O, da mi je znati!
Jedno dijete leži u svom krevetu. To dijete više ni nije dijete, barem ne po općeprihvaćenim mjerilima kojima se označuje nečije djetinjstvo, ali ovo će dijete ostati dijete dokle
Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju
- Umro nam je Oliver – bilo je prvo što mi je prijateljica rekla na telefon nakon pozdrava.
Umro nam je Oliver. Baš tako je rekla.
Jer, Oliver je bio zaista naš. Jedini čovjek za kojeg znam da je bio naš a da je bio tako predivno svoj. Čovjek koji je svojim glasom stvarao emociju koja se gotovo mogla opipati i time spajao srca, nikad razdvajao. Koji je ulazio u dušu lako i prozračno bez naoko ikakvog truda i napora, poput pahuljastog pera. Barem jednu njegovu pjesmu znamo napamet. Čovjek za kojeg nikad nisam čula ni jednu ružnu riječ, čak ni od onih koji ne slušaju takvu vrstu glazbe.
Naš Oliver. Oliver naše mladosti i zrelih godina. Pjesmom i glasom nam je poručivao, nisi jedini, ima nas još koje prati mižerja od života, od ljubavi, od sebičnih ljudi, ima i ljepote u toj mižeriji. Ako tražiš ljepotu, uvijek ćeš je naći.
Nisam mislila da će me njegova smrt toliko pogoditi, ali je, tek sam nakon te vijesti shvatila koliko je on bio naš u smislu da smo ga smatrali bliskim, svi mi koji smo u njegovom glasu osjećali da je konstanta našeg života, netko tko je uvijek tu spreman srcu dati utjehu, radost i mir.
Bio je čovjek s dušom u koju smo svi stali.
Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju.
Nebeska skalinada nek te odvede lipim anđelima.
Tvoj galeb nek te isprati dio puta.
Odsad i ti budi gospodar usrid svega,
živo kliči u visini
lipo mi je, lipo mi je!
Bacio si nam svoju ješku od jubavi,
mižerja od života uz tvoj glas se dala preživit.
Dok te slušamo vjerujemo u ljubav,
trudimo se svoju zvizdu slidit dok karoca gre.
I neka gre.
Jer, ča je život vengo fantažija.
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Životne filozofije tete Pine, No 1
Tetu Pinu sam upoznala u svojoj 15-toj ili 16-toj godini, kad sam sa svojim društvom došla po njenog sina, mog prijatelja Dragu. Nikad nisam zaboravila taj prvi susret s njom, ali mislim
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Dobro jutro
Nije me bilo dugo vremena, ali tu sam negdje. Nešto ne pišem baš u zadnje vrijeme, ali doći će i to vrijeme kad ću opet propisati, jer znam sebe. Lakše je kad se neke st
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Mama je zaspala
Iza Malene je ostao još jedan od onih težih dana. Od ranog jutra pa sve do večernjih sati pratile su je mučnine koje su u zadnje vrijeme opet dolazile sve češće. Ubrzo će kod dokto
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Kako god bilo, nekako će nam biti, još smo tu
Netko će se zaljubiti a netko odljubiti. Povremeno će nas naljutiti nepravda, ali ne i iznenaditi. Navikli smo kao magare na batine. Ali, s druge strane, dobrota u ljudima će nam, isto tako, povrem
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Perspektiva jednog anđela na zemlji
Često čujem i čitam kako se djecu s teškoćama zove anđelima. Onaj tko nema dijete s velikim teškoćama, vjerojatno to povezuje s njihovom naivnošću i nedostatkom osude, naro
.jpg&h=280&w=375)
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Sarajevo u mom srcu
Od rođenja imam nekih problema s očima. U pubertetu su se ti problemi počeli pogoršavati što je moje roditelje prilično uplašilo, i tražeći pomoć za moj vid, put nas je dov
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Taj netko i ti neki
Majke djece s teškoćama nemaju vremena često se družiti, a kad uspiju stvoriti rupu u svom rasporedu, često puta se zakunu u sebi da će svoje, na kapaljku slobodno vrijeme, drugi put utro&
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Zločesti semafor
Šetamo tako Mia i ja. Ja se ušutila, gutam neku tugu kojoj, da me ubiješ, ne znam pravi razlog. Samo me pokrila, meko i ljepljivo. Ispod kotača Mijinih kolica šu&sca
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić
Ljudi koji vibriraju pozitivno i obavijeni su ugodnim svjetlom
Volim čitati o kvantnoj fizici, iako malo toga razumijem što piše. Ali, ono malo što mi uspije sjesti u glavu, jako me tješi. Kad nas se rastavi na manje od atoma, od koji
