23Apr

Ne trebaju ljudima stvari da bi oni bili važni, njima treba smisao

Zemlja se posljednjih dana dobrano stresla, od izgovorenih riječi uvreda i kletvi, a slike štrajkača  i plavih radničkih odijela, koja su zakrčila umjesto turista, gradske ulice, začas su proletjela svijetom. Netko je smetnuo s uma da informacije više nemaju samo službene kanale, već se šire individualno, brzinom munje. 

U većini života nešto nedostaje. Očekivanja  su jedno, a ostvarenja nešto sasvim drugo, u tom raskoraku ljudi osjećajuteret  jer vide da  su  zakinuti. Ne dobivaju ono što žele na poslu, u obitelji, u svojoj vjerskoj zajednici, od vlasti ina kraju ni sami od sebe, ne znaju što očekivati.

A kad u većini života nešto nedostaje,  onda  fali i onaj najvažniji životni detalj. Nedostaje mu smisao.! Život koji nema vrijednost.Koji nema vrijednosnih mjerila, i ne može se dostojno  rangirati.

Dio onoga što nedostaje, jest igra  života vrijedna igranja, ili život vrijedan življenja.

Kad čovjek nije zadovoljan onim što ima,uglavnom pati. Najradije se negdje povlači, u sebe,  u svoju samoću, razočaranost, ili ljutnju na sve i svakoga. U psovke i uvrede, zbog kojih će kasnije požaliti, pa se na ovaj ili onaj način izolira. Samo iz razloga što negdje u dubini sebe osjeća da mu nedostaje onaj istinski osjećaj povezanosti , sa širom zajednicom  u kojoj  živi.

Koju je izgubio s poslom na kojem provodi previše vremena, a za koje ne dobiva ni minimum pažnje. Izgubio je povezanost s ljudima s kojima mora biti predugi broj sati, a međusobno si ne mogu pomoći, izgubio ga je s novcem kojega nema dovoljno, ni za ono najnužnije. A onda se taj osjećaj nepovezanosti širi i na bliže i dalje članove obitelji,  rođake i prijatelje, pa je jednih i drugih sve manje.

I ljudi postaju izolirani. I pate, jer su izolirani.  Živjeti u svijetu gdje ljudi pate, ni njihovi životi nemaju smisla, a  bez smisla, drugim riječima, bez značajnih vrijednosti, što mogu ljudi međusobno podijeliti osim vlastite praznine. I čežnje za nečim boljim. 

Većina ljudi gladno traži nešto, što će im može odvratiti pozornost od vlastite patnje, jer su nezadovoljni iz dana u dan. U potrazi prepuštaju se televiziji, opčinjavajućim narodnjacima ili drugoj vrsti glazbe, kladionicama, alkoholu, igrama na sreću, drogama. Odlascima u strane zemlje.

Uglavnom, većina svoju  utjehu traži u nečemu, a to nešto su stvari. Koje mogu odjenuti na sebe, ili stvari koje mogu raditi. Stvarima pokušavaju ispuniti prazninu koju imaju u svom životu. Gomilaju stvari kako bi njima pojačali sve slabiji osjećaj, za vlastito  „Ja“.

Žrtvuju se za stvari koje mogu raditi, i pomoću kojih misle da mogu sebi pridodati smisao,kao da će njima „podzidati“vlastito značenje, definirati život.

I tako se sve više ljudi poistovjećuje sa stvarima, postaju svijet stvari, čak mnogobrojni već i nestaju pod obiljem svojih stvari.

Ali ne trebaju ljudima stvari, da bi oni bili važni. Da bi vrijedili,ljudima treba smisao.  Većini treba mjesto dostojnog zajedništva . U kojem vlada red, i koji ima značenje. Mjesto na kojem se dezorganizirano razmišljanje a koje prevladava u našoj kulturi, pretvara u organizirano i jasno usmjereno na uspjeh oko kojega se valja potruditi.

Većini ljudi  trebaju mjesta na kojima je preduvjeti biti čovjekom, i na kojem  se može djelovati kao čovjek, jer to je ono najvažnije.

Sva ljudska patnja, nezadovoljstvo i čeznutljivost nestaje, kad se dezorganizirano razmišljanje, a takvo prevladava u našoj kulturi, preraste u organizirano, i jasno usmjereno na određeni ishod, koji vodi ka uspjehu, oko njega se onda vrijedi potruditi i nikome ne pada teško.

Mjesta na kojima disciplina i volja  dobivaju priznanje, gdje ljudi  postaju ono što namjeravaju postati, i čemu teže,  to je ono što se može učiniti. Ljudska su bića u stanju ostvariti izvanredna djela.

Većina ljudi u ovoj zemlji ne dobiva  ono što žele,. Ne dobivaju na poslu, u obitelji, u svojoj vjerskoj zajednici, od vlasti, na kraju ni sami od sebe.  Čak ni onaj minimum koji im pripada.

I zemlja se čuva kako bi potrajala
Katarina šoštarić Perković

I zemlja se čuva kako bi potrajala

Novi kružni na ulazu u Rabac, uvelike je olakšao prometovanje u svim smjerovima. Na ovoj dionici od Labina predstoji još dosta posla, naime  zbog prekobrojnih vozila, a poglavito t

By: Katarina šoštarić Perković | 23 Apr 2019 u 07:24
Sve je to moguće staviti na pladanj
Katarina šoštarić Perković

Sve je to moguće staviti na pladanj

Izgovor da nisam  otišla, a tako sam željela, ali taj netko nije bio zainteresiran ni raspoložen da mi pravi društvo, pa sam i ja ostala. Od muke kao prikovana u stanu kojega sam

By: Katarina šoštarić Perković | 09 Apr 2019 u 07:06
Od jadikovki ništa, prigrlimo svoj život
Katarina šoštarić Perković

Od jadikovki ništa, prigrlimo svoj život

Ozračje pesimizma ipak prožima naše društvo , kao da svi imamo neka loša iskustva koja su se duboko urezala u pamćenje i potisnula toliko drugoga što je i dobro i lijepo

By: Katarina šoštarić Perković | 02 Apr 2019 u 06:57
Črčkarije
Katarina šoštarić Perković

Črčkarije

Svima nam se događa da negdje krenemo, a onda se učini kao da zapravo ne znamo svoje pravo odredište. Kao da smo na moru bez kompasa ili danas na nepoznatom putu bez GPS-a. I neizostavno se n

By: Katarina šoštarić Perković | 26 Mar 2019 u 07:01
Život nikada nije gotov
Katarina šoštarić Perković

Život nikada nije gotov

Mnogi su se složili u potrošačkom društvu, koje omogućuje sve kupiti na dohvat ruke,  da bi bilo dobro kupiti i ključ za sreću. Što košta, da košta, za cij

By: Katarina šoštarić Perković | 19 Mar 2019 u 06:52
Umjesto mržnje birajte ljubav, umjesto bolesti - zdravlje
Katarina šoštarić Perković

Umjesto mržnje birajte ljubav, umjesto bolesti - zdravlje

O svom životu, odlučujemo svaki dan, u bezbroj malih odluka sadržane su i one krucijalne, da oblikuju život. I sami smo zaslužni, za svaku odluku, jer ju živimo, najmanje pet, a češće d

By: Katarina šoštarić Perković | 12 Mar 2019 u 07:24
Uvijek se može i bolje
Katarina šoštarić Perković

Uvijek se može i bolje

Uvijek se može mnogo toga željeti, i svi želimo, samo je razlika što? Kad je ta želja „dobro“, da bude dobro, da se i drugi oko nas osjećaju dobro. Opušteno, mirnije, sl

By: Katarina šoštarić Perković | 05 Mar 2019 u 07:22
Država na ulici
Katarina šoštarić Perković

Država na ulici

Kad se masa građana okupi na ulicama od Pariza do Bukurešta, malo tko u RH ostaje ravnodušan, čak se i frustracije nekoliko puta povećaju. Kako oni tamo mogu, a mi ne? Izaći na ulice

By: Katarina šoštarić Perković | 26 Feb 2019 u 07:59
Ne ljutite se, izbor je vaš
Katarina šoštarić Perković

Ne ljutite se, izbor je vaš

Samo kroz jedan dan, može se dogoditi puno razloga, zbog kojih ste uzeli pravo, da budete ljutiti, na prvu osobu koja vam se nađe na putu. Obično su to, one situacije, kad vas iznenadi nečiji isp

By: Katarina šoštarić Perković | 19 Feb 2019 u 07:07
Ukupno vijesti 279

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr