21Oct

Pravo na sladoled

Kad sa kćeri u invalidskim kolicima čekam u nekom dugačkom redu, nikad ne pitam da nas se pusti ispred. Znam ja da invalidi imaju prvenstvo i da je moje pravo pitati da nas se pusti, ali nikad ne mogu to istisnuti preko usana. Mislim da se radi o vražjem ponosu. Toliko se borim da se nju prihvati kao jednakopravnu da i nju tako učim da to jeste. Ona je strpljivo dijete i znam da joj najčešće nije teško čekati za razliku od nekih ljudi koji nemaju neke poteškoće ali u glavi uvijek imaju potrebu imati prvenstvo. Osjećaj moći je sladak čak i u redu u Lidlu, a još više kod doktora.
Naravno, uvijek se tako naiđe na neke čudne i lijepe situacije. Od buljenja, od očitog ignoriranja onog ispred nas, šaputanja dviju teta koje, kao i uvijek, bolje znaju našu situaciju od nas samih, do divnih ljudi koji bez previše razgovora s trake vrate svoje namirnice u kolica ili ih pomaknu natrag da bi nas pustili ispred. Ima i onih koji raspredaju o nepravdi što moramo čekati ali se od tog razgovora najčešće ništa ne pomakne i tako sam ja razgovore o velikim djelima bez djela prestala smatrati važnim. Uvijek nastojim biti nasmijana i smirena u takvim situacijama kako bih njima, kćeri, a vjerojatno i sebi objasnila da nismo ništa posebno. Možda i griješim, ali takva sam.
Dovoljno mi je saznanje da nas sama vlast tretira isto onako kao i onaj ispred nas koji se pravi da nas ne vidi, da svu djecu s teškoćama u razvoju trpa pod isti koš a imaju različite potrebe, da smo mi majke proglašene socijalnim slučajevima zbog bolesti naše djece umjesto da nam se da prilika da privređujemo, dok nam je dijete dio dana smješteno negdje gdje će dobiti svu potrebnu skrb. To je prava utopija, očekivati tako nešto u mojoj zemlji.
Zbog toga ja ne želim, kad nas već sam državni vrh degradira umanjujući nam značaj, ignorirajući potrebe i vrijednost postojanja, stavljati ikom do znanja da smo išta posebno. Jer želim da nismo! Želim da moja kćer ima mogućnost izbora za svoju budućnost, da ja imam mogućnost izbora za našu budućnost, da nas se smatra jednakovrijednim sa svojim izborima.

38769162_1852972871445917_2901494216561524736_n

Majke djece s teškoćama se najčešće tretiraju kao prosjakinje.
Ako djetetu nešto treba, onda su prisiljene tražiti milostinju od državnog vrha, županije ili grada, mrvice koje ostaju nakon pojedenog sendviča a koje netko s malo savjesti u sebi baci golubovima, a netko bez savjesti u kontejner.
E, ja nisam prosjakinja i nisam ništa posebno, kao ni moje dijete. I moje dijete i ja imamo pravo strpljivo i pristojno čekati u nekom redu, kao što imamo pravo dostojanstveno provesti svoj život, bez da se osjećamo zadovoljno samo s nečijim mrvicama ako nam ih se taj netko sjeti dati.

Nikad neću zaboraviti jednog malog dječaka u redu u jednom trgovačkom centru, koji je gledao moju Miu koja se slatko nasmijala nakon što sam joj nešto smiješno šapnula, i onda rekao mami: "I ona je sigurno dobila onaj najbolji sladoled kao i ja kad ga već tako dugo nisam smio jesti."
Pomislila sam: "Da, sinko dragi, tome se i ja nadam da ćemo doživjeti taj dan, da će i sva djeca s teškoćama dobiti svoj "sladoled" (šansu i poštovanje njihovog života) nakon što ga dugo nisu smjela jesti, kao i sva ostala djeca koja ga dobivaju kao zdravo za gotovo".

Vesna Ferluga - Antić

Halo, jesmo li još tu?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Halo, jesmo li još tu?

- Halo? - Sale? - Da, ja sam. Tko je to? - Mirjana. - ... - Reci nešto. - Mirjana? Moja Mirjana? - Da... Sale? - Molim? - Kako si? - ... - Da... I ja sam tako, otprilike. - Bože, Mirjana, pro&

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 31 Mar 2016 u 07:42
Želja za dubinom
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Želja za dubinom

Sjedimo u kafiću, moja kćer i ja. Ona obožava kafiće, pa, eto... Kad nam vrijeme ne pošalje kišu, buru, kad nam nema namjeru skuhati mozak, kad nemamo previše obveza, i ne mor

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Mar 2016 u 08:14
Kao da....
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kao da....

Kao da jedeš slasnu pizzu ili tortu ispred gladnog djeteta, i ne obazireš se na njega. Nek mu kupe njegovi ako je gladno. Kao da kupuješ Gucci torbu, ispred trgovine te dočeka p

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 17 Mar 2016 u 07:16
Nikad više
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Nikad više

Kao i svako jutro, probudila se prije njega i skuhala mu kavu. Kao i obično, ispekla mu je dva tosta sa šunkom, ulila puno mlijeka u malo kave i sve mu to servirala na stol. Kao i obično, on

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 10 Mar 2016 u 07:27
Ima dobrih ljudi, ima...
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ima dobrih ljudi, ima...

Tu i tamo, u tvoj život, kao slučajno, i možda tek na kratko, dođe netko tko ne nastoji biti bolji, niti se na bilo koji način ima namjeru natjecati s tobom, već je svjestan da svatko ima svoj p

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 03 Mar 2016 u 08:02
Pusti me da živim
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pusti me da živim

Mene je život naučio da mi nitko za ništa nije toliko kriv, koliko sam sama kriva što sam ponekad nekom dozvolila da negativno utječe na moje vrijednovanje vlastitog života. A, do pr

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 25 Feb 2016 u 07:54
Srce na pola puta
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Srce na pola puta

Život je takav... Koliko god ga planiraš, i koliko god misliš da ga imaš pod kontrolom, on najčešće gradi tvoju cestu prema tamo negdje, gdje nikad nisi, ni u snu pomisl

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 18 Feb 2016 u 07:21
Dnevnik jedne posebne majke, posebnog djeteta
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Dnevnik jedne posebne majke, posebnog djeteta

Rano je jutro. Magdalena je bila ljuta na sebe što se nije probudila prije kćerke. Bilo je puno posla kojeg je mislila obaviti prije nego li se kćerkica probudi. Uzdahnula je. Sama si je kriv

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 13 Feb 2016 u 11:08
Kako se postaje dobar
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako se postaje dobar

Pošto sam sama sebi često komplicirana, pa su mi vjerojatno zbog toga i ljudi i odnosi često komplicirani, ja o svemu tome razmišljam otprilike ovako: Ako voliš muljati ljude,

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 04 Feb 2016 u 07:48
Bero
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Bero

 Bero nije imao nikog svog. Trenutno je živio kao podstanar kod jednog mladića koji izgleda nije mogao voditi računa ni o sebi kako treba, a kamoli da bi se svom podstanaru posvetio toliko da

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 28 Jan 2016 u 07:57
Ukupno vijesti 216

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr