13Nov

Ne trebaju ljudima stvari da bi oni bili važni, njima treba smisao

Zemlja se posljednjih dana dobrano stresla, od izgovorenih riječi uvreda i kletvi, a slike štrajkača  i plavih radničkih odijela, koja su zakrčila umjesto turista, gradske ulice, začas su proletjela svijetom. Netko je smetnuo s uma da informacije više nemaju samo službene kanale, već se šire individualno, brzinom munje. 

U većini života nešto nedostaje. Očekivanja  su jedno, a ostvarenja nešto sasvim drugo, u tom raskoraku ljudi osjećajuteret  jer vide da  su  zakinuti. Ne dobivaju ono što žele na poslu, u obitelji, u svojoj vjerskoj zajednici, od vlasti ina kraju ni sami od sebe, ne znaju što očekivati.

A kad u većini života nešto nedostaje,  onda  fali i onaj najvažniji životni detalj. Nedostaje mu smisao.! Život koji nema vrijednost.Koji nema vrijednosnih mjerila, i ne može se dostojno  rangirati.

Dio onoga što nedostaje, jest igra  života vrijedna igranja, ili život vrijedan življenja.

Kad čovjek nije zadovoljan onim što ima,uglavnom pati. Najradije se negdje povlači, u sebe,  u svoju samoću, razočaranost, ili ljutnju na sve i svakoga. U psovke i uvrede, zbog kojih će kasnije požaliti, pa se na ovaj ili onaj način izolira. Samo iz razloga što negdje u dubini sebe osjeća da mu nedostaje onaj istinski osjećaj povezanosti , sa širom zajednicom  u kojoj  živi.

Koju je izgubio s poslom na kojem provodi previše vremena, a za koje ne dobiva ni minimum pažnje. Izgubio je povezanost s ljudima s kojima mora biti predugi broj sati, a međusobno si ne mogu pomoći, izgubio ga je s novcem kojega nema dovoljno, ni za ono najnužnije. A onda se taj osjećaj nepovezanosti širi i na bliže i dalje članove obitelji,  rođake i prijatelje, pa je jednih i drugih sve manje.

I ljudi postaju izolirani. I pate, jer su izolirani.  Živjeti u svijetu gdje ljudi pate, ni njihovi životi nemaju smisla, a  bez smisla, drugim riječima, bez značajnih vrijednosti, što mogu ljudi međusobno podijeliti osim vlastite praznine. I čežnje za nečim boljim. 

Većina ljudi gladno traži nešto, što će im može odvratiti pozornost od vlastite patnje, jer su nezadovoljni iz dana u dan. U potrazi prepuštaju se televiziji, opčinjavajućim narodnjacima ili drugoj vrsti glazbe, kladionicama, alkoholu, igrama na sreću, drogama. Odlascima u strane zemlje.

Uglavnom, većina svoju  utjehu traži u nečemu, a to nešto su stvari. Koje mogu odjenuti na sebe, ili stvari koje mogu raditi. Stvarima pokušavaju ispuniti prazninu koju imaju u svom životu. Gomilaju stvari kako bi njima pojačali sve slabiji osjećaj, za vlastito  „Ja“.

Žrtvuju se za stvari koje mogu raditi, i pomoću kojih misle da mogu sebi pridodati smisao,kao da će njima „podzidati“vlastito značenje, definirati život.

I tako se sve više ljudi poistovjećuje sa stvarima, postaju svijet stvari, čak mnogobrojni već i nestaju pod obiljem svojih stvari.

Ali ne trebaju ljudima stvari, da bi oni bili važni. Da bi vrijedili,ljudima treba smisao.  Većini treba mjesto dostojnog zajedništva . U kojem vlada red, i koji ima značenje. Mjesto na kojem se dezorganizirano razmišljanje a koje prevladava u našoj kulturi, pretvara u organizirano i jasno usmjereno na uspjeh oko kojega se valja potruditi.

Većini ljudi  trebaju mjesta na kojima je preduvjeti biti čovjekom, i na kojem  se može djelovati kao čovjek, jer to je ono najvažnije.

Sva ljudska patnja, nezadovoljstvo i čeznutljivost nestaje, kad se dezorganizirano razmišljanje, a takvo prevladava u našoj kulturi, preraste u organizirano, i jasno usmjereno na određeni ishod, koji vodi ka uspjehu, oko njega se onda vrijedi potruditi i nikome ne pada teško.

Mjesta na kojima disciplina i volja  dobivaju priznanje, gdje ljudi  postaju ono što namjeravaju postati, i čemu teže,  to je ono što se može učiniti. Ljudska su bića u stanju ostvariti izvanredna djela.

Većina ljudi u ovoj zemlji ne dobiva  ono što žele,. Ne dobivaju na poslu, u obitelji, u svojoj vjerskoj zajednici, od vlasti, na kraju ni sami od sebe.  Čak ni onaj minimum koji im pripada.

Nastavak tek slijedi
Katarina šoštarić Perković

Nastavak tek slijedi

Ovog četvrtka Labin je bio prazan, prazniji nego inače u to doba dana, a skromni trgovački centri u gradu zjapili su poluprazno. Ali se zato posvuda brzo stizalo na red. Čak i na šalterima

By: Katarina šoštarić Perković | 13 Nov 2018 u 07:21
Grad posebne vrste
Katarina šoštarić Perković

Grad posebne vrste

Malo je tko želio naslutiti da će se povratak svojim korijenima dogoditi tamo gdje prije godinu, dvije, pet, gotovo nitko koji sebe smatra trendy, tome ne bi povjerovao. Povod je bio Dan Općine Ra&

By: Katarina šoštarić Perković | 06 Nov 2018 u 07:58
Dobri gospodari
Katarina šoštarić Perković

Dobri gospodari

Vrijedni ljudi su od vajkada i radili i gradili, bila je to garancija da će imati više i uživati više. Zasluženog mira. U vrijeme kada su se stanovi dijelili prema redoslijedu po stam

By: Katarina šoštarić Perković | 30 Oct 2018 u 07:14
Današnja zbilja
Katarina šoštarić Perković

Današnja zbilja

Bila su puno puta neka slična vremena, kad se bježalo ili samo sa puno gorčine ostavljalo i dom i zavičaj i odlazilo u nepoznato. I opet se danas ponavlja isto. Mladi su ljudi stvorili obitelj i d

By: Katarina šoštarić Perković | 23 Oct 2018 u 06:48
A što će reći drugi
Katarina šoštarić Perković

A što će reći drugi

Jeste li u stanju zanemariti ono što drugi misle o vama, pa ma kako to izgledalo.  Možete li prihvatiti neke stvari iz svoje prošlosti, koje su se dogodile, kako su se dogodile. Ne

By: Katarina šoštarić Perković | 16 Oct 2018 u 07:03
A što kad neki samo šute
Katarina šoštarić Perković

A što kad neki samo šute

Jeste li primijetili da velik broj ljudi prešućuje vlastito mišljenje, njihova komunikacija nije ni izravna ni otvorena, jednostavno se pretvaraju. Što ne znači da, ne uočavaju

By: Katarina šoštarić Perković | 09 Oct 2018 u 07:22
Da li nastaviti istim smjerom, ili nešto mijenjati?
Katarina šoštarić Perković

Da li nastaviti istim smjerom, ili nešto mijenjati?

Ljudi posvuda oko nas,  jedni vedri, veseli. U susretu  razgovorljivi, u odnosima stabilni. Drugi u grču, škrti na riječima, a kad progovore kao da otrovne strelice paraju zrak. &nb

By: Katarina šoštarić Perković | 02 Oct 2018 u 07:01
Ravnoteža
Katarina šoštarić Perković

Ravnoteža

Još uvijek vrijedi nepisano pravilo prema kojemu se od mladih očekuje da marljivo uče, postignu dobre ocjene i doguraju do diplome. A tada je najvažnija preokupacija, naći pristojan posao i

By: Katarina šoštarić Perković | 25 Sep 2018 u 07:49
Kako se postaviti kad je kriza
Katarina šoštarić Perković

Kako se postaviti kad je kriza

Koji god posao da radimo, njega  čine ljudi, zapravo cijeli naš život, čine ljudi. Od najbližih članova obitelji, recimo životnih partnera, preko rodbine,kumova, prijatelja, učitelj

By: Katarina šoštarić Perković | 18 Sep 2018 u 06:38
Zdravlje treba zaslužiti
Katarina šoštarić Perković

Zdravlje treba zaslužiti

Kako razumjeti jednostavne stvari,   kao što je hrana bez koje se nemože, a koja u konačnici određuje kvalitetu i dužinu svačijeg života. Svijet se oduvijek divio onim osobama k

By: Katarina šoštarić Perković | 11 Sep 2018 u 07:56
Ukupno vijesti 259

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr