18Sep

Poštar(ica) ne zvoni ni jednom

Vjerujem da su mnogi od vas kad tad pogledali kultni film „Poštar uvijek zvoni dvaput“. Sjetio sam ga se neki dan, tamo negdje oko deset ujutro, kada sam shvatio da neki od poštara  ne zvone ni jednom. Da budem još točniji, radi se o poštarici. Već napisah oko deset ujutro, zvoni netko na parlafonu, javljam se, kad ono poštarica. Naravno da otvaram vrata ulaza u zgradu, jer kako možeš ostati neljubazan i ne od pomoći. Nije ni poštarima lako.

Uvjeti rada nikakvi, moje subjektivno mišljenje. Vidim razvoze poštu u vlastitim automobilima, berem u kvartu gdje živim, ili pješače i vuku za sobom one velike i teške torbe.

I ne bih se bio naljutio, no, poštarica je ušla u zgradu, podijelila u sandučiće stanarima poštu i otišla. Već znana procedura. Iznenadio sam se kad sam izašao i pogledao u sandučić, te u njemu našao dostavnicu (mislim da se tako zove) kojom se podiže preporučeno pismo. Koliko moraš biti šlampav, a da ne upotrijebim neku goru riječ. Pozvoniš mi, otvorim ti vrata, a ti ostaviš dostavnicu kojom moram u poštu podići neku pošiljku.

Da bi pozvonila na vrata, uvjerila se da li ima nekoga kod kuće, pa da uruči preporučeno pismo, ma jok ništa od toga. Mada je znala da sam kući, otvorio sam joj ulazna vrata.

Ništa od navedenoga, stojiš kao zadnja budala i misliš se koliko netko može biti neprofesionalan i bezobziran. Na kraju krajeva, dužnost im je pogledati da li ste kod kuće, ako jeste potpišete se, a poštari vam udjele poštu.

Tako sam morao čekati idući dan, jer tako na dostavnici piše, pa do pošte da bi podigao nešto što je poštarica imala kod sebe samo par metara od kućnih vrata. No, zašto  jednostavno i profesionalno, kad može komplicirano, bezobrazno, bezobzirno ili što već?

Nakon tog čina nazvao sam poštu, no ništa ni od toga, jer je lakše i veće su šanse da na telefon dobiješ Kolindu predsjednicu, nego nekoga u labinskoj centralnoj pošti.

Svaka čast poštarima, u većini. Napisah, posao im je težak, zahtjevan, naporan. Kiša, vjetar, vrućine i zime, oni uvijek na otvorenom. No, to joj ipak ne daje za pravo, da se bahati i ponaša neprofesionalno. Nadam se da joj je taj dan, jednostavno bio loš dan. Ne ljutim se. Zaboravio, i želim joj sve najbolje. Ljutnja je nestala ovim napisanim. Poštarice idući put, ipak pozvoni, ako ne dvaput, ono barem jednom. (27.03.2019/08:46)

Mala zemlja za `velike` lokalne samouprave
Adriano šćulac

Mala zemlja za `velike` lokalne samouprave

Ima još uvijek onih, koji pri spominjanju Istarske županije misle da je njen centar Pula. Tako misli i moj znanac, koji, vjerovali ili ne, niti posjeduje vozačku dozvolu, niti vozi automobil,

By: Adriano šćulac | 21 Dec 2016 u 07:57
Čovjeku budimo čovjek
Adriano šćulac

Čovjeku budimo čovjek

Kome se od vas nije dogodilo da ste negdje u nekom uskom prolazu, ulici, na vratima trgovine, stubištu, sreli neku drugu osobu, uljudno je pozdravili i ako je baš ne poznajete, a odgovor

By: Adriano šćulac | 07 Dec 2016 u 07:41
Mobiteli koji nisu mobilni
Adriano šćulac

Mobiteli koji nisu mobilni

Da li vam se ikada desilo da ste nekoga nazvali na mobitel, a nije vam se javio. Sama riječ mobitel, znači da je to nešto mobilno, nešto što je čitavo vrijeme uz nas, kud mi tu

By: Adriano šćulac | 30 Nov 2016 u 07:22
Pa ti kupuj od nepoštenog
Adriano šćulac

Pa ti kupuj od nepoštenog

Neki koji čitaju moje kolumne, pitaju me ponekad da li je to što pišem istina ili izmišljotine? Pa naravno da su istine, jer da nisu zvalo bi si to bajkom ili pričom, a ne kolum

By: Adriano šćulac | 23 Nov 2016 u 07:10
Stižu me……..
Adriano šćulac

Stižu me……..

Vjerujem da vam je poznata, ona Žerina i Crvene Jabuke,`Stižu me sjećanja, na sva davna proljeće, stižu me godine kada čovjek zastane i kad prošlost pogleda nekim drugim očima…`&n

By: Adriano šćulac | 16 Nov 2016 u 07:26
Anđeo i na zemlji i na nebu
Adriano šćulac

Anđeo i na zemlji i na nebu

ROBERT PAVLIĆ - (1985 - 2011) Ovo pismo napisao sam mom prijatelju Pavliću, Grgi mome, godinu dana nakon što je otišao na neki daleki put, i od onda ga svake godine objavljujem, to ću

By: Adriano šćulac | 09 Nov 2016 u 07:30
Piši, riši, crtaj, šaraj
Adriano šćulac

Piši, riši, crtaj, šaraj

Oduvijek su se pisali i nekad više, nekad manje, bili u modi. Nazivamo ih grafitima. Znaju biti  pisani po zidovima običnom kredom, kakvim debljim flomasterima i naravno raznim sprejevima

By: Adriano šćulac | 02 Nov 2016 u 07:29
Ipak svjetlo na kraju tunela
Adriano šćulac

Ipak svjetlo na kraju tunela

Mogao sam pisati o Hasanbegoviću, Crnoji, Milanoviću, Petrovu, Hrvatskim autocestama, Hrvatskoj gospodarskoj komori, INI, nestanku na stotine milijuna kuna, otimačini, optužbama, privođenjima, Re

By: Adriano šćulac | 26 Oct 2016 u 07:34
Kad psihijatar treba psihijatra ?
Adriano šćulac

Kad psihijatar treba psihijatra ?

Izbori bili pa prošli, Vlada billa, pa danas dolazi nova, Sabor bio, otišao, da bi se kao neki novi vratio, i to je uglavnom hrvatska politička scena. Na kojoj vjerujem da ima vi&scaron

By: Adriano šćulac | 19 Oct 2016 u 07:42
Ukupno vijesti 310

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr