21Oct

Pravo na sladoled

Kad sa kćeri u invalidskim kolicima čekam u nekom dugačkom redu, nikad ne pitam da nas se pusti ispred. Znam ja da invalidi imaju prvenstvo i da je moje pravo pitati da nas se pusti, ali nikad ne mogu to istisnuti preko usana. Mislim da se radi o vražjem ponosu. Toliko se borim da se nju prihvati kao jednakopravnu da i nju tako učim da to jeste. Ona je strpljivo dijete i znam da joj najčešće nije teško čekati za razliku od nekih ljudi koji nemaju neke poteškoće ali u glavi uvijek imaju potrebu imati prvenstvo. Osjećaj moći je sladak čak i u redu u Lidlu, a još više kod doktora.
Naravno, uvijek se tako naiđe na neke čudne i lijepe situacije. Od buljenja, od očitog ignoriranja onog ispred nas, šaputanja dviju teta koje, kao i uvijek, bolje znaju našu situaciju od nas samih, do divnih ljudi koji bez previše razgovora s trake vrate svoje namirnice u kolica ili ih pomaknu natrag da bi nas pustili ispred. Ima i onih koji raspredaju o nepravdi što moramo čekati ali se od tog razgovora najčešće ništa ne pomakne i tako sam ja razgovore o velikim djelima bez djela prestala smatrati važnim. Uvijek nastojim biti nasmijana i smirena u takvim situacijama kako bih njima, kćeri, a vjerojatno i sebi objasnila da nismo ništa posebno. Možda i griješim, ali takva sam.
Dovoljno mi je saznanje da nas sama vlast tretira isto onako kao i onaj ispred nas koji se pravi da nas ne vidi, da svu djecu s teškoćama u razvoju trpa pod isti koš a imaju različite potrebe, da smo mi majke proglašene socijalnim slučajevima zbog bolesti naše djece umjesto da nam se da prilika da privređujemo, dok nam je dijete dio dana smješteno negdje gdje će dobiti svu potrebnu skrb. To je prava utopija, očekivati tako nešto u mojoj zemlji.
Zbog toga ja ne želim, kad nas već sam državni vrh degradira umanjujući nam značaj, ignorirajući potrebe i vrijednost postojanja, stavljati ikom do znanja da smo išta posebno. Jer želim da nismo! Želim da moja kćer ima mogućnost izbora za svoju budućnost, da ja imam mogućnost izbora za našu budućnost, da nas se smatra jednakovrijednim sa svojim izborima.

38769162_1852972871445917_2901494216561524736_n

Majke djece s teškoćama se najčešće tretiraju kao prosjakinje.
Ako djetetu nešto treba, onda su prisiljene tražiti milostinju od državnog vrha, županije ili grada, mrvice koje ostaju nakon pojedenog sendviča a koje netko s malo savjesti u sebi baci golubovima, a netko bez savjesti u kontejner.
E, ja nisam prosjakinja i nisam ništa posebno, kao ni moje dijete. I moje dijete i ja imamo pravo strpljivo i pristojno čekati u nekom redu, kao što imamo pravo dostojanstveno provesti svoj život, bez da se osjećamo zadovoljno samo s nečijim mrvicama ako nam ih se taj netko sjeti dati.

Nikad neću zaboraviti jednog malog dječaka u redu u jednom trgovačkom centru, koji je gledao moju Miu koja se slatko nasmijala nakon što sam joj nešto smiješno šapnula, i onda rekao mami: "I ona je sigurno dobila onaj najbolji sladoled kao i ja kad ga već tako dugo nisam smio jesti."
Pomislila sam: "Da, sinko dragi, tome se i ja nadam da ćemo doživjeti taj dan, da će i sva djeca s teškoćama dobiti svoj "sladoled" (šansu i poštovanje njihovog života) nakon što ga dugo nisu smjela jesti, kao i sva ostala djeca koja ga dobivaju kao zdravo za gotovo".

Vesna Ferluga - Antić

S kao Sandro
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

S kao Sandro

Mali je Sandro imao veoma bujnu i razigranu maštu. Najviše je volio sebe zamišljati kao super junaka i znao se jako uživiti u glavni lik filma kojeg bi pogledao s tatom. Bilo je

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 03 Aug 2017 u 08:40
Žena u trenirci
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Žena u trenirci

Marica i Anita ušle su u Crkvu kao i svake nedjelje. Umočile su prste u blagoslovljenu vodu, prekrižile se, poklonile i sjele na svoje uobičajeno mjesto u zadnjoj klupi. Uvijek su dolazile n

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 27 Jul 2017 u 07:16
Josip i Frane su susjedi
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Josip i Frane su susjedi

Josip je bogati trgovac koji je svoje bogatstvo stekao mutnim poslovima, onakvima kakvi se rade ispod stola, s velikim provizijama za kupovanje po maloj cijeni i neizdavanjem računa. Naročito mu je

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Jul 2017 u 07:18
Ne mogu više
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ne mogu više

Rano je. Pet ujutro. Leona bulji u strop. Dijete kraj nje ravnomjerno diše u dubokom snu. “Moram zvati laboratorij da mu dođu izvaditi krv. Plakati će. Znam da će plakati. Ma, š

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 13 Jul 2017 u 08:09
Plemenita gesta naše Vesne, poklanja knjigu onim koji si je ne mogu prijuštiti
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Plemenita gesta naše Vesne, poklanja knjigu onim koji si je ne mogu prijuštiti

Dragi čitatelji i pratitelji Finih nijansi Kako sam uspjela vratiti sve troškove koji su nastali u vezi štampanja moje druge knjige "Djeca znaju i točka", palo mi je nešto na p

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 06 Jul 2017 u 07:20
Najljepša žena
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Najljepša žena

Već su te polako načele godine. Bore pričaju priču o bezbrojnim osmjesima, čuđenjima nad sobom, svijetom i ljudima, o tisućama sitnih i ne tako sitnih briga koje su ispisale jasno slovo "V" izn

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 29 Jun 2017 u 08:38
Da, Gazda
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Da, Gazda

Da, Gazda, radit ću 12 sati umjesto dogovorenih osam. Nema problema. Dijete mi treba lijekove koji ne idu preko HZZO-a. Drugo mi krenulo u školu, svašta mu nešto treba. Ma, mogu

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 22 Jun 2017 u 10:57
Kužiš mama ?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kužiš mama ?

- Mama a zašto ste se ti i tata svađali jučer? - Ajoj, Mirtice... jesmo te probudili? Žao mi je ako jesmo. - Pa, vikali ste jedno na drugo mama. Ružne ste si riječi rekli, znaš. I t

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Jun 2017 u 08:36
Poljubilo me more
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Poljubilo me more

Poljubilo me more na jednoj usamljenoj plaži. Zibalo me kao malo dijete koje treba san da bi raslo. Šaputalo mi je o svojim tajnama kao uspavanku. Kaže: Nosim ti priču o tamo negdje gdje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Jun 2017 u 07:30
Kad plačeš i kad se smiješ
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kad plačeš i kad se smiješ

Kad ti suze peru obraze a ti ih onako ljuta ne sebe brišeš misleći da bi trebala biti jača od njih, sjeti se… One ti nikad ne lažu. Ljutito ih brišeš jer zna&sca

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 01 Jun 2017 u 07:21
Ukupno vijesti 216

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr