Još samo da izaberemo načelnika

Država smo s mali milijun općina i gradova. Imamo toga više nego Njemačka, Engleska, Francuska,… . Da li ste recimo znali da se najmanja općina u lijepoj našoj nalazi u Šibensko kninskoj županiji, da joj je naziv Civljane i da je po popisu stanovništva iz 2011. godine brojala 137 stanovnika. Inače je najmanja općina po površini općina Dekanovec u Međimurskoj županiji sa 6,1 km2. Što reći? Koji su to smisleni razlozi po kojima je općina nešto gdje svi stanovnici stanu u dva autobusa? Ili područje 3x2 kilometra? Što onda naša stambena zgrada također ne bi bila općina?

Čemu ovaj «edukativni» uvod? U zgradi gdje živim ima 48 stanova, pomnožite to s nekim prosjekom od barem tri osobe po stanu i eto ti veći broj stanovnika nego što ih je imala spomenuta općina. Stoga se i mi stanari ponekad znamo šaliti da ćemo se proglasiti općinom. No zar nije lijepo da kolumnisti žive u nečem velikom. Svojedobno se pričalo da jedna naša kolumnistica živi u velikoj vili s bazenom, a ima navodno i kuću u jednom našem gradu na moru. Valjda po tom nekom nepisanom zakonu eto i ja živim u velikoj zgradi.

Istina nema bazen, ili točnije imala je, ali samo za kišovitog vremena, kada je prije nekoliko godina kiša kroz fasadu zgrade, koja je bila skroz porozna i prozore koji su također bili stari, padala po stepeništu ulaza. No pošto «složna braća kuću grade» nakon dugih i iscrpnih pregovora dogovorili smo se da sredimo prozore i fasadu. Sjećam se bili su to izrazito dugi, naporni i burni pregovori, ali na sreću i pamet svih, uspješno okončani. Gradsko poduzeće Labin stan, učinilo je da se papirologija sredila, izvođač na natječaju odabran i započeli su radovi.

To šminkanje zgrade povećalo je neznatno cijenu pričuve. Riječ je to koju svaki stanar mrzi, jer tko voli nešto što se plaća. No unatoč tomu više se nitko ne buni se. Čak naprotiv danas svi stanari s ponosom ističu kako je to bila hvalevrijedna i pametna  investicija, zgrada je ljepša „za oko“ a računi za struju upola manji.

Imamo susjeda koji živi jako dugo u zgradi i svi ga sa zadovoljstvom slušamo, kad krene s pričom o vremenima, kako je bilo kada se on useljavao, kako je to bilo malo naselje, sada smo eto grad, a samo naša zgrada ima stanovnika kao gore spomenuta općina. Priča mi tako neki dan kako je struja, voda, telefonija, televizija, komunalije, bio strani pojam, a eto nas danas, živimo u zgradi, lijepoj, modernoj, sređenoj, a ima nas kao u nekoj općini.

Poštujemo svi tog susjeda, em je najstariji stanar u zgradi, em je borac za sto, pa kad bi recimo bili općina, ja bi obavezno glasao da on bude načelnik. Kako se stvari razvijaju u ovoj našoj banana državi, tko zna možde jednog dana i zgrade u kojima živi preko stotinu stanara postanu općine. Možda se ustoliče i novi političari, koji bi se zvali (z)gradonačelnik.

No sve je to nevažno, fasada je obnovljena, i po tome smo prvi u Istri. Složna braća kuću grade. Nadam se da ćemo na idućim izborima ustoličiti i načelnika, koji će upravljati jednom od najljepših (barem meni) zgrada u Labinu.