17Nov

Sretan vam Božić dragi ljudi

Božićni praznici oduvijek su bili dani okupljanja obitelji,kićenje jelke salon bombonima, razmjenjivanja poklona, bogate trpeze. Kolači, pečenke, raznorazna fina pića na stolu i nekako tih dana svi su fini jedni prema drugima.
 
Tako je bilo i u mom djetinjstvu, sve do jednog Božića koji pamtim još i dan danas. Nekako za Božić je pravilo da se slavi u krugu obitelji i da se ne ide u goste toga dana. To pravilo nije vrijedilo jedino za nas djecu. Mi smo već od ranih jutarnjih sati odlazili kod rodbine u čestitanje. Naravno, čestitari bi bili počašćeni kolačima, za poklon bi dobili pokoji „salon bombon“, jabuku, dva-tri oraha, a dobiti naranču, e to se dobivalo samo u bogatijim kućama. Bili smo zadovoljni. O nekim igračkama nije bilo niti riječ.“ Božić je dan Isusovog rođenja i treba ga proslaviti skromno i u molitvi“, uvijek je govorila moja baka.
 
Odlazak u goste na dan Božića bio je dozvoljen samo onima koji su druge vjeroispovijesti. Tako je u našu kuću, na čestitare dolazilo nekoliko obitelji druge vjeroispovijesti. Svi su oni bili dragi prijatelji mojih roditelja, te su ih oni također pozivali „na svoj Božić“. Bili su to dragi ljudi koji bi, nama djeci, donijeli pokoji sitni poklončić.
 
Među njima, isticao se Momčilo, ljudina od sto i koju kilu koji je obožavao mamine kremšnite, a tko nije. Mama i tetka (mamina sestra), bile su vrhunske kuharice, a njihove kremšnite, e to su bile delicije o kojima se pričalo u nekoliko sela. Onako visoke, s puno žute kreme, a između gornje korice i žute kreme, šaum pjena (pjena od bjelanjaka sa šećerom), pa hrskave (a ne gnjecave) korice, prste za polizati.
 
Toga Božića mama i tetka napravile su nekoliko plehova kremšnita, dan prije Božića. Toga dana nisam bio kod kuće, imao sam neodgodivih obaveza oko pripreme za čestitanje, a i snijeg je već pao tako da sam morao pripremiti svoje klizaljke koje smo napravili moj djed i ja. Obično dan pred praznike obrezuju se kolači pa je to idealna prilika da se naklopaš kolača, a nitko ti to ne broji u količinu pojedenog. Naravno, toga dana propustio sam i oblizivanje šerpi u kojima su se pripremale kreme za kolače, drugim riječima izvisio sam. No ipak nisam bio tužan, provjerom inventurnog stanja u smočnici (ili Špajzu), procijenio sam da mogu računati barem na tri, pa možda i na četiri kriške kremšnite, što je za sedmogodišnjeg dječaka u razvoju bila i dostatna količina.
 
Dan Božića. Rano izjutra sam krenuo u čestitanje. Dobro me išlo. Dobio sam od djeda i jednu petstodinarku uz uvjet da nikome ne smijem reći. Vrijeme ručka nakon mise. Grizla me savjest, onako, malo. Mama nam je svakom od djece za milodar (lemozinu) dala po dvjesto dinara. Isfolirao sam onoga koji skuplja lovu smotavši novčanicu među prstima. Ma oprosti će mi Bog. Zna on da trebam za tu lovu da si kupim novu loptu. Inače nikada neću zaigrati za prvu ekipu moje ulice (tko je imao loptu taj je bio glavni).
 
Ručak. Molitva prije ručka. U gostima nam je i Momčilo sa suprugom, sitnom ženicom ali vrlo glasnom. Ručak je bio jako fin. Bilo je tu svega, od purice, do kobasa. Za takav blagdan treba nešto i žrtvovati, mi smo žrtvovali jednog starog purana (e neka mu, ganjao me godinama po dvorištu) i jednu svinju, (onako oko 250 kg), za praznike, a pravo kolinje će biti za nekoliko dana, još četiri komada, da se nađe, ne daj bože suše, poplave ili neke elementarne nepogode. S tom teorijom sam se odmah složio, ne daj Bože, neka se ima.
 
Na stol je stigla kremšnita. Danas kada vratim film tada mi je izgledala, onako, nježno kao Merlinka kada pjeva Kenediju „Happy birthday“, prpošno kao one plesačice u „Mulen Rougeu“, izazovno kao .......bože mi prosti, skrenuh s kremšnita na seks. Rekoh na stol su stigle kremšnite.
 
Oduvijek sam govorio da u našoj kući ima duhova. Zbog toga sam dobivao šamare. Baka je hodala po kući s križem u rukama i nešto mrmljala, valjda se molila. Vješala je češnjak po zidu. Mislim da mi je jedino ona vjerovala. Kako objasniti činjenicu da se naša kuća napunila čestitarima onoga trenutka kada je mama na stol stavila kremšnite, ako nema duhova.
 
Prebrojao sam pristigle goste. Pomnožio, podijelio, zbrojio i oduzeo, po mojoj računici još je nekoliko kocki kremšnite bilo viška ako ......... E to ako se i dogodilo.
 
Pošto je bio Božić, mi djeca nismo smjeli ići van (pa Božić se slavi u krugu obitelji), nego smo imali svoje male „anatomske“ stolice, koje je izradio moj djed za svakog svog unuka. Sjedili smo uz peć i neprimjetno (nismo smjeli buljiti u goste) brojali koliko jedu. Moja mama je imala teoriju, prvo gosti, pa kada gosti odu što ostane pojedu djeca. Na plehu je ostalo još četiri kocke kremšnite. Momčilo je nakon maminog nutkanja izjavio da više ne može niti disati koliko se najeo. Odmah mi se svidio, na prvu, ali ona njegova kržljavica, e ta nema mjere. „Ja bih mogla još jednu“, pa još jednu. Sada me je već uhvatila panika. Nas je troje djece, a ostale su još dvije kremšnite, a ja najmlađi. Kada je posegnula, na mamino nagovaranje (jezik pregrizla) i po onu zadnju tada sam skočio, „pojede ova i moju kremšnitu“. Nastao je tajac. Momčilova žena se posramila. Ja sam počeo plakati. Gosti su se brzo počeli opraštati. Močilo mi je tutnuo u džep petsto dinara. Mama je bila posramljena, brat je kratko prokomentirao „najebo si brajo“. Znao sam to i sam. Razmišljao sam, čim će me mama tući, šlauf od veš mašine, žnira od pegle ili držalo od partviša. Ne znam što je gore. Nakon što je mama ispratila goste slijedilo je verbalno maltretiranje u smislu „što će ti ljudi misliti o nama, ja sam nesreća ove kuće, zbog mene se svi stide“. Brat mi je u prolazu opalio jednu  pedagošku iza uha i otišao pojesti onu jedinu šnitu koja je ostala. Mama me prebila sa žnurom od pegle (tada su žnure bile mobilne, s dva utikača). Nakon toga je iznijela na stol novi pleh kremšniti. „Evo ti žderonja pa se sada najedi koliko te volja“. Kome je bilo do kremšnita nakon tolike sramote i bruke. Mrzio sam kremšnite ali sam ipak pojeo četiri zacrtane kriške, iz inata. Jedino me u dobrom raspoloženju držalo saznanje da sada imam lovu za novu kožnu loptu. Od sutra sam ja novi kapiten ekipe. Što na kraju reći osim: SRETAN VAM BOŽIĆ DOBRI LJUDI.

Franjo Sabo - Sabotaža

Neki jedu meso, a neki kupus
Sabotaža

Neki jedu meso, a neki kupus

Sve više mi se gade ove društvene mreže. Svi nešto pljuju i prigovaraju. Prvo sam pomislio da ih 'pere' ova jebena južina koja već danima traje. A onda sam primijetio da to oni

By: Sabotaža | 09 Nov 2019 u 07:39
Kako postati ovisnik
Sabotaža

Kako postati ovisnik

Čitao sam kako je tamo neka celebrity (valjda se to sada tako zove) načisto popizdila što se tamo neka druga celebrity pojavila u gotovo identičnoj haljini.Nešto gledam te fotke i mis

By: Sabotaža | 27 Jul 2019 u 07:40
Baba Mara voli da se kara
Sabotaža

Baba Mara voli da se kara

Današnji roditelji, pa i ja, imali smo nekako drugačiju metodu odgoja djece. Danas su neka druga vremena, a stručnjaci kažu da s djecom treba puno razgovarati, na drugi način usmjeravati nj

By: Sabotaža | 12 Jul 2019 u 08:53
Kako ćaći reč da sam postao 'tetka'
Sabotaža

Kako ćaći reč da sam postao 'tetka'

Slušam danas u čekaonici kod doktora dvije babe kako razgovaraju o nekom političaru. Kaže jedna: -'To ti još nije bilo na dnevniku, to sam jutros pročitala na internetu'.Nastavak nji

By: Sabotaža | 09 Jul 2019 u 07:33
Kirvaj
Sabotaža

Kirvaj

U mom rodnom kraju kirvaj je u to vrijeme bio najznačajniji društveni i kulturni događaj. U te dane mi djeca dobivali smo lovu od rodbine. Planovi su bili veliki. Kupiti sat,naočale (sve pla

By: Sabotaža | 26 Jun 2019 u 07:22
Ovaj je puko' načisto
Sabotaža

Ovaj je puko' načisto

Koliko god bi čovjek htio biti van dnevno-političkih događanja ovo naše jadno društvo mu to ne dozvoljava. Mediji sa svih strana "bombardiraju" o novim sranjima koje nam priređuju on

By: Sabotaža | 09 Jun 2019 u 07:58
Dom za vješanje
Sabotaža

Dom za vješanje

Pričam jutros ženi uz kavu kako sam sinoć pročitao da bi svaka žena, ako želi pored sebe imati sretnog muža, trebala da ga pomazi dnevno barem osamnaest puta. Ok, malo sam iskrenuo stvar. To os

By: Sabotaža | 31 May 2019 u 07:11
 Kako bi stajale tangice baba Mandi?
Sabotaža

Kako bi stajale tangice baba Mandi?

Svaki lijepi proljetni dan iskoristim da sjednem na kavicu i pomalo škicajući procjenjujem koja je ženska obavila proljetne pripreme što podrazumijeva niz radnji. Moja slobodna procjen

By: Sabotaža | 12 May 2019 u 17:18
Tko je `ubio` 8.mart?
Sabotaža

Tko je `ubio` 8.mart?

Noćas sam se naprasno probudio u mrklom mraku. Prvo što mi je palo na pamet 'Jbt. vratio sam se u Jugu'. Neka hladnoća me probila. Znoj hladan kao zime moga djetinjstva. A tada me obuzeo osje

By: Sabotaža | 08 Mar 2019 u 13:19
Ukupno vijesti 264

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr