21Mar

Ljubav se na svim jezicima kaže ljubav

-„Ti i ja, uvijek ćemo biti jedno, jedan dah, jedan otkucaj srca, jedna duša. Znaš, jednom kada se ovaj rat  završi otići ćemo negdje daleko, a ja ću ti roditi sina. Odgajati ćemo ga u miru s puno ljubavi, uči ćemo ga da nikoga ne mrzi, ubija, da nepravi vjerske i nacionalne razlike. Nauči ćemo ga da su svi ljudi isti, od krvi i mesa, nauči ćemo ga da samo voli. Samo ljubav može prevladati sve pošasti ovoga ludog vremena. Sada idi, vrijeme ti je, a ja ću ostati još malo i kao i uvijek moliću za tebe da mi se vratiš, i da, nemoj ubiti nikoga“.

Bio je to naš zadnji susret. Otišao sam na položaj, na Mitnicu.

-„Ustašku ti majku jebem, dole glavu“. Kundak puške u glavu je zadnje čega se sjećam.

Blijeda svjetlost, nejasne konture. – „Dobro nam se vratio momče. Jesi se naspavao“. Ispred sebe ugledao sam neuglednog starčića sijedih brkova i bradice. Oči malene srazmjerne sa sitnom glavicom. _“Ja sam Dr. Simić. Ti si u bolnici u Novom Sadu. Bio si dva tjedna u komi. Sjećaš li se svog imena“? – „Marija“. – „Zoveš se Marija, hahaha, ne bih rekao, tu drugačije piše“. –„Marija, gdje je moja Marija“. – „Marija je tvoja supruga, devojka, tko je Marija“? - „Moja Marija, moja djevojka, ona je u Vukovaru“. –„ U Vukovaru više nema civila, samo vojska, srpska vojska, puno mrtvih, ranjenih, ubijenih. Vidi sada smo sami, kada bude još netko sa mnom neću biti tako ljubazan prema tebi, nesmem. Ovde je jedna ekipa iz Crvenog krsta, pokuša ću ove naše ubedit da te stave u razmenu. Već sutra možeš  ponovo na ono naše, pardon tvoje lepo more. Sada spavaj i odmaraj. Najgore je prošlo. Doći ću te obići večeras. –„Hvala doktore“. –„Nemoj zahvaljivati nego kada jednoga dana ovo ludilo završi pozovi me par dana na more i pronađi svoju Mariju“. Tiho, skoro nečujno je izašao iz sobe.

Nakon nekoliko dana sjedio sam na obali mora pokušavao shvatiti što mi se to sve desilo u samo tri mjeseca.

-„Četnici potpomognuti s JNA napali su naše slabo naoružane postrojbe i ........., pripadnici HOS-a i civilne zaštite osvojile su vojarnu i pri tome iz hangara uzeli  značajne količine oružja koje je odmah podijeljeno .........., u selu Bogdanovci u Vukovarskoj općini noćas su domaći i uvezeni  četnici masakrirali ........“. Bile su to vijesti koje su se iz minute u minutu vrtjele na nacionalnoj televiziji. Bio sam uznemiren, bijesan, uplašen. 

Ušla je u sobu. U rukama je držala dvije putne torbe. –„Ja idem kući, moram vidjeti svoje roditelje, moram ih ubijediti da dođu tu, na more, samo na malo, možda mjesec dana dok se to ne smiri.           – „ Idem i ja s tobom. Napokon moram i ja upoznati tvoje roditelje, a i oni moraju upoznati budućeg zeta. Pokušao sam da ne djelujem uplašeno.U očima sam joj vidio olakšanje, zahvalu.                         

 –„Hvala ti, možda ih ti lakše ubijediš“.

Cijelo vrijeme putovanja u autu je vladala tišina. Oboje smo bili zaokupljeni vlastitim mislima.             

– „Stoj, izlazi iz

auta. Aaaa vidi vidi, pa to je naša Marija. Ti davaj dokumente. Ohoho, vidi, mali ustaša. Što je Marija, mi domaći dečki ti nismo dovoljno dobri“?

Oboje smo šutjeli. Pred nama je bio srušeni balvan na cesti, a oko nas pet  bradatih momaka sa puškama u rukama uperenih u nas. –„Vidi malog ustaše, dobar auto voziš, dobar auto, mali ustaša koji troši našu curu, e pa neće to ići samo tako. – „Dragane, molim te pusti nas. Idem vidjeti roditelje. Mama mi je bolesna“. –„Ti možeš ići pošto si srpkinja,a ovaj ustaša će ovde ostati sa nama, malo da se zabavimo s njim i tako nam je dosadno, jel tako momci“? –„Tako je Vojvodoooo!!!!!“.

Začuđeno sam pogledao u Mariju. Nisam znao da je srpkinja. Ma zapravo o tome nikada niti nismo razgovarali niti pretresali porodično stablo. Imali smo mi boljih zanimacija nego baviti se tim glupostima.

-„Dragane, molim te ne budi lud i ne pravi gluposti. Pusti nas“. Tada su se začuli pucnji iz smjera iz kojega smo nas dvoje upravo došli. Momci s bradama su se uznemirili. –„Ajde prolazi, brzo. A s tobom ustašo još nisam završio. Još ćemo se mi videti, a i s tobom Marija“. 

-„Pobogu djeco, jeste li vi normalni“? Marijina majka pojurila nam je u susret. –„Pa zar kod vas nema Tv, ne slušate radio“? Marijina majka bila je vrlo ozbiljna i uplašena. Ušli smo u kuću. Na krevetu je ležao sitni čovječuljak, Marijin otac. Oči su mu se orosile kada je vidio Mariju. –„Kćeri, ipak si došla, sada mogu na miru i umrijeti“. Kasnije nam je Marijina majka objasnila da joj otac  ima rak i da je pitanje dana.

Nakon ručka ta živahna ženica otišla je do susjeda. Nešto je preko ograde s njim žučno raspravljala. Vrativši se ozbiljno je naredila. – „ Ostavi ćete auto ovdje kod komšije u šupi, mi ćemo ga sakriti, a vas dvoje će Milojko kroz bašče i kukuruze odvesti do slobodnog puta za Vukovar, a iz Vukovara će već naći kako vas prebaciti do Marinaca. To je još jedini put za izlazak. Ajde brzo djeco, nema se vremena. Onaj ludi Dragan pije u gostionici i hvali se kako će biti noćas klanja.

Bez problema smo stigli do puta za Vukovar. –„Evo, sada samo ovim putom, za pola sata stići ćete do punkta ZENG-i, tamo tražite Hrvoja i recite mu da vas šalje Milojko, neće biti problema, Hrvoje je moj bratić.

Momci iz ZENG-i odmah su nas odveli do Hrvoja. I on je bio jako ljubazan sa nama. Nakon nekoliko pitanja o broju četnika koje smo vidjeli i nekih općih pitanja uputio nas je preko jednog svog čovjeka do jedne obitelji sa dvoje starijih ljudi na smještaj. –„Ja ću vam javiti kada ćemo vas prebaciti u Marince, pa onda preko Vinkovaca, Đakova, preko Bosne možete bez problem do mora.

Ljudi kod kojih smo bili na smještaju nisu postavljali nikakva pitanja. Valjda su već naučili što manje znaju tim bolje. Bili su vrlo ljubazni. Tih dana pucnjava je bila sve bliža i bliža-. Nakon nekoliko dana Hrvoje nas je posjetio. –„Nosim loše vijesti, noćas su nam pobili veći dio grupe koja je išla u Marince, za sada je nemoguće izaći dok ne nađemo neki novi slabije čuvani put. A da vam ne bi bilo dosadno, ti bi se mogao za to vrijeme priključiti nama, a ti Marija čujem da si medicinska sestra. Ti bi mogla pomoći u bolnici, samo dok se ovo malo ne smiri i sredi. Neće to dugo trajati. Vojska je obećala da se neće miješati, a iz Zagreba su nam obećali veliko ljudstvo i jaku tehniku koja već čeka u Vinkovcima.

Tako smo se nas dvoje za tili čas našli u uniformama. Marija u bolničkoj, a ja u vojničkoj. Raspored Mitnica.

Ponovo sam sjedio na obali mora, dvadeset godina kasnije. Upravo na ovom mjestu Marija i ja nježno smo šaptali jedno drugom. Osjećao sam nervozu, strah. Sutra idem u Vukovar. Niti dvadeseto godišnji  boravak na drugom kraju svijeta nije odagnao sjećanje na Mariju. Pokojnoj supruzi nikada nisam ispričao priču o Mariji. Bila je to moja tajna. Odmah nakon razmjene pokušavao sam na sve načine nešto saznati o Mariji. Niti jedna informacija koju sam dobio nije mi govorila da je živa. Uhapšena je sa svima koji su se zatekli  u bolnici. Tada je posljednji puta viđena. Za njenog oca sam saznao da je ubrzo nakon našeg boravka umro, a majku koja je bila Hrvatica  i susjeda Milojka su joj ubili četnici nakon što su kod Milojka u hambaru pronašli moj auto ispod sijena. Nakon tih saznanja sam napustio Hrvatsku.

Vukovar 19.11., kolona sjećanja. Koračam uz meni nepoznate ljude. Oko mene tihi  žamor. U zraku se još osjeća miris smrti. Jedan otac objašnjava svome sinu položaje iz nekih akcija od prije dvadeset godina. Sin ga sluša pažljivo i gleda ga s ponosom. Ja mome sinu nikada nisam pričao o Vukovaru. Vukovar je moja i Marijina priča. Podigao sam pogled. Krv mi se sledila u žilama. Ispred mene koračala je žena bujne crne kose. Marija. Uhvatio sam ženu za rame. Okrenula se. Marija.                   

–„Ti, o bože moj, ipak si živ“. Bacila mi se u zagrljaj. Ljudi su nas čudno gledali.

-„Nakon što su nas pohapsili u bolnici pravili su neke rasporede. Kasnije sam saznala da sam trebala biti prebačena na Ovčaru. Tada se pojavio Dragan, onaj Dragan, vojvoda. Dao mi je dva izbora. Da odem s njim i udam se za njega ili da me streljaju na Ovčari. Ma zapravo nije mi niti dao da biram. On ti je oduvijek bio zaljubljen u mene. Jednostavno me strpao u đip i odvezao u Rumu. Tamo je imao već neku kuću nekih Hrvata koje je protjerao. Prvih nekoliko mjeseci nisam smjela niti izlaziti van. Valjda da mi izbije iz glave tebe. Jednoga dana došao je kući i rekao mi je da ima sigurnu informaciju da si umro u logoru u Sremskoj Mitrovici. Plakala sam danima. Život mi se pretvorio u pakao. Tukao me, optuživao da sam ustaška kurva. Hvala bogu poginuo je u Bosni nakon godinu dana. A ti, zašto me nisi potražio“?

-„ Pa tražio sam te, ali nitko te nije mogao pronaći po prezimenu i imenu, a onda su mi rekli da si zadnji puta viđena na Ovčari. Tada sam odlučio napustiti Hrvatsku i otići daleko. Za oca i majku sam odmah saznao sve“.

-„ Da, za mamu to je Draganovo maslo sigurna sam, a meni je odmah promijenio dokumente na novo prezime. Pretpostavljam da je on znao sve za tebe. Vjerujem da te htio ubiti ali je zakasnio, već si bio razmijenjen“.

Tada se ispred nas pojavio jedan stasiti mladić. Pristojno nas je pozdravio. – „Ovo je moj sin Marin, Marine ovaj gospodin je moj ...........prijatelj“.

Gledao sam toga mladića. Na nekoga me podsjećao. Uputio sam pogled prema Mariji. Samo se tužni nasmiješila i skrenula pogled.
Marija i ja nastavili smo tamo gdje smo prije dvadesetak godina stali. Danas živimo daleko, daleko od ovoga ludila, živimo tamo gdje te ne pitaju koje si vjero ispovijesti, boje kože ili kojim pismom pišeš. TAMO SE LJUBAV NA SVIM JEZICIMA KAŽE LJUBAV

Franjo Sabo - Sabotaža

 

 

Tko je `ubio` 8.mart?
Sabotaža

Tko je `ubio` 8.mart?

Noćas sam se naprasno probudio u mrklom mraku. Prvo što mi je palo na pamet 'Jbt. vratio sam se u Jugu'. Neka hladnoća me probila. Znoj hladan kao zime moga djetinjstva. A tada me obuzeo osje

By: Sabotaža | 08 Mar 2019 u 13:19
SMRDI, SMRDI, UŽASNO SMRDI
Sabotaža

SMRDI, SMRDI, UŽASNO SMRDI

Moje godine i životno iskustvo mi daju za pravu da ponekad budem paranoičan. Što sam stariji, ta paranoja je izraženija. I gle vraga. Obično sam u pravu (iako ne nužno).O spin doktorima i

By: Sabotaža | 03 Mar 2019 u 10:39
Kruha samo onima koji su uz cara
Sabotaža

Kruha samo onima koji su uz cara

Car, kralj, predsjednik, načelnik, gradonačelnik, poglavar, predsjednik mjesne zajednice, žena. Sve vam je to isti klinac. Svaki od njih je 'gazda u svom dvorištu' ili bolje rečeno, 'pjetao

By: Sabotaža | 17 Feb 2019 u 07:39
Zbog Valentinova sam postao komunista
Sabotaža

Zbog Valentinova sam postao komunista

Ovo Valentinovo kod mene uvijek izaziva presing. Ma dobro, baš i ne neki presing od kojeg neću preživjeti, ali ono, onako, malo. Da mi je samo znati koji je papak izmislio Valentinovo, kažu

By: Sabotaža | 14 Feb 2019 u 07:59
Na stazi fis, doživo sam bis
Sabotaža

Na stazi fis, doživo sam bis

Sjećam se, bio je ponedjeljak, mjesec prosinac '92 godine. Kako pamtim te datume? Sve događaje koji su promijenili moj život pamtim, iako mi onaj Švabo Alzheimer pokušava zamutiti pam

By: Sabotaža | 06 Jan 2019 u 14:55
Sretan vam Božić dragi ljudi
Sabotaža

Sretan vam Božić dragi ljudi

Božićni praznici oduvijek su bili dani okupljanja obitelji,kićenje jelke salon bombonima, razmjenjivanja poklona, bogate trpeze. Kolači, pečenke, raznorazna fina pića na stolu i nekako tih dana

By: Sabotaža | 30 Dec 2018 u 09:06
 Ljubi vas majka, vratite se vazelinu
Sabotaža

Ljubi vas majka, vratite se vazelinu

Već godinama ciljano ne gledam informativne emisije na tv-u, izuzev ako ova moja prešteka da vidi kakva će biti vremenska prognoza (kao da joj život ovisi o tome). Večeras, kao za v

By: Sabotaža | 16 Dec 2018 u 07:55
Drž se ti Kurza
Sabotaža

Drž se ti Kurza

Ova južina me 'pere' već danima. Ma nisam vam ja neki meteoropata nego mislim da mi se sve pomalo skupilo. Do penzije još barem tjedan dana. U autu gore crvena svijetla kao da sam u diskoteci

By: Sabotaža | 03 Nov 2018 u 08:50
Tko o čemu - on o sexu
Sabotaža

Tko o čemu - on o sexu

Nekako svakim danom što sam stariji držim se svojih uhodanih rituala. Negdje sam pročitao da je to u mojim godinama jako važno. Čisto ono, sve znaš unaprijed. Svaki ti je pokret uvje

By: Sabotaža | 05 Oct 2018 u 07:59
Ukupno vijesti 256

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr