Pet godina u europskoj `obitelji`

Za par dana bit će pet godina kako smo proslavili na svim ulicama i trgovima, ulazak Hrvatske među Europsku „obitelj“ zvanu Unija. Plesalo se i pjevalo. Držali se prigodni govori, pozivali se gosti, mada je tu gadno zaštekalo jer nam nije stigao nitko poznatiji, nego su to uglavnom bili činovničići iz Europe. Pisalo se tada i lagalo da će glavom i frizurom biti na proslavi i najutjecajnija žena svijeta, gospođa Merkel iz Njemačke, ali nas je ona elegantno napucala. Ako je uopće i namjeravala doći. No prošlo je i bez nje, i prošlo je pet godina.

Mene ta Europska unija podsjeća na riječi nekada mog susjeda barba Bepija, kada je nama djeci pričao kako on krstari Europom, onda Evropom, vozeći šleper za neku talijansku kompaniju.

Znao nam je pričati kako je u ondašnjoj Evropi sve puno veće nego kod nas. Velike ceste, negdje i po pet traka, velike tvornice, zgrade, gradovi i sela. Slušali su ga i odrasli a ne samo mi djeca, jer je bio zanimljiv, mada smo kasnije kroz život shvatili da puno od toga što je pričao nije bila istina i da je gadno pretjerivao, no tad je to malo tko znao, jer ljudi nisu putovali kao danas i glavni je đek bio onaj tko je stigao do Zagreba, a putovanjem se nazivalo i kada se netko autobusom odvezao do Rijeke.

Znao je barba Bepi, tim svojim pričama, zadiviti i pokoju gospođu, pa su ostali susjedi čuvali svoje žene, jer bi znali reći da je on ženskaroš i dobar političar sa ženama.

Ponekad se toga prisjetim i znam se nasmijati, kako je on bio pravi političar i pravu politiku vodio, a ne ovi naši današnji, koji svoju snagu i energiju troše na bezvezne stvari. On je gledao kako bi „politički“ kakvu žensku smuljao, ovi današnji kako bi koji milijunčić. Većina ih je "njonjasto" a i oni koji imaju svoje bolje polovice i te su političarke, pa što dva političara i ako su suprotnoga spola imaju zajedno raditi. Nisu ni do koljena barba Bepiju.

On je bio pravi diplomata i znao politički impresionirati svoju okolinu.

Meni recimo, današnje političarke, one na visokoj razini, izgledaju poput muškaraca. Nekima samo brkovi fale. Ne mogu se oteti dojmu kada neke pobliže pogledam da bi bolje pristajale za muškarca. Ne bi o imenima, ali ima nekih za koje sam skoro siguran da za njegu lica koriste žilete.

No možda to tako mora biti, da bi se reklo da su jake, neustrašive i da imaju muda.

Bilo kako bilo s barba Bepijem, sa šleperom ili bez njega već pet godina „koračamo“ Europskom cestom. Grbava je i puna rupa, nema one autostrade kojom su nam ispirali mozak. Naravno onima koji su si to dozvoljavali. Došla Europa, ode i ta autocesta u koncesiju.