18Oct

Живой футбол в России

Mediji svi redom, pisani, govorni, gledani,… javljaju da je došlo vrijeme kad se televizori prodaju kao štruce kruha. Navalio narod, pa je u mnogim trgovačkim centrima i specijaliziranim trgovinama tehnike, ponestalo televizora. Jednostavno ga ne možeš kupiti. Pročitala je to i obožavateljica mog pisanja `susjeda s vrata na vrata` i priča mi kako ona to ne vjeruje, da se te magične kutije, koje ustvari to i nisu, jer više liče na tanke i velike plohe, prodaju masovno i nikako joj nije jasno zašto. Objašnjavam joj, da je to zbog Svjetskog nogometnog prvenstva koje za jedan dan počinje u Rusiji.

To je nekako i shvatila, ali joj onda nije bilo jasno i pitala me više puta zašto je to baš u Rusiji, kad je prošli put bilo na drugom kraju svijeta, te sam joj morao na dugo i široko objašnjavati da je to svake četiri godine, i uvijek na drugom mjestu. Ne samo da se ti televizori prodaju „k`o alva“ nego su nam barići i kafići počeli izgledati kao televizijska studija, barem neki u Labinu. Ima jedan sliči mi na studio Nove TV, pun je televizijskih ekrana i to onih LCD, plazmi, ili kako se već zovu. Kablovi na sve strane, prigodne stolice, stolovi, reklame, ma kao u nekom pravom televizijskom studiju. Ne smijem o imenu barića, `rastrgali` bi me vlasnici ostalih, a nema ih baš ni mali broj.

Trljaju ruke vlasnici tih barića, jer končano dolazi njihovih pet minute. Nacija je u transu, prati se sve. Zdravstveno i mentalno stanje izbornika Dalića, da li je potpuno smiren, da li je razradio taktiku, da li je izabrao prave i najbolje igrače. Doživljavam i osobno šok za šokom, pa ti u takvom stanju napiši zanimljivu kolumnu. Stoga moja duboka i iskrena isprika. Kako da pišem nešto drugo, možda zanimljivije, nešto lokalno, kad novinari javljaju kako Manđukić, nije u optimalnoj formi, Ćorluka nije dugo igrao itd.

Navodno nije ni vratar Subašić potpuno ok s leđima, nešto ga u njima zateže, pa ti izdrži te šokove. Vrijeme nogometa nije nikako dobro ni za političare. `Muče` se jadni da učine nešto korisno za građane države `koju vole najviše na svijetu` no sve to u medijima pada u drugi plan. Ako se to i napiše, malo ljudi pročita, jer traže se i čitaju najviše sportske stranice. Zato ću ja napisati, a znam da će se barem u užem i širem susjedstvu to i pročitati, da se kod nas u Labinu proljetno sređuju ceste. Asfaltiraju se oni najlošiji dijelovi istih, krpaju rupe, proširuju parkirališta, tako da bude komotnije vozačima.

Za razliku od lokalnih, i većine državnih, nekim političarima je to ipak dobro došlo. Tako nam pada u drugi plan, čovjek s dva prezimena, Fabris Peruško i Agrokor, Mamić i pravosuđe, BDP i naše zadnje mjesto po rastu istog u svijetu, bježanje glavom bez obzira mladih iz ove `kurton države`, jer njih ipak više zanima njihov standard življenja,od stanja nogometaša `˙Uhljebistana`i njihovih treninga u Rusiji.

Reprezentacija, ona nogometna, kao dres broj dva imat će naravno kockasti, ali crni. Uvijek sam tvrdio da on oslikava pravo stanje ovih naših prostora, na kojima nam se crno piše. Eto Vlada sad može biti zadovoljna, jer će se o njenom `radu`, Agrokoru, tko je i koliko gdje `jamio`, ministrima i njihovim potezima, čitati malo ili ništa. Svu pozornost i pažnju odnosi nogomet.

Moja obožavateljica i susjeda, mi neki dan na ulazu u zgradu priča «Da bi vrah ze i ta balom, samo zonjega govore. Sada će se po celi dni i noći va one ošatrije spreda naše kući vopit, klet i bira pit» pa nastavlja, kako nju to ne zanima i kako joj nije jasno da su ljudi navalili kupovati televizore. Što sam joj mogao reći, nego da su danas takva vremena, da smo mi sportska nacija i da uživamo u nogometu. Kad na sve to mislim `oduševila` me izjava izbornika Zlatka Dalića, kolji nam je poručio `kako će nogometnim rezultatima u Rusiji, naciji vratiti osmijeh na lica`. Mislim, da to jako puno znači onima koji primaju minimalac, ili onima koji uopće ne primaju plaće. Onima. koji se na tisuće broje, što već u džepu imaju kartu za bris iz ove nesreće, državom zvane. Općenito onima koji žive u mraku, jer za struju platiti nemaju. Живой футбол в России (živio nogomet u Rusiji).

Zašto su baš one zvijezde?
Adriano šćulac

Zašto su baš one zvijezde?

Tko god kaže da mi nismo zemlja zvijezdi, taj laže. Sve je zvjezdano, u Opatiji imamo i ulicu zvijezdi, ili kako se to već zove. Istina upisana su tamo imena velikih ljudi, no čisto sumnjam da bi

By: Adriano šćulac | 15 Nov 2017 u 08:49
Anđeo i na zemlji i na nebu
Adriano šćulac

Anđeo i na zemlji i na nebu

ROBERT PAVLIĆ - (1985 - 2011) Ovo pismo napisao sam mom prijatelju Pavliću, Grgi mome, godinu dana nakon što je otišao na neki daleki put, i od onda ga svake godine objavljujem, to ću

By: Adriano šćulac | 09 Nov 2017 u 07:19
Nitko nam ne može oduzeti ljudskost
Adriano šćulac

Nitko nam ne može oduzeti ljudskost

Zasigurno se svakome od vas dogodilo da ste negdje u nekom uskom prolazu, ulici, ili na vratima trgovine, sreli neku drugu osobu, uljudno je pozdravili i ako je baš ne poznajete, a odgovora s d

By: Adriano šćulac | 01 Nov 2017 u 09:11
Nit tanja od ljudske vlasi
Adriano šćulac

Nit tanja od ljudske vlasi

Mnogi žive neke čudne, samo njima razumljive živote. Ne, ja ih ne osuđujem, nego ih ne razumijem, čak ih žalim. Žive ponekad tuđe živote, žive da bi napakostili, narugali se, izogovarali nek

By: Adriano šćulac | 18 Oct 2017 u 08:59
Ružna bajka  - Nisam ja, majke mi
Adriano šćulac

Ružna bajka - Nisam ja, majke mi

Svakodnevno gledamo, slušamo, čitamo, o trakavici zvanoj Agrokor. Netko, tamo stručan i kao neovisan, ustvrdio je kako je taj koncern proizveo 22 milijarde kuna duga. Kako je tamo netko, ne&s

By: Adriano šćulac | 11 Oct 2017 u 07:25
Dosta mi je više prošlosti
Adriano šćulac

Dosta mi je više prošlosti

Bit ću odmah na početku bezobrazan, pa makar i s točkicama u nastavku, ali mi je zaista više pu k…, ustaša, četnika, domoljuba, rodoljuba, partizana,malih i Velikih Hrvata, pu

By: Adriano šćulac | 04 Oct 2017 u 12:11
Ne razumijem se, ali…
Adriano šćulac

Ne razumijem se, ali…

Pitaju me ponekad čitatelji da li su to što pišem istine ili izmišljotine? Odgovaram da su istine, jer da nisu zvalo bi si to bajkom ili pričom, a ne kolumnom. Tako da je i ova

By: Adriano šćulac | 27 Sep 2017 u 07:04
Ima jedna zemlja
Adriano šćulac

Ima jedna zemlja

Ima jedna zemlja u kojoj živi manje stanovnika nego u Parizu, Londonu, Istambulu, Moskvi i mnogo drugih gradova. Ima jedna zemlja koja broji stanovnika otprilike kao Milano. Ta zemlja ima 127 gradova

By: Adriano šćulac | 20 Sep 2017 u 07:20
Peticija je bila šala
Adriano šćulac

Peticija je bila šala

Kad me netko pita da mu se za bilo što potpišem, nije da to baš volim. Imam prema tome neki strah, antipatiju, ili medicinskim rječnikom rečeno, alergiju. Kako i ne bi kada sam

By: Adriano šćulac | 06 Sep 2017 u 08:26
Ljubav fotelje, valute i laži
Adriano šćulac

Ljubav fotelje, valute i laži

Danas bih se, da mi oprostite, bavio ljubavno političkim temama. Tako mi jednostavno došlo, a razlog je što sam uočio da se već nekoliko godina neki političari jako međusobno vole,

By: Adriano šćulac | 30 Aug 2017 u 07:34
Ukupno vijesti 285

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr