18Nov

Tiho

Svijet je sve bučniji, a ja sve tiša. Sve više to kod sebe primjećujem.
Svijet viče. Stalno netko nekoga pokušava nadglasati i tako nitko nikog ne čuje. Ta mi je buka svijeta počela smetati jer u njoj ne nalazim iskrenu namjeru. Vičući; „Pravda! Pravda!“, i upirući prstom, rijetko tko vidi vlastitu nepravdu i vlastitu odgovornost. 
Po kafićima se izmišlja dim kako bi se pravedno, sa uskličnikom na kraju, moglo zaključiti; „Gdje ima dima, ima i vatre!“
Prenaporna i uzaludna mi je nekako postala ta sveprisutna buka. Bižuterijska i neonska.

Budim se u najtiši sat jutra, dok se sunce tiho izvlači iz zagrljaja tame. To je moje slobodno vrijeme u kojem beskrajno uživam i u kojem punim baterije za dan pred sobom.
Tiho kuham kavu i pišem polaganim, sporim tempom, slovima koja ne viču, više šapuću, najviše meni. Tako jasnije vidim što od mene izlazi van.
Televizija šuti. Novine ne otvaram. Naslovi i komentatori vrište; „Senzacija! Šokantno!“, a ja samo želim čuti što mi tišina šapuće. Sve se više na to oslanjam. Buci ne vjerujem, jer se pretvorila u kakofoniju koja samo nakratko uznemiri prostor o čije se zidove odbija. Ona odvlači pažnju s bitnog. Kao i vječno rolanje mišem. „Too much information“, ne stigne duša ništa upiti do kraja, a sve što prst duže rola, postaje i neosjetljivija.

Sa kćerkom u invalidskim kolicima šetam uz laganu muziku koja se tiho ali postojano šulja u bučan svijet iz njenog mobitela. 
Tiho pjevuckam, tiho uzimam kavu i toplu čokoladu iz automata, sjednemo na klupicu u hlad ispred knjižnice, tamo nam je najmirnije, i tiho pričamo nešto što nas može ohrabriti i nasmijati. Namjerno. Buka tu nema nikakvu moć. Mi smo se od nje distancirale sa svojim viđenjem svijeta u kojem nastojimo naći ljepotu kako bi imale snage. Ponekad svrate prijatelji koji znaju da smo vjerojatno tamo u određeni jutarnji sat. Nama je to lijepo i veselimo se tome.
Tiho pričam priče mojoj kćeri.
Tiho razgovaram s prijateljima oči u oči nastojeći im biti utjeha a ne obaveza, kao što su i oni meni.

Volim tihe ljude. Imam prijatelje koji pričajući tiho, pričaju glasnije i dopiru dalje od svih onih što buče. Dopiru dalje, jer dopiru do duše. Nije važno da li samo do jedne ili više njih. Bitno je to da, ne vičući: „Gledajte me! Slušajte me!“, uspiju tihim glasom, koji šutke stavlja do znanja; „Gledam te. Čujem te“, smanjiti nečiju bol, samoću i osjećaj izgubljenosti. 
Volim kad imaju toliko povjerenja da baš meni tiho priznaju težinu s kojom se nose. To me čini da se osjećam voljenom i zahvalnom.
Bol je tiha. Čuva se za one rijetke i za jastuk koji upija suze, skrivajući ih među komadićima spužve. Kada bol stalno viče, nadglasavajući se s tuđom boli kao da ima više prava na postojanje, onda ona želi neku korist od toga. Imam dovoljno godina da znam da svatko nosi neku vrstu boli i da ni jedna nije manje ili više vrijedna, i ni jedna ne boli više ili manje od tuđe. Svačija je bol neka vrsta životne škole i nikad nikome nije laka.

Jedino je tiho za mene postalo iskreno.
Ponekad u toj tišini vidim nešto čudesno, nešto što je puno veće od nas samih, mora biti, jer sasvim odudara od buke svijeta, i sasvim je neobjašnjivo. Tiho je a svemoćno, neopisivo riječima. Možda ću se jednom ohrabriti da pišem i o tome, svjesna da će malo njih razumijeti, a možda se i ugodno iznenadim. Ima puno duša u vječnoj potrazi za nečim što je utjeha u toj sveprisutnoj, hvastavoj buci.

Kad bi svijet postao tiši, uspio bi čuti nečiji šapat koji se ne želi nametati ali je žedan ljubavi i prihvaćanja. Sve bi onda dobilo novi smisao. Svijet ne bi trebao reklame i neonska svjetla koja bljeskaju da privuku pažnju.
Imao bi dušu koja čuje.

Vesna Ferluga - Antić

Znala si
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Znala si

Znala si kad moj osmijeh nije imao nikakve veze s mojim pogledom. Otkrila si da blefiram i da u ruci ne krijem royal flash, nego samo bijedan par dvojki. U tom si trenutku sama pokušala zavarat

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 25 Oct 2019 u 07:13
Iz knjige u nastajanju,  `Moć nemoći`
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Iz knjige u nastajanju, `Moć nemoći`

Jednom sam sjedila na klupi ispred rehabilitacije s još jednom mamom Nadom i hvatala zalet dok su nam djeca spavala. Obje smo zapalile cigaretu i kao u kazalištu gledale prizor koji se u

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 20 Oct 2019 u 13:22
Želim vjerovati
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Želim vjerovati

Želim vjerovati da tamo negdje netko zna čemu patnja. Čemu onaj strah od novog dana, od novog buđenja, kad znaš što te čeka. Želim vjerovati da tamo negdje netko zna odgovor na s

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 09 Oct 2019 u 07:46
Daj mi, tata, ruku da vidimo svijet
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Daj mi, tata, ruku da vidimo svijet

Daj mi, tata, ruku da mi pokažeš svoj svijet. Tako ću biti spremniji za let. Puno toga želim znati. Možda mi na neka pitanja možeš lako odgovor dati. Recimo, da li ono veliko stabl

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 16 Sep 2019 u 09:31
Srce ne zna lagati
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Srce ne zna lagati

Ako ti nemirno srce nastoji reći: „Poslušaj me konačno, nije ti to ljubav, to je samo tvoja želja da to bude i zbog toga ti ja malo preskačem da bi shvatio da u toj priči sebe preska

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 09 Sep 2019 u 09:06
Teškoće u razumijevanju života
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Teškoće u razumijevanju života

Ima jedan dečko od dvadeset i pet godina s kojim se često dopisujem preko Vibera. Iako ima brojne teškoće, u nekim njegovim razmišljanjima imam osjećaj kao da nije s ovog svijeta. Ja

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 30 Aug 2019 u 11:36
Kako nebuloze postaju društveno prihvatljive
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako nebuloze postaju društveno prihvatljive

Kad sam prvi put poštom dobila „Izvješće o radu skrbnika“ kojeg sam morala popuniti i dostaviti u propisanom roku, inače prijete razrješenjem skrbništva, i ka

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Jul 2019 u 14:04
Prijateljstvo je putovanje do raskršća
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Prijateljstvo je putovanje do raskršća

Kada sam bila jako mlada, bila sam uvjerena da će neka prijateljstva trajati vječno, toliko sam ih duboko osjećala. U jednom trenutku, počela su se, kao sama od sebe, raspadati. Tada nisam razumje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 Jul 2019 u 07:35
Znak
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Znak

- Kad ti kažem, to je bio znak. - Recimo da je. Ali, znak za što? - Za promjenu smjera.  - Jesi li sigurna? - U stvari, nisam. Kako možeš biti sto posto siguran u takve stvari

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 01 Jul 2019 u 07:07
Ukupno vijesti 239

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr