14Nov

Zašto se odlazi?

Nekad, ne ni tako davno, 50-ih godina prošlog stoljeća, istarska su se mjesta jednostavno praznila, odlazili su ljudi, svaki dan kao da su nestajali. Napuštali su svoj zavičaj, svoje primorske gradiće, Plomin, Umag, Buje, nećemo dalje nabrajati. Odlazili su kamionima nakrcanim pokućstvom, i familijom, po kojom živinom, utovarivalo se sve što je bilo u kući, kreveti i ormari, crvotočne komode i stolovi, stare klupe i alat koji možda nikada više ničemu nije služio. Smeteni , uzbuđeni i potreseni odnosili su i crveno istarsko blato na izderanim cipelama, praznili mjesta i odlazili prema Trstu. A onda i dalje.
Nije se ni pomišljalo da će se ikad, po ugledu na one prve koji su odlučili otići, pokrenuti i selo. Nezamislivo, da i sela krenu u pečalbu. A jesu.
Ne jedno, nego redom sela u Istri koja su uvijek, kao i sva sela, u državi, ostavljana po strani. Glavne stvari , kreirale su se u gradovima. Ne malim i ne istarskim, već u onim najvećim u državi.
A do sela su gradske novosti i modni trendovi ,uvijek sporo stizali. Istarsko je selo malo, a svi ljudi jedna zajednica. Svatko svakoga zna, pa i jedan čovjek kad ode, on fali. Na polju, u školi, crkvi, na sprovodu, u vinogradu. Na fešti.!
Uvijek bi prvi krenuli oni koji negdje vani, ipak imaju nekoga svoga. Tako je bilo prije. Odlazili bi i oni koji se protive, javno ili privatno, odlazili su i oni koji nisu imali ništa osim svojih težačkih ruku, pa im je bilo isto, raditi ovdje ili ondje.
Ali, što reći kad su odlazili i moćni veleposjednici, sa 100 i više hektolitara vina po glavi, i nikad manje od sedamdeset kvintala žita, (jedan kvintal je 100 kilograma).
Što je značilo kad su stalno nestajali ljudi? A jesu. Da li se znalo da se više neće vratiti. Da su izgubljeni za tu i tamo. A da oni koji su ostali, neće imati sa kime ni pravu riječ progovoriti, da se neće imati sa kime zavrtiti u plesu, na fešti.
Ili je možda trebalo zaustaviti prvoga koji je poput ovce iz tora, probio ogradu, pa su za njim krenule van, i sve druge ovce. Kad jedna ovca uspije naći prolaz kroz živicu da se zaleti u drugo polje, onda i druge izgube glavu i ostavljaju sve, da bi potrčale za njom. I za kratko vrijeme ušlo je u modu, otići. Samo otići.
Reći tek tako, zbogom svom zavičaju. Ma tko ga može nositi u srcu jače od vas. Ljubiti više nego vi, koji odlazite.
Je li trebalo pokucati na neka službena vrata, i ne priznati poraz, nego krenuti i reći, „Ljudi su u pitanju. Naši ljudi odlaze. A što ćemo mi ,ako bez njih ostanemo.?“
Nimalo drugačija situacija nije ni danas, ljudi koji su ostali gotovo se ispričavaju što još nisu otputovali, jer ne vide da se ovdje više može živjeti. Odlaze najbolji, vaš susret s dragim prijateljem koji se nije dogodio jer su vas obaveze razdvajale, pa ste ga odgodili za drugu „šetimanu“ ne sluteći da se ni neće dogoditi, jer njih dvoje već su na putu za Njemačku. Na pitanje kad se vraćaju, kažu odlazimo. Ali kada se vraćate? Odlazimo trajno. I s kime ćeš poslije progovoriti, sklopiti neki posao.
„Ovo je grozno, trebalo je ubiti onoga tko je prvi probio put“, napisao je Fulvio Tomizza, 1960.-e, na tu temu.. A mi možemo kazati, treba barem razgovarati, tematski pripremiti sjednice i razlučiti uzroke od posljedica.

Nastavak tek slijedi
Katarina šoštarić Perković

Nastavak tek slijedi

Ovog četvrtka Labin je bio prazan, prazniji nego inače u to doba dana, a skromni trgovački centri u gradu zjapili su poluprazno. Ali se zato posvuda brzo stizalo na red. Čak i na šalterima

By: Katarina šoštarić Perković | 13 Nov 2018 u 07:21
Grad posebne vrste
Katarina šoštarić Perković

Grad posebne vrste

Malo je tko želio naslutiti da će se povratak svojim korijenima dogoditi tamo gdje prije godinu, dvije, pet, gotovo nitko koji sebe smatra trendy, tome ne bi povjerovao. Povod je bio Dan Općine Ra&

By: Katarina šoštarić Perković | 06 Nov 2018 u 07:58
Dobri gospodari
Katarina šoštarić Perković

Dobri gospodari

Vrijedni ljudi su od vajkada i radili i gradili, bila je to garancija da će imati više i uživati više. Zasluženog mira. U vrijeme kada su se stanovi dijelili prema redoslijedu po stam

By: Katarina šoštarić Perković | 30 Oct 2018 u 07:14
Današnja zbilja
Katarina šoštarić Perković

Današnja zbilja

Bila su puno puta neka slična vremena, kad se bježalo ili samo sa puno gorčine ostavljalo i dom i zavičaj i odlazilo u nepoznato. I opet se danas ponavlja isto. Mladi su ljudi stvorili obitelj i d

By: Katarina šoštarić Perković | 23 Oct 2018 u 06:48
A što će reći drugi
Katarina šoštarić Perković

A što će reći drugi

Jeste li u stanju zanemariti ono što drugi misle o vama, pa ma kako to izgledalo.  Možete li prihvatiti neke stvari iz svoje prošlosti, koje su se dogodile, kako su se dogodile. Ne

By: Katarina šoštarić Perković | 16 Oct 2018 u 07:03
A što kad neki samo šute
Katarina šoštarić Perković

A što kad neki samo šute

Jeste li primijetili da velik broj ljudi prešućuje vlastito mišljenje, njihova komunikacija nije ni izravna ni otvorena, jednostavno se pretvaraju. Što ne znači da, ne uočavaju

By: Katarina šoštarić Perković | 09 Oct 2018 u 07:22
Da li nastaviti istim smjerom, ili nešto mijenjati?
Katarina šoštarić Perković

Da li nastaviti istim smjerom, ili nešto mijenjati?

Ljudi posvuda oko nas,  jedni vedri, veseli. U susretu  razgovorljivi, u odnosima stabilni. Drugi u grču, škrti na riječima, a kad progovore kao da otrovne strelice paraju zrak. &nb

By: Katarina šoštarić Perković | 02 Oct 2018 u 07:01
Ravnoteža
Katarina šoštarić Perković

Ravnoteža

Još uvijek vrijedi nepisano pravilo prema kojemu se od mladih očekuje da marljivo uče, postignu dobre ocjene i doguraju do diplome. A tada je najvažnija preokupacija, naći pristojan posao i

By: Katarina šoštarić Perković | 25 Sep 2018 u 07:49
Kako se postaviti kad je kriza
Katarina šoštarić Perković

Kako se postaviti kad je kriza

Koji god posao da radimo, njega  čine ljudi, zapravo cijeli naš život, čine ljudi. Od najbližih članova obitelji, recimo životnih partnera, preko rodbine,kumova, prijatelja, učitelj

By: Katarina šoštarić Perković | 18 Sep 2018 u 06:38
Zdravlje treba zaslužiti
Katarina šoštarić Perković

Zdravlje treba zaslužiti

Kako razumjeti jednostavne stvari,   kao što je hrana bez koje se nemože, a koja u konačnici određuje kvalitetu i dužinu svačijeg života. Svijet se oduvijek divio onim osobama k

By: Katarina šoštarić Perković | 11 Sep 2018 u 07:56
Ukupno vijesti 259

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr