20Oct

Mama je zaspala

Iza Malene je ostao još jedan od onih težih dana. Od ranog jutra pa sve do večernjih sati pratile su je mučnine koje su u zadnje vrijeme opet dolazile sve češće. Ubrzo će kod doktora. 
„Pomoći će“ - pomislila je - „Samo da prođem onaj grozan pregled, pikanje i sve to što se mora. Prošli put je pomoglo. Mama mi je dala onu tabletu pa je sad malo bolje. Malo me boli u kuku, ali to je nešto drugo. I to prođe kad me namjesti u onaj položaj. Samo da ne moram u bolnicu. Mama kaže da vjerojatno neću morati. Pa, što ako i moram! Ona će biti sa mnom. Neće me ostaviti. Nije nikad!“ – tješila se.
Mama se potiho raspjevala dok ju je presvlačila. Malena ju je pažljivo slušala, jer mama je znala uz neku poznatu melodiju izmišljati jako zabavne stihove, što ju je tjeralo na smijeh. Tako bi zaboravila da joj je muka. Ponekad bi tako i skroz prošlo na duže vrijeme. A i čitanje knjiga i veseli razgovori i planovi bi znali učiniti čuda. Šetnje su je smirivale. Ali, sad je zima stisla pa je to bilo malo teže izvesti. Znale bi barem trknuti u obližnji kafić, da malo razbiju rutinu, ako bi prošle mučnine. Ili u trgovački centar u kojem je bilo toplo. 
„Samo da snijeg ne padne. Po snijegu se ne mogu voziti kolica“ – nadala se toplijem danu sutra.
Gledala je mamu dok se prepuštala njenim rukama koje su joj masirale bolni trbuh. Pjevala je tiše nego inače. Manje je pričala. Nekako je bila odsutna. Kao da nije sasvim tu. Malenu je to plašilo. 
„Mama?“ - zazvala ju je da joj skrene misao koja ju je udaljavala od nje.
„Molim, ljubavi?“ 
„Njiga?“ Ono „K“, nikad nije mogla izgovoriti. Nije bilo ni važno. Mama ju je razumjela.
„Što ćemo sutra čitati? To te zanima?“
„Hm!“
„A da trknemo u knjižnicu i nađemo nešto novo?“
„Hm!!!“ – rekla je oduševljeno.
„Dogovoreno! Pokušat ćemo pronaći neku jako lijepu knjigu. Prošli put baš i nismo pogodile, ha?“
„A što ja mogu kad mi se ne sviđaju svakakve knjige. Volim stare knjige i vesele knjige o psima. Takva nije bila ni jedna od one tri“ – htjela joj je reći, ali mama ju je svejedno razumjela po negodujućem izrazu na licu.
„Ne brini, ovog puta ćemo se više potruditi, samo moraš biti strpljiva dok tražimo. Može?"
„Hm.“
„Ok, dogovoreno. Je li sada trbuščić bolje?"
„Hm.“
Mama je htjela dohvatiti nešto iza njenih leđa, ali joj se oteo bolan uzdah i povukla je ruku natrag. Malena nije voljela kad je mamu nešto boljelo.
„Mama?“
„Sve je u redu, ljubavi. Samo sam malo umorna i malo me boli rame. Sad ćemo se naspavati i sutra smo kao nove.“
„Hm.“
Malena se opustila u svom položaju u kojem je njeno tijelo bilo najopuštenije jer se tim posebnim položajem smanjivao spazam u mišićima. Mama je legla kraj nje. Poljubila ju je i zaželjela laku noć. Malena je još htjela pričati. Nije voljela kad je mama tako tiha i kad su joj pokreti sporiji nego inače. Mislila je, ako pričamo, mami će biti bolje i ja se neću više plašiti.
„Mama?“
„Molim?“
„Am?“
„Što ćemo jesti sutra?“
„Hm.“
„Ne znam, zlato, nisam o tome razmišljala. O tome ćemo misliti sutra. Hajde, sad se opusti, misli na nešto lijepo pa ćeš brzo zaspati. Imale smo ludi dan. Malo smo umorne. Moramo se odmoriti.“
„Hm.“
Malena se osjećala umornom ali htjela je otkloniti mamin umor. Nije voljela mamin umor. Neko vrijeme je malo razmišljala.
„Mama?“ – zazvala ju je tiho. Htjela ju je pitati da li će sutra ići još negdje u šetnju osim u knjižnicu. Mama se nije odazvala. Malena je okrenula glavu da je vidi. Mama je zaspala.
„Neka spava“ - pomislila je - „Kad se naspava, probudit će se. Mama se uvijek probudi da mene spremi i onda ćemo ići negdje. Samo da ne padne snijeg ili ne zapuše hladan vjetar.“
Osjetila je kako su i njoj kapci sve teži.
„Nema veze što je umorna. Sutra ćemo se probuditi i idemo u knjižnicu i svugdje! Čitat ćemo. Mama se uvijek probudi na vrijeme, još puno prije mene. Mama se uvijek probudi i onda bude vesela“ – zaključila je i utonula u san.

Vesna Ferluga - Antić

Počivaj u miru savjesti ljudska
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Počivaj u miru savjesti ljudska

Neka ti je laka zemlja po kojoj si nekada hodala, u ona davna i ne tako davna vremena, kada nije bilo važno tko je odakle stigao u ovaj grad ako je bio dobar susjed. U ona vremena kada si bila i rasl

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 10 Apr 2014 u 07:35
Nepoželjan gost
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Nepoželjan gost

Prije nekog vremena imala sam neugodnog gosta. Zvao se `Nemoguviše`. Kaže se, svakog gosta tri dana dosta, ali ovaj nikako da ode. Vukao mi se danima po kući, plašio mi muža i dijete

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 03 Apr 2014 u 07:34
Mali su veliki i obratno
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mali su veliki i obratno

Ja znam da jako malo znam. Zato imam želju uvijek nešto novo naučiti a sve što više učim, pitanja imam sve više. Zato hvatam male komadiće znanja, tražeći odgovore na

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 27 Mar 2014 u 07:22
Ne brini zlato
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ne brini zlato

Ne brini zlato zbog toga...Neka te ljudi gledaju tako znatiželjno. Neka ih...Nemoj se na njih ljutiti. Ljudi su znatiželjna bića i zanima ih sve što je nekako drugačije od njih.I oni su dru

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 20 Mar 2014 u 07:47
Topli dom
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Topli dom

Topli dom je mjesto koje nije savršeno. Ne mora biti savršeno uređeno, na zidu ne moraju visjeti neke strašno skupe slike sa kojih vrište poznati potpisi, u njemu ne stoji

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 13 Mar 2014 u 07:30
Sine, budi što god hoćeš, ali prije svega budi čovjek
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Sine, budi što god hoćeš, ali prije svega budi čovjek

`Sine moj...Sada si u godinama kada nisi još odrastao ali nisi više ni malo dijete. Imaš moj blagoslov da budeš što god želiš kada potpuno odrasteš, a

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 06 Mar 2014 u 07:30
Neki novi klinci
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Neki novi klinci

Kako je moja generacija bila predmet čuđenja naših mama i tata, tako je sadašnja generacija premet našeg čuđenja. Svaka generacija nosi svoje. Ali na žalost ne i nužno bolje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 27 Feb 2014 u 07:26
Tata, nešto si mi zaboravio dati!
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Tata, nešto si mi zaboravio dati!

- Tata? Zar baš moraš ići opet na put? Koliko te sada neće biti?- Mjesec dana. Ne budi tužan. Znaš da imam takav posao.- Ma, znam tata, ali svejedno nije fer. Ja imam utakmicu

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 20 Feb 2014 u 07:39
što sve treba djetetu sa poteškoćama u razvoju
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

što sve treba djetetu sa poteškoćama u razvoju

Kada netko tko se nije do sada susreo sa djetetom sa poteškoćama bilo koje vrste, prvi put susretne takvo dijete, ne zna kako bi se ponašao, pa najčešće svoje osjećaje izraža

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 13 Feb 2014 u 07:38
Ukupno vijesti 238

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr