20Aug

Живой футбол в России

Mediji svi redom, pisani, govorni, gledani,… javljaju da je došlo vrijeme kad se televizori prodaju kao štruce kruha. Navalio narod, pa je u mnogim trgovačkim centrima i specijaliziranim trgovinama tehnike, ponestalo televizora. Jednostavno ga ne možeš kupiti. Pročitala je to i obožavateljica mog pisanja `susjeda s vrata na vrata` i priča mi kako ona to ne vjeruje, da se te magične kutije, koje ustvari to i nisu, jer više liče na tanke i velike plohe, prodaju masovno i nikako joj nije jasno zašto. Objašnjavam joj, da je to zbog Svjetskog nogometnog prvenstva koje za jedan dan počinje u Rusiji.

To je nekako i shvatila, ali joj onda nije bilo jasno i pitala me više puta zašto je to baš u Rusiji, kad je prošli put bilo na drugom kraju svijeta, te sam joj morao na dugo i široko objašnjavati da je to svake četiri godine, i uvijek na drugom mjestu. Ne samo da se ti televizori prodaju „k`o alva“ nego su nam barići i kafići počeli izgledati kao televizijska studija, barem neki u Labinu. Ima jedan sliči mi na studio Nove TV, pun je televizijskih ekrana i to onih LCD, plazmi, ili kako se već zovu. Kablovi na sve strane, prigodne stolice, stolovi, reklame, ma kao u nekom pravom televizijskom studiju. Ne smijem o imenu barića, `rastrgali` bi me vlasnici ostalih, a nema ih baš ni mali broj.

Trljaju ruke vlasnici tih barića, jer končano dolazi njihovih pet minute. Nacija je u transu, prati se sve. Zdravstveno i mentalno stanje izbornika Dalića, da li je potpuno smiren, da li je razradio taktiku, da li je izabrao prave i najbolje igrače. Doživljavam i osobno šok za šokom, pa ti u takvom stanju napiši zanimljivu kolumnu. Stoga moja duboka i iskrena isprika. Kako da pišem nešto drugo, možda zanimljivije, nešto lokalno, kad novinari javljaju kako Manđukić, nije u optimalnoj formi, Ćorluka nije dugo igrao itd.

Navodno nije ni vratar Subašić potpuno ok s leđima, nešto ga u njima zateže, pa ti izdrži te šokove. Vrijeme nogometa nije nikako dobro ni za političare. `Muče` se jadni da učine nešto korisno za građane države `koju vole najviše na svijetu` no sve to u medijima pada u drugi plan. Ako se to i napiše, malo ljudi pročita, jer traže se i čitaju najviše sportske stranice. Zato ću ja napisati, a znam da će se barem u užem i širem susjedstvu to i pročitati, da se kod nas u Labinu proljetno sređuju ceste. Asfaltiraju se oni najlošiji dijelovi istih, krpaju rupe, proširuju parkirališta, tako da bude komotnije vozačima.

Za razliku od lokalnih, i većine državnih, nekim političarima je to ipak dobro došlo. Tako nam pada u drugi plan, čovjek s dva prezimena, Fabris Peruško i Agrokor, Mamić i pravosuđe, BDP i naše zadnje mjesto po rastu istog u svijetu, bježanje glavom bez obzira mladih iz ove `kurton države`, jer njih ipak više zanima njihov standard življenja,od stanja nogometaša `˙Uhljebistana`i njihovih treninga u Rusiji.

Reprezentacija, ona nogometna, kao dres broj dva imat će naravno kockasti, ali crni. Uvijek sam tvrdio da on oslikava pravo stanje ovih naših prostora, na kojima nam se crno piše. Eto Vlada sad može biti zadovoljna, jer će se o njenom `radu`, Agrokoru, tko je i koliko gdje `jamio`, ministrima i njihovim potezima, čitati malo ili ništa. Svu pozornost i pažnju odnosi nogomet.

Moja obožavateljica i susjeda, mi neki dan na ulazu u zgradu priča «Da bi vrah ze i ta balom, samo zonjega govore. Sada će se po celi dni i noći va one ošatrije spreda naše kući vopit, klet i bira pit» pa nastavlja, kako nju to ne zanima i kako joj nije jasno da su ljudi navalili kupovati televizore. Što sam joj mogao reći, nego da su danas takva vremena, da smo mi sportska nacija i da uživamo u nogometu. Kad na sve to mislim `oduševila` me izjava izbornika Zlatka Dalića, kolji nam je poručio `kako će nogometnim rezultatima u Rusiji, naciji vratiti osmijeh na lica`. Mislim, da to jako puno znači onima koji primaju minimalac, ili onima koji uopće ne primaju plaće. Onima. koji se na tisuće broje, što već u džepu imaju kartu za bris iz ove nesreće, državom zvane. Općenito onima koji žive u mraku, jer za struju platiti nemaju. Живой футбол в России (živio nogomet u Rusiji).

Časno je bilo rudar biti, to nikad ne smijemo zaboraviti
Adriano šćulac

Časno je bilo rudar biti, to nikad ne smijemo zaboraviti

Svake godine na današnji dan, `puknu` me emocije više no inače. Danas je 2. ožujka, dan rudara, dan od ugljene prašine crnih ljudi, bijelog osmjeha. Dobrih, vrijednih, mučenika

By: Adriano šćulac | 02 Mar 2016 u 08:02
Labin, grad `ležećih policajaca`
Adriano šćulac

Labin, grad `ležećih policajaca`

Ja volim Labin. To je moj grad, u njemu sam rođen, dugo živio van njega, i naravno često mislio na njega. Labin je i lijep grad, znam sad će možda neki zločesti, reći da sam, politički obojen,

By: Adriano šćulac | 24 Feb 2016 u 07:54
Život, što je to ?
Adriano šćulac

Život, što je to ?

Neki ljudi žive čudne, samo njima razumljive živote. Ne, ja ih ne osuđujem, nego ih ne razumijem, čak ih žalim. Žive ponekad tuđe živote, žive da bi napakostili, narugali se, izogovarali nek

By: Adriano šćulac | 17 Feb 2016 u 07:44
Njegova je šapa, meni draga ruka
Adriano šćulac

Njegova je šapa, meni draga ruka

On ne zna čitati, ne zna ni pisati, čak ne zna ni govoriti, ali mi svakog dana, sata, minute, sekunde, već par godina, piše, čita i govori najljepše, najiskrenije i najmilije riječi

By: Adriano šćulac | 13 Feb 2016 u 11:20
Kratko
Adriano šćulac

Kratko

Digneš se ujutro kad ti kineski sat zazvoni, odeš polako do slovenskog frižidera, pojedeš grčki jogurt iz njemačkog Lidla, okupaš se u talijanskoj tuš kabini, sje

By: Adriano šćulac | 03 Feb 2016 u 08:06
Povratak pa bar i na kratko
Adriano šćulac

Povratak pa bar i na kratko

Mnogi znaju reći kako nam stigoše neka, u najmanju ruku čudna vremena, i ja se s njima slažem. No ja bi rekao da nisu čudna, nego drugačija, bolje mi zvuči. Normalno je to stanje, jer ne

By: Adriano šćulac | 27 Jan 2016 u 07:46
Ništa više čudno nije
Adriano šćulac

Ništa više čudno nije

Zar je u našoj državi ikome uopće bilo što čudno? Zemlja bezakonja, zemlja u kojoj ljudi rade ali za to ne primaju plaću, nije više ljudima ni čudno, što ti za sto kun

By: Adriano šćulac | 20 Jan 2016 u 07:54
Pozdraviti je nekima teško
Adriano šćulac

Pozdraviti je nekima teško

Kad čovjek na svom radnom mjestu svakodnevno dolazi u kontakt s drugim ljudima, normalno je da se od njega očekuje ljubaznost, pristojnost, smirenost, ne pokazivanje loše volje, uglavnom mora

By: Adriano šćulac | 13 Jan 2016 u 07:37
Ponekad je ipak bolje šutjeti
Adriano šćulac

Ponekad je ipak bolje šutjeti

Tko se to od nas kad-tad ne prisjeti, sretnog djetinjstva? Ono kad si bezbrižan, ne misliš kako platiti račun za struju, vodu ili bilo koji drugi, da li jesi ili nisi osigurao automobil, a st

By: Adriano šćulac | 06 Jan 2016 u 08:59
Neka nova bude puno bolja od stare
Adriano šćulac

Neka nova bude puno bolja od stare

Neću danas ni o politici, ni o izborima, ni mandataru Oreškoviću, predsjednici Grabar Kitarović, Petrovu, Karamarku, Milanoviću….., jer smo se nagledali, naslušali i načitali

By: Adriano šćulac | 30 Dec 2015 u 07:28
Ukupno vijesti 285

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr