Zašto moraš biti zao?

Sjedim u čekaonici jedne zdravstvene ustanove. Strpljivo čekam, jer to uvijek činim kad posjećujem takva mjesta. Zdravstvo je kao i sve ostalo u ovoj „nesretnoj našoj“, nikakvo. Liječnici, kirurzi, medicinsko osoblje radi u  nemogućim uvjetima, u kojima nedostaje svega i svačega, ali ipak se trude, muče, rade, šute, što možda i ne bi trebali, ali su valjda shvatili da od pobuna nema ništa, jer ministar Kujundžić je Bog, on vedri i oblači, ili točnije samo oblači.

Sjedim tako čekajući moj red, i promatram ljude, promatram i slušam razgovor, gospođe za pultom primanja, u srednjim godinama, koja itekako odskače od ostalih. Naime neljubazna je, na rubu bezobrazluka, sa svim pacijentima koji je bilo što upitaju. Tako gospođi koja joj kazuje, da nije čula što joj je rekla, odvraća sa „a što mene briga što vi ne čujete, govorim samo jednom“. Ostajem zabezeknut njenim odgovorom, i mislim si zašto, zašto mora biti tako bezobrazna. Pripisujem to, mnogim stvarima, pa si mislim, možda je loše volje, možda i njoj nije zdravstveno nabolje, možda je jednostavno ljuta, i koliko je god u mislima pokušavam opravdati, ne nalazim ni trunke razloga za bilo kakva opravdanja.

Tako se situacija barem na trenutak smirila, kad eto ti starijeg gospodina, jedva pokretnog, koji mora potpisati privolu za snimanje koljena, te gospođu za pultom moli ima li možda penkalo, da mu posudi, kako bi to učinio. „Nemam naravno, u današnje vrijeme, je sve kompjutorizirano, tko se više služi olovkama i penkalama“ odgovara mu. Odlazi stariji gospodin, i posuđuje penkalu od jednog drugog pacijenta u čekaonici.

Kad je gospođa neljubazna, ostala na trenutak sama s kolegicom, mene nisu valjda ni primijetile jer sam sjedio van njihovog vidokruga, čujem kako joj  kolegica govori, zašto starijem gospodinu nije posudila penkalu. „Nemaš je?“ govori joj, „Imam ali mu je iz inata ne dam“ odgovara neljubazna. Tada zaključujem da ona uopće nije ni bezobrazna, a ni neljubazna, nego da je ona zla. Razočaran razgovorom dvije medicinske sestre, jer one to jesu, mislim se, zašto netko mora biti zao? Zato što želi, takav mu je dan, te pokušavam pronaći još tisuću razloga. A onda shvatih da je razlog samo jedan, ona je jednostavno zla žena, osoba, čovjek. Ima i takvih, ali nisam ja otkrio nikakvu novost. Najvjerojatnije ste nekad u životu i vi naišli na te i takve. Sva sreća što su u velikoj manjini. Valjda ih to čini sretnima, valjda se tako liječe, valjda time što, pa i sitnicom, ne žele pomoći drugima, uživaju. K vragu i zla gospođa, nije se vrijedno njome zamarati, mislim se, ali eto nakon nekoliko dana ipak to činim, pa o njoj i pišem.

No, neću se baviti takvima, kad je većina drugačija. Kad sam već kod zdravstva, moram i želim pohvaliti  kompletno osoblje labinske fizioterapije. Vesele, nasmijane, profesionalne, ljubazne, uslužne, pune pažnje i znanja, ama svega onoga što gospođa u zdravstvenoj ustanovi van Labina nema i nikad za to čula nije. Sreća da je i tamo jedina. Izuzetak, zla i pakosna.

 (09:52/07.11.2018.)