Zločesti semafor
Šetamo tako Mia i ja. Ja se ušutila, gutam neku tugu kojoj, da me ubiješ, ne znam pravi razlog. Samo me pokrila, meko i ljepljivo. Ispod kotača Mijinih kolica šu&sca
Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju
- Umro nam je Oliver – bilo je prvo što mi je prijateljica rekla na telefon nakon pozdrava.
Umro nam je Oliver. Baš tako je rekla.
Jer, Oliver je bio zaista naš. Jedini čovjek za kojeg znam da je bio naš a da je bio tako predivno svoj. Čovjek koji je svojim glasom stvarao emociju koja se gotovo mogla opipati i time spajao srca, nikad razdvajao. Koji je ulazio u dušu lako i prozračno bez naoko ikakvog truda i napora, poput pahuljastog pera. Barem jednu njegovu pjesmu znamo napamet. Čovjek za kojeg nikad nisam čula ni jednu ružnu riječ, čak ni od onih koji ne slušaju takvu vrstu glazbe.
Naš Oliver. Oliver naše mladosti i zrelih godina. Pjesmom i glasom nam je poručivao, nisi jedini, ima nas još koje prati mižerja od života, od ljubavi, od sebičnih ljudi, ima i ljepote u toj mižeriji. Ako tražiš ljepotu, uvijek ćeš je naći.
Nisam mislila da će me njegova smrt toliko pogoditi, ali je, tek sam nakon te vijesti shvatila koliko je on bio naš u smislu da smo ga smatrali bliskim, svi mi koji smo u njegovom glasu osjećali da je konstanta našeg života, netko tko je uvijek tu spreman srcu dati utjehu, radost i mir.
Bio je čovjek s dušom u koju smo svi stali.
Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju.
Nebeska skalinada nek te odvede lipim anđelima.
Tvoj galeb nek te isprati dio puta.
Odsad i ti budi gospodar usrid svega,
živo kliči u visini
lipo mi je, lipo mi je!
Bacio si nam svoju ješku od jubavi,
mižerja od života uz tvoj glas se dala preživit.
Dok te slušamo vjerujemo u ljubav,
trudimo se svoju zvizdu slidit dok karoca gre.
I neka gre.
Jer, ča je život vengo fantažija.
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Ljudi koji vibriraju pozitivno i obavijeni su ugodnim svjetlom
Volim čitati o kvantnoj fizici, iako malo toga razumijem što piše. Ali, ono malo što mi uspije sjesti u glavu, jako me tješi. Kad nas se rastavi na manje od atoma, od koji
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Život mi je
Ima dana kada je jednostavno preteško.Kada si prezasićen. Kada ti je dosta borbe i razgovora koji nigdje ne vode.Dana, kada na pitanje: "Šta ti je?", najradije želiš odgovo
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Vera i Mara
Nabasale Vera i Mara jedna na drugu u rano jutro na putu prema tržnici. Iako već u poznim godinama, Vera je na sebi imala šarenu haljinu živih boja, na glavi slamnati šešir na
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Mia i njezina audioteka
Mia i ja smo već odavno uvele jedan običaj koji nas jako veseli. Kako se ona ne može služiti rukama, ne govori, osim nekih pet-šest kratkih glasova, a pri tome i slabo vidi, kako bih joj po
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Obećajem da ću se voljeti i tužnu
Ustajem rano, negdje oko pet. U šalicu odlomljene ručke ulijevam gorku kavu s par kapljica mlijeka. Na šalici piše, "Obećaj da ćeš se voljeti i tužnu". To je samo &scar
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Kao da...
Kao da jedeš slasnu pizzu ili tortu ispred gladnog djeteta u ritama i ne obazireš se na njega. Nije to tvoje dijete. Nek mu kupe njegovi ako je gladno. Kao da kupuješ Gucci torbi
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Pravi pas
- Znaš što? Tata mi je rekao da ćemo kupiti pravog psa. - Kako to misliš, pravog? Misliš živog a ne plišanog? - Ma, ne. Mislim na pravog. Tata kaže da valjaju sam
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Pravo na sladoled
Kad sa kćeri u invalidskim kolicima čekam u nekom dugačkom redu, nikad ne pitam da nas se pusti ispred. Znam ja da invalidi imaju prvenstvo i da je moje pravo pitati da nas se pusti, ali nikad ne m
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Normalan Mujo
- Pa dobro. Jesi li ti normalna? - Pojma nemam. Zašto pitaš? - Ja ti kažem da nisi. - A ja ti kažem da možda imaš i pravo. Sad mi reci na osnovu čega si mi postavila dijagnozu
