Intervju Neel Rocco: `Prije sam živjela u blaženom neznanju`

Kako je biti vijećnik oporbe u Vijeću Grada Labina?

To je zaista veliko iskustvo, kao da plivam protiv struje. Oporba je u manjini i što god se kaže Ili napravi, uvijek će biti većina koja misli drugačije. Znala sam to unaprijed, pa sada to ne doživljavam kao neugodno iskustvo. Moram dobro i savjesno raditi svoj posao kao gradski vijećnik, jedan posao koji nikad nije gotov. Sa svakim novim danom, novom sjednicom, se taj posao prezentira, tako da ću možda biti zadovoljna tek onaj dan kad više ne budem vijećnik. Znala sam da je to nešto novo za mene, ne samo kao vijećnik, nego i kao Dankinja koja dolazim iz drugog jezičnog područja. Znala sam i da me čeka jako puno posla, da se za svaki predmet trebam zainteresirati, ne mogu doći nepripremljena na Vijeće, makar je i 21 točka na dnevnom redu.

Koje su teme koje vas najviše privlače i zbog čega?

Najvažnijim držim Sustav odvodnje Labinštine, jer smo jako stisnuti s vremenom, i bojim se da nećemo stići na vrijeme izvesti komplicirani projekt, koji traži spremnost, mudrost i odgovornost, ne samo od voditelja projekta, već i stručnog tima, ali i od vladajućih u Labinu i Raši. Kao građanin očekujem odlučnost i odgovornost s njihove strane, inače ćemo ih pamtiti kao one koji su propustili jednu od najvećih prilika i budućim generacijama ostavili ekološku katastrofu.

Druga ekstremno važna tema je Prtlog, školski primjer neodgovornog i nedemokratskog djelovanja gradskih vlasti, koje su omogućile da se troše naši zajednički resursi, i resursi budućih generacija, i to su napravili na vrlo nedemokratski način. Gradska vlast ne samo što je dozvolila da tzv. investitor napravi prenamjenu negrađevinskog u građevinsko zemljište, nego mu je omogućila ostvarenje njihovih želja. Od izmjene Županijskog Prostornog plana, da odgovara investitoru, do izrade raznih studija post festum, dakle nakon što se već odlučilo što će se napraviti i da će se investitoru izaći u susret. Taj investitor je preda mnom priznao da nigdje, od Dalmacije do Istre, nije kupio ni jedan kvadrat građevinskog zemljišta, nego samo na ovaj način: kupio jeftino, tražio prenamjenu i dobio. To upućuje na koruptivne radnje.

Što bi se po Vama moglo, i trebalo unaprijediti, a da ne iziskuje dodatna financijska sredstva?

Bez ikakvih dodatnih troškova, a puno bi značilo za stanje demokracije na Labinštini, moglo bi se unaprijediti način rada Gradskog vijeća. U materijalima za Vijeće, po točkama dnevnog reda, unaprijed su napisane odluke i sve je pripremljeno za potpis gradonačelnika. O tome netko izlaže, može se malo raspravljati, i na kraju većina uvijek izglasa to što je unaprijed pripremljeno. Nije toliko važno ako se radi o koncesiji za jednog dimnjačara, ali svaki put imamo primjere jedne, dvije, pet točaka, gdje bi se trebalo - u ime demokracije i zbog boljeg rješenja - više razgovarati, možda odmah i ne odlučiti, već tražiti još informacija i savjeta. U puno slučajeva bilo bi bolje ne doći s odlukom od strane Grada, nego s točkom koja se zove “rasprava o ...”. Dosadašnji rad držim da nije u redu, jer se vrlo rijetko uvažava što oporba kaže nakon što je gradska aparatura napravila svoje. Vijećnici većine rijetko što kažu, najčešće šute bez komentara, a kamoli primjedbe. Na kraju dignu ruku, i na taj način Gradsko vijeće bude pečat bilo čega, u ime formalne, ali ne i istinite demokracije. To bi se lako moglo promijeniti. Moglo bi se raspravljati, nešto dodati, oduzeti i onda donijeti odluku.

Nakon iskustva u Gradskom vijeću, kakvim sada ocjenjujete život u Labinu?

Prije sam živjela u nekom blaženom neznanju. Nije da sam sve ignorirala, ali neke stvari jednostavno nisam znala. Ali sada, kad sam dobila uvid u proceduru i načine u kojima jedan određeni segment društva osigura sebi i svojima jedan lijep život, ostala sam zaprepaštena. Po meni ljudi u Labinu imaju 3 izbora, 1. učlaniti se u stranku, radi dobivanja prednosti kamo god se zapošljavaju ili što god žele, ili 2.da napuštaju Labin ili 3.da pokušaju - kao npr. moj suprug i ja - sami sebi stvoriti financijski neovisan život, da ne ovise o lokalnoj i moćnoj aparaturi. To su mogućnosti. Jedan vrijedan, inteligentan, mlad čovjek koji ima krivu stranačku pripadnost ne može uspjeti osim ako si sam ne stvori financijsku neovisnost. Treba prekinuti zapošljavanje i bilo kakvo činjenje po stranačkoj pripadnosti. Tome nema mjesta u modernom društvu.

Što je bio Vaš motiv za ulazak u politiku?

Uočila sam da postoji demokratski deficit u Labinu, i kad mi se nudila prilika, hoću li se kandidirati za Gradsko vijeće, skočila sam. Nisam članica SDP, niti želim biti, ali dijelimo isti svjetonazor. Prihvatila sam priliku da barem pokušam nešto popraviti.

Jeste li postavili ciljeve svog političkog djelovanja, ako da što je to što želite ostvariti u svom prvom političkom mandatu?

U meni kuhaju želje, i još nisu došle do izražaja. Pošto nije uvijek lako i često razočarajuće plivati protiv struje, počela sam razmišljati o tome postoji li neki drugi način na koji bi bila učinkovitija i možda još sretnija. Da se razumijemo: nisam radi svoje sreće ušla u politiku, jer to me, ne čini sretnom. Ušla sam zbog osjećaja dužnosti, i sada pokušavam pronaći nešto što bi me činilo i sretnom. Mislim da mora biti povezano s mladosti i mladima, jer oni mi daju optimizam. Stoga sam odlučila uskoro raspisati “natječaj za najbolju ideju” u kojem će moći sudjelovati svi mladi iz područja Labinštine. Okvirna tema je demokracija, i svrha je angažirati mlade ljude u ono što se zbiva oko njih, u njihovim gradovima i mjestima. Nagrada za prvo mjesto je 1500 kuna, ali bit će i drugih nagrada. Novac dolazi od moje vijećničke naknade. Naime, za svaku sjednicu dobivamo 500 kuna, i na mom računu stoji već preko 5000 kuna. Želim taj novac koristiti u dobrobit demokracije. (Katarina Šoštarić-Perković)13.11.2018./14:50:33