16Aug

Pravo na sladoled

Kad sa kćeri u invalidskim kolicima čekam u nekom dugačkom redu, nikad ne pitam da nas se pusti ispred. Znam ja da invalidi imaju prvenstvo i da je moje pravo pitati da nas se pusti, ali nikad ne mogu to istisnuti preko usana. Mislim da se radi o vražjem ponosu. Toliko se borim da se nju prihvati kao jednakopravnu da i nju tako učim da to jeste. Ona je strpljivo dijete i znam da joj najčešće nije teško čekati za razliku od nekih ljudi koji nemaju neke poteškoće ali u glavi uvijek imaju potrebu imati prvenstvo. Osjećaj moći je sladak čak i u redu u Lidlu, a još više kod doktora.
Naravno, uvijek se tako naiđe na neke čudne i lijepe situacije. Od buljenja, od očitog ignoriranja onog ispred nas, šaputanja dviju teta koje, kao i uvijek, bolje znaju našu situaciju od nas samih, do divnih ljudi koji bez previše razgovora s trake vrate svoje namirnice u kolica ili ih pomaknu natrag da bi nas pustili ispred. Ima i onih koji raspredaju o nepravdi što moramo čekati ali se od tog razgovora najčešće ništa ne pomakne i tako sam ja razgovore o velikim djelima bez djela prestala smatrati važnim. Uvijek nastojim biti nasmijana i smirena u takvim situacijama kako bih njima, kćeri, a vjerojatno i sebi objasnila da nismo ništa posebno. Možda i griješim, ali takva sam.
Dovoljno mi je saznanje da nas sama vlast tretira isto onako kao i onaj ispred nas koji se pravi da nas ne vidi, da svu djecu s teškoćama u razvoju trpa pod isti koš a imaju različite potrebe, da smo mi majke proglašene socijalnim slučajevima zbog bolesti naše djece umjesto da nam se da prilika da privređujemo, dok nam je dijete dio dana smješteno negdje gdje će dobiti svu potrebnu skrb. To je prava utopija, očekivati tako nešto u mojoj zemlji.
Zbog toga ja ne želim, kad nas već sam državni vrh degradira umanjujući nam značaj, ignorirajući potrebe i vrijednost postojanja, stavljati ikom do znanja da smo išta posebno. Jer želim da nismo! Želim da moja kćer ima mogućnost izbora za svoju budućnost, da ja imam mogućnost izbora za našu budućnost, da nas se smatra jednakovrijednim sa svojim izborima.

38769162_1852972871445917_2901494216561524736_n

Majke djece s teškoćama se najčešće tretiraju kao prosjakinje.
Ako djetetu nešto treba, onda su prisiljene tražiti milostinju od državnog vrha, županije ili grada, mrvice koje ostaju nakon pojedenog sendviča a koje netko s malo savjesti u sebi baci golubovima, a netko bez savjesti u kontejner.
E, ja nisam prosjakinja i nisam ništa posebno, kao ni moje dijete. I moje dijete i ja imamo pravo strpljivo i pristojno čekati u nekom redu, kao što imamo pravo dostojanstveno provesti svoj život, bez da se osjećamo zadovoljno samo s nečijim mrvicama ako nam ih se taj netko sjeti dati.

Nikad neću zaboraviti jednog malog dječaka u redu u jednom trgovačkom centru, koji je gledao moju Miu koja se slatko nasmijala nakon što sam joj nešto smiješno šapnula, i onda rekao mami: "I ona je sigurno dobila onaj najbolji sladoled kao i ja kad ga već tako dugo nisam smio jesti."
Pomislila sam: "Da, sinko dragi, tome se i ja nadam da ćemo doživjeti taj dan, da će i sva djeca s teškoćama dobiti svoj "sladoled" (šansu i poštovanje njihovog života) nakon što ga dugo nisu smjela jesti, kao i sva ostala djeca koja ga dobivaju kao zdravo za gotovo".

Vesna Ferluga - Antić

Neke se stvari jednostavno ne mogu reći na glas
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Neke se stvari jednostavno ne mogu reći na glas

Mogla bih ti reći sve o sebi, ali neću. Jer, neke stvari ne želim čuti izrečene na glas. Namjerno sam ih zakopala negdje duboko kako bih samu sebe ponekad mogla lagati da nisu važne. Istina, pon

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 28 Apr 2016 u 07:23
Koliko djetetu treba
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Koliko djetetu treba

Dvije majke sjede u parku na klupi. Jedna je majka zdravog dječačića koji veselo trči po parku, a druga je majka dječačića u invalidskim kolicima. - Život je nepravedan - kaže majka zdravog d

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Apr 2016 u 07:25
Ljepota je u malim svjetlima
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ljepota je u malim svjetlima

Šetamo gradom, moja Mia i ja.Ja se držim za njezinu sreću, ona za moju.Jedna drugoj šaljemo zrake unutarnjeg sunca.Mrak uvijek zarobimo u staklenku sjećanjada u nju, kad zatreba, ubac

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 14 Apr 2016 u 07:21
Kad bi zaista vjerovali, mi bi zaista voljeli
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kad bi zaista vjerovali, mi bi zaista voljeli

Kad bi na ovome velikom svijetu postojao samo jedan mali kutak u kojem vjera u Boga nije uvjetovana samo jednom interpretacijom koja se zove “ispravna”, nego samo ljubavlju i prihvaćanjem

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Apr 2016 u 07:25
Halo, jesmo li još tu?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Halo, jesmo li još tu?

- Halo? - Sale? - Da, ja sam. Tko je to? - Mirjana. - ... - Reci nešto. - Mirjana? Moja Mirjana? - Da... Sale? - Molim? - Kako si? - ... - Da... I ja sam tako, otprilike. - Bože, Mirjana, pro&

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 31 Mar 2016 u 07:42
Želja za dubinom
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Želja za dubinom

Sjedimo u kafiću, moja kćer i ja. Ona obožava kafiće, pa, eto... Kad nam vrijeme ne pošalje kišu, buru, kad nam nema namjeru skuhati mozak, kad nemamo previše obveza, i ne mor

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Mar 2016 u 08:14
Kao da....
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kao da....

Kao da jedeš slasnu pizzu ili tortu ispred gladnog djeteta, i ne obazireš se na njega. Nek mu kupe njegovi ako je gladno. Kao da kupuješ Gucci torbu, ispred trgovine te dočeka p

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 17 Mar 2016 u 07:16
Nikad više
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Nikad više

Kao i svako jutro, probudila se prije njega i skuhala mu kavu. Kao i obično, ispekla mu je dva tosta sa šunkom, ulila puno mlijeka u malo kave i sve mu to servirala na stol. Kao i obično, on

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 10 Mar 2016 u 07:27
Ima dobrih ljudi, ima...
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ima dobrih ljudi, ima...

Tu i tamo, u tvoj život, kao slučajno, i možda tek na kratko, dođe netko tko ne nastoji biti bolji, niti se na bilo koji način ima namjeru natjecati s tobom, već je svjestan da svatko ima svoj p

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 03 Mar 2016 u 08:02
Pusti me da živim
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pusti me da živim

Mene je život naučio da mi nitko za ništa nije toliko kriv, koliko sam sama kriva što sam ponekad nekom dozvolila da negativno utječe na moje vrijednovanje vlastitog života. A, do pr

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 25 Feb 2016 u 07:54
Ukupno vijesti 210

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr