Kako nebuloze postaju društveno prihvatljive
Kad sam prvi put poštom dobila „Izvješće o radu skrbnika“ kojeg sam morala popuniti i dostaviti u propisanom roku, inače prijete razrješenjem skrbništva, i ka
Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju
- Umro nam je Oliver – bilo je prvo što mi je prijateljica rekla na telefon nakon pozdrava.
Umro nam je Oliver. Baš tako je rekla.
Jer, Oliver je bio zaista naš. Jedini čovjek za kojeg znam da je bio naš a da je bio tako predivno svoj. Čovjek koji je svojim glasom stvarao emociju koja se gotovo mogla opipati i time spajao srca, nikad razdvajao. Koji je ulazio u dušu lako i prozračno bez naoko ikakvog truda i napora, poput pahuljastog pera. Barem jednu njegovu pjesmu znamo napamet. Čovjek za kojeg nikad nisam čula ni jednu ružnu riječ, čak ni od onih koji ne slušaju takvu vrstu glazbe.
Naš Oliver. Oliver naše mladosti i zrelih godina. Pjesmom i glasom nam je poručivao, nisi jedini, ima nas još koje prati mižerja od života, od ljubavi, od sebičnih ljudi, ima i ljepote u toj mižeriji. Ako tražiš ljepotu, uvijek ćeš je naći.
Nisam mislila da će me njegova smrt toliko pogoditi, ali je, tek sam nakon te vijesti shvatila koliko je on bio naš u smislu da smo ga smatrali bliskim, svi mi koji smo u njegovom glasu osjećali da je konstanta našeg života, netko tko je uvijek tu spreman srcu dati utjehu, radost i mir.
Bio je čovjek s dušom u koju smo svi stali.
Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju.
Nebeska skalinada nek te odvede lipim anđelima.
Tvoj galeb nek te isprati dio puta.
Odsad i ti budi gospodar usrid svega,
živo kliči u visini
lipo mi je, lipo mi je!
Bacio si nam svoju ješku od jubavi,
mižerja od života uz tvoj glas se dala preživit.
Dok te slušamo vjerujemo u ljubav,
trudimo se svoju zvizdu slidit dok karoca gre.
I neka gre.
Jer, ča je život vengo fantažija.
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Prijateljstvo je putovanje do raskršća
Kada sam bila jako mlada, bila sam uvjerena da će neka prijateljstva trajati vječno, toliko sam ih duboko osjećala. U jednom trenutku, počela su se, kao sama od sebe, raspadati. Tada nisam razumje
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Znak
- Kad ti kažem, to je bio znak. - Recimo da je. Ali, znak za što? - Za promjenu smjera. - Jesi li sigurna? - U stvari, nisam. Kako možeš biti sto posto siguran u takve stvari
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Kako je Darko pobjegao od kuće
Darko je bio ljut. Jako ljut. Odlučio je da mu je ovog puta svega dosta, da su mu se mama i tata popeli navrh glave i da će pobjeći od kuće pa neka vide! Jučer su se opet svađali.
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Tiho
Svijet je sve bučniji, a ja sve tiša. Sve više to kod sebe primjećujem. Svijet viče. Stalno netko nekoga pokušava nadglasati i tako nitko nikog ne čuje. Ta mi je buka svijeta
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Moj anđeo u krilu nosi ogledalo
Malo, pomalo, naslagale se godine,jedna na drugu, tiho, prikradajući se poput lopova,sve češće lažući da je svaka od njih dovoljno dugai da se ima vremena, kako bi prikrile pravu namjeru.L
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Teta, jesi li sretna?
- Teta, jesi li sretna? - pitala me mala Nina u parku jednog predivnog sunčanog dana dok je trčala prema klupi na kojoj sam sjedila s mojom Miom uz sebe. Priznajem, toliko me zatekla tim iznenadnim
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Ali, zašto, tata?
Svako je malo dijete ponekad puno pametnije od svakog naoko odraslog stvorenja. Odrasli za odgovore, a još manje za pitanja prečesto nemaju previše strpljenja. Odrasli misle
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
O, da mi je znati!
Jedno dijete leži u svom krevetu. To dijete više ni nije dijete, barem ne po općeprihvaćenim mjerilima kojima se označuje nečije djetinjstvo, ali ovo će dijete ostati dijete dokle
