Znam što su porođajni bolovi

Zamislite da riječi iz naslova izgovorim misleći ozbiljno, i to ženama. S pravom bi me poslale k vragu, uvrijedile se, iskritizirale me i još sto stvari o meni mislile, a kamo da bi mi povjerovale. Mislio sam nešto o tome u nedjelju kada sam neskockan, u trenirci i patikama otišao na jedno od glasačkih mjesta u Labinu, jer odijelo ne čini čovjeka, ma što god neki mislili, i izvršio svoju građansku dužnost, te glasao na izborima za Europski parlament.

Dali su mi neku „plahtu od papira“ s mali milijun imena stranaka, listi i kandidata pa se ti snađi. Nakon završenog glasanja, mislio sam kako neki ljudi mogu biti bezobzirni, bezobrazni i lažovi, a konkretno sam mislio na političare (ogromnu većinu). Naravno ne sve, jer ima izuzetaka i inače ne volim generalizirati, nisu svi isti.

Da se vratim riječima iz naslova, prisjetio sam se izgovorenih riječi u kampanji pred izbore, i najviše me razljutilo kada slušam politikante, kako nam pričaju o razumijevanju teškog života, čitaj životarenje, običnog čovjeka i kako ga oni razumiju. Molit ću vas lijepo kako to netko s primanjima od dvadesetak tisuća kuna, plus svih ostalih beneficija, plaćenih stanova , automobila, telefonskih računa, plus što stignu popaliti, može razumjeti onog poštenjačinu koji živi od četiri tisuće kuna mjesečno. Naravno nikako. Kako Maletićka s nekim poslićem u EU, koja zarađuje 150 tisuća kuna, za 30 dana, razumije bilo koga?

Zato odmah padaju u vodu te njihove parole i laži, jer je to jednostavno nemoguće. Isto nam ga dođe i kada slušam sindikaliste, Ribića, Severa i slične, kako se kunu da oni razumiju radnika, znaju kako radnik, a ne uhljeb teško živi. Ma moš si misliti? Oni s primanjima od takpđer nekih petnaestak i više tisuću kuna, automobilima, privilegijama…. razumiju one s četiri tisuće. Nego navlače glupi narod, jer glup i je svaki onaj koji im vjeruje.

Nikada sit nije razumio gladnog a zdrav bolesnog. Jednostavno je to nemoguće. Možeš suosjećati, žaliti, ali ne znati i razumjeti. Kad bi oni i jedni i drugi htjeli, željeli, odlučili učiniti nešto za narod, taj bi narod za njegov pošten rad, plaćali kao što to rade razvijene i demokratske zemlje, a sebi smanjili plaće za više od polovice i ukinuli sve privilegije. Kako nam ide, to će uskoro morati i činiti, ne što bi htjeli, nego što nekih tristotinjak tisuća onih koji privređuju a ne uhljebljuju se, neće moći hraniti taj konglomerat neradnika i lažova. Da se za kraj vratim početku. Njihove su izjave istinite, kao i moja iz naslova, da znam kakvi su porođajni bolovi. Nego šišaju ovce, i činit će to dokle god ih bude bilo.