16Aug

Pravo na sladoled

Kad sa kćeri u invalidskim kolicima čekam u nekom dugačkom redu, nikad ne pitam da nas se pusti ispred. Znam ja da invalidi imaju prvenstvo i da je moje pravo pitati da nas se pusti, ali nikad ne mogu to istisnuti preko usana. Mislim da se radi o vražjem ponosu. Toliko se borim da se nju prihvati kao jednakopravnu da i nju tako učim da to jeste. Ona je strpljivo dijete i znam da joj najčešće nije teško čekati za razliku od nekih ljudi koji nemaju neke poteškoće ali u glavi uvijek imaju potrebu imati prvenstvo. Osjećaj moći je sladak čak i u redu u Lidlu, a još više kod doktora.
Naravno, uvijek se tako naiđe na neke čudne i lijepe situacije. Od buljenja, od očitog ignoriranja onog ispred nas, šaputanja dviju teta koje, kao i uvijek, bolje znaju našu situaciju od nas samih, do divnih ljudi koji bez previše razgovora s trake vrate svoje namirnice u kolica ili ih pomaknu natrag da bi nas pustili ispred. Ima i onih koji raspredaju o nepravdi što moramo čekati ali se od tog razgovora najčešće ništa ne pomakne i tako sam ja razgovore o velikim djelima bez djela prestala smatrati važnim. Uvijek nastojim biti nasmijana i smirena u takvim situacijama kako bih njima, kćeri, a vjerojatno i sebi objasnila da nismo ništa posebno. Možda i griješim, ali takva sam.
Dovoljno mi je saznanje da nas sama vlast tretira isto onako kao i onaj ispred nas koji se pravi da nas ne vidi, da svu djecu s teškoćama u razvoju trpa pod isti koš a imaju različite potrebe, da smo mi majke proglašene socijalnim slučajevima zbog bolesti naše djece umjesto da nam se da prilika da privređujemo, dok nam je dijete dio dana smješteno negdje gdje će dobiti svu potrebnu skrb. To je prava utopija, očekivati tako nešto u mojoj zemlji.
Zbog toga ja ne želim, kad nas već sam državni vrh degradira umanjujući nam značaj, ignorirajući potrebe i vrijednost postojanja, stavljati ikom do znanja da smo išta posebno. Jer želim da nismo! Želim da moja kćer ima mogućnost izbora za svoju budućnost, da ja imam mogućnost izbora za našu budućnost, da nas se smatra jednakovrijednim sa svojim izborima.

38769162_1852972871445917_2901494216561524736_n

Majke djece s teškoćama se najčešće tretiraju kao prosjakinje.
Ako djetetu nešto treba, onda su prisiljene tražiti milostinju od državnog vrha, županije ili grada, mrvice koje ostaju nakon pojedenog sendviča a koje netko s malo savjesti u sebi baci golubovima, a netko bez savjesti u kontejner.
E, ja nisam prosjakinja i nisam ništa posebno, kao ni moje dijete. I moje dijete i ja imamo pravo strpljivo i pristojno čekati u nekom redu, kao što imamo pravo dostojanstveno provesti svoj život, bez da se osjećamo zadovoljno samo s nečijim mrvicama ako nam ih se taj netko sjeti dati.

Nikad neću zaboraviti jednog malog dječaka u redu u jednom trgovačkom centru, koji je gledao moju Miu koja se slatko nasmijala nakon što sam joj nešto smiješno šapnula, i onda rekao mami: "I ona je sigurno dobila onaj najbolji sladoled kao i ja kad ga već tako dugo nisam smio jesti."
Pomislila sam: "Da, sinko dragi, tome se i ja nadam da ćemo doživjeti taj dan, da će i sva djeca s teškoćama dobiti svoj "sladoled" (šansu i poštovanje njihovog života) nakon što ga dugo nisu smjela jesti, kao i sva ostala djeca koja ga dobivaju kao zdravo za gotovo".

Vesna Ferluga - Antić

Jer me strah, sine....
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Jer me strah, sine....

- Mama? - Molim, sine? - Što su to izbjeglice? Stalno o njima pričaju. - To su ljudi koji moraju bježati iz svojih gradova ili čak iz svojih država. - Zašto moraju bježati? - Zbog t

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 01 Oct 2015 u 07:19
Zauvijek nečija loptica
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Zauvijek nečija loptica

Dođeš tako kod nekog s jednim jedinim zahtjevom za svoje dijete. Nikakvim čudnim zahtjevom. Sasvim običnim. čak ni ne tražiš novce, niti tražiš ikakvu pomoć. Jednostavno tr

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Sep 2015 u 07:31
šapat u jutru
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

šapat u jutru

          Irena je gledala kroz prozor sa šalicom kave u ruci, ne gledajući u stvari u ništa. Jutro je svanulo tmurno. Olovni oblaci su stajali

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 17 Sep 2015 u 07:34
Blago onom....
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Blago onom....

Ljudi bez problema pitaju kad im nešto treba ali kad nešto trebaju od sebe dati, baš im je, eto, ponestalo. Ljudi te vole lajkovima, srčekima, smajlićima, ali kad te sretnu už

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 10 Sep 2015 u 07:23
Sedmica na lotu
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Sedmica na lotu

Ne treba meni sedmica na lotu. A, šta bih ja s tim? S milionom u novčanicama stiglo bi u paketu i milion gnjavaža. Dobila bih gomilu rođaka za koje nisam ni znala da ih imam, odjednom bi me

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 03 Sep 2015 u 07:32
Pomogli bi mi, kako da ne, samo kad oni ne bi bili tako....
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pomogli bi mi, kako da ne, samo kad oni ne bi bili tako....

Svima nam je kao nešto žao. Svi kao nešto suosjećamo. Kao, znamo kako je to kad moraš bježati iz svoje porušene kuće samo s najlonskom vrećicom u ruci, iz svoje zemlje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 27 Aug 2015 u 07:11
Fine nijanse
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Fine nijanse

        Zaista je tužno koliko mnogo ljudi misli da ih definira veličina, cijena i količina stvari koje posjeduju.        Stvar

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 20 Aug 2015 u 07:05
Učini da progledam
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Učini da progledam

Na jednom od malobrojnih duhovnih okupljanja na kojima sam uspjela prisustvovati, bila nam je dodijeljena mala sličica s prikazom scene susreta slijepog prosjaka Bartimeja i Isusa. Ta mala sličica,

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 13 Aug 2015 u 07:48
Boli me papak za zadatak
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Boli me papak za zadatak

Ponekad me stvarno boli papak za, nazovimo to tako, ozbiljan kućni zadatak. Ma što ja to kao baš uvijek moram? Da mi kuća bude besprijekorno čista? Da mi se prozor uvijek blista? Da

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 06 Aug 2015 u 07:13
Gabriel
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Gabriel

Ima jedan mali dječak, sin moje jako dobre prijateljice, koji me oduševi svojim stavovima svaki put kad ga sretnem. Iako je još mali, tek će ove godine krenuti u školu, za razli

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 30 Jul 2015 u 06:58
Ukupno vijesti 210

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr