20Jul

Kako nebuloze postaju društveno prihvatljive

Kad sam prvi put poštom dobila „Izvješće o radu skrbnika“ kojeg sam morala popuniti i dostaviti u propisanom roku, inače prijete razrješenjem skrbništva, i kad sam pročitala pitanja na koja moram odgovoriti, osjetila sam takvu ljutnju, tugu i nemoć da vam to ne mogu opisati! 

Za one koji ne znaju, radi se o tome da ja jednom ili dva puta godišnje, kad to Centar za socijalnu skrb zatraži, moram pismeno odgovoriti na pitanja o tome kako se ja brinem za vlastitu kćer i kako raspolažem njenom imovinom. Moju kćer nazivaju „štićenicom“. Oni je štite od koga? Mene? Ona je više njihova nego moja po svim papirima, jer nakon osamnaeste, oni su morali dati pristanak da ja i dalje mogu brinuti o njoj i sada me pitaju, pismeno pitaju, da li ja o njihovoj štićenici, koju su vidjeli jednom u životu u živo, dobro brinem, da je ne potkradam i zanemarujem. 

Trebalo im je točno dvije godine da me proglase skrbnikom. Zašto toliko? Jer su se papiri zagubili. Oni to nisu ni primijetili, dok ja nisam zvala i pitala što je s tim, jesam li ja konačno skrbnik vlastitom djetetu ili još nije potpuno moja pa sam još samo privremeni skrbnik. Toliko o njihovoj stvarnoj skrbi za štićenicu koju su u 22 godine posjetili samo jednom i to kad su morali radi komisije koja od njih traži osoban uvid prije nego donesu zaključak o trajnom invaliditetu. 

Kad sam prvi put taj papir dobila u ruke, uhvatila me takva ljutnja oko besmisla tog suhoparnog, ponižavajućeg i prijetećeg papira, pa sam nazvala CZSS i tražila ravnatelja. Za čudo Božje, dobila sam ga. Razgovor je tekao otprilike ovako:

- Dobar dan. Ovdje Vesna Ferluga – Antić. Radi se o „Izvješću o radu skrbnika“. Da li ja to stvarno moram popuniti? 

- To je obavezno. Vama je prvi put? To morate popuniti svake godine kako bi Centar imao uvid u postupanje sa štićenicom.

Tu mene opet uhvati ljutnja, i samo što se ne proderem u telefon: „Ona ima ime i prezime, zaboga! Ona nije štićenica, ona je individua! Nemojte je trpati u neki koš u kojem svu djecu s teškoćama obilježavate istim imenom. I ona nije vaša, moja je, ja sam je rodila!“ Suzdržala sam se i nastavila u vrlo smirenom tonu:

- Koliko vidim na ta tri papira s pitanjima, od kojih se neka i ponavljaju, samo u drukčijem obliku, ja mogu napisati što god hoću. Recimo, mogu je zanemarivati, ali vi to u stvari nećete ni znati, ako vam to nitko anonimno ne javi, jer ćete se oslanjati na moje pisano izvješće da se dobro brinem. Naravno da mi se nameće logičan zaključak da ni jedan skrbnik neće napisati da se ne brine dovoljno dobro za svoje dijete. A, ima i takvih, znate?

- Ne možete napisati što hoćete! – on će, sad već povišenim tonom – Vaš potpis garantira istinitost izvješća. Vi stojite iza potpisa i ako prikrivate zanemarivanje lažnim izvješćem, onda ćete zakonski odgovarati.

- A kako ćete vi znati da ja govorim istinu? – pitam i dalje mirno.

- Vaš potpis nam to garantira – on će opet.

- Čujte... Oprostite, ali meni nije jasno. Iza moje kćeri i mene kao njene skrbnice stoji samo moj potpis kojem garantiram da je ne zanemarujem, potkradam i maltretiram i kako joj dajem sve što mogu kako joj ništa ne bi nedostajalo. Znači, vi se kao neki nadzorni organ, jer tako vas ja vidim, oslanjate samo na moje izvješće i moj potpis.

- Pa, da! Radi se o poštenju, zar ne? Samo poštena i psihofizički zdrava osoba može biti skrbnik. Sam naziv govori o skrbi. Znači, skrbnik se mora posvetiti skrbi štićenika, inače mu se štićenik oduzima.

Ponovo progutam da ne dreknem: „Ona nije stvar koja se nekome oduzima, govorite o živom biću a ne o nekoj spravi za koju mi nećete dati povrat novca ako s njom ne rukujem pametno!“. Nastavljam vrlo smireno, svjesna da sam Don Quiote i da nemam nikakve šanse protiv vjetrenjača, ali mi vlastiti ponos i pravo mog djeteta na individualnost i nediskriminiranje ne da da zašutim.

- A zar ne bi bilo poštenije i puno svrsishodnije da ja socijalnom radniku, oprostite, rekla bih ime i prezime, ali ja ni ne znam tko je njen socijalni radnik ili radnica, nikad nas o imenu i prezimenu nisu obavjestili, pa da ja njemu, njoj, ili njima lijepo skuham kavu, pa neka dođu. Lijepo ćemo popričati o svemu što nas muči, na licu mjesta bi se uvjerili kako živi njihova "štićenica", da li se s njom dobro postupa, da li su uvjeti dobri i da li joj još nešto treba što si skrbnik ne može priuštiti ali je neophodno?

- Uvijek možete zatražiti jednokratnu pomoć ako Vam zatreba. Mislim da je vi nikad niste ni pitali.

- Jesam, jednom u 22 godine, dok sam živjela s Miom u drugom gradu radi rehabilitacije i kad smo suprug i ja živjeli u dva odvojena stana u najmu s duplim režijama. Poslije više nisam pitala.

- Pa, zašto niste kad na to imate pravo? – prijekorno je pitao.

- Vidite, ja imam problem s ponosom. Kad se institucije nešto pita u ovoj zemlji, osobno se osjećam kao da prosim. Mislim da bi bilo fer da nam sami date tu jednokratnu pomoć kad već priznajete da na nju imamo pravo, a ne da vas mi na svoje pravo moramo podsjećati i još popunjavati masu papira da bi opravdali onaj iznos koji nije nešto velik, ali na koji, ponavljam, ionako po zakonu imamo pravo.

- Ali, ne morate se tako osjećati kad na to imate pravo – očito nije razumio poantu.

- Pa, recimo, tamo me pitate za što mi jednokratna točno treba i tražite da za to dam neko pokriće da bih dokazala da mi točno za to treba, kako vaš novac, na koji, usput ponavljam, zakonski imam pravo, ne bih potrošila na vlastiti sebični luksuz. Mi privatno plaćamo fizioterapeuta i osobnog asistenta dok ne dođe odobrenje ministarstva da ima pravo na njega. Ja nemam dokaz da ih plaćam jer nisam u položaju zakonski nikoga zaposliti. Koliko sam shvatila, vi ne vjerujete nikome na riječ, nego u njegov potpis, pa mi onda nema smisla tražiti jednokratnu, jer ja ne volim izmišljati iza vlastitog potpisa. To je još jedan moj problem. Ne volim muljati. Iznos koji mjesečno plaćamo je ogroman, i iako mi suprug ima solidnu plaću a ja status roditelja njegovatelja, teško izlazimo na kraj sa svim troškovima, plus lijekovi, plus privatni doktori i da ne nabrajam. Kad bih popunila onaj papir sa stvarnim stanjem, imam osjećaj da bi zaključili kako sam luda što još pitam, jer dokaza o troškovima, osim računa lijekova i doktora, nemam.

- Gospođo draga, ne znam više što da Vam kažem. Izvješće ipak morate popuniti. To je zakonski određeno.

- Da, znam. Malo me to razljutilo, znate, to što imam posla s nekim nevidljivim nadzornikom koji moju kćer naziva štićenicom, a s njom se bavi samo preko papira. Vi kao Centar imate divnu priliku postati partner u brizi oko naše djece a nekako nam samo još otežavate i komplicirate umjesto da pomažete.

- Nemojte tako, mi...

- Vi se bavite papirima a ne osobama, podacima o osobi a ne njome osobno, a tražite od nas da vam predočimo dokaze da se dobro brinemo. Tko tu u stvari više zanemaruje „štićenika“? Tko tu vrši bullying? Ja moram to popuniti, zvati doktoricu da i ona popuni obrazac kao dokaz da se ja brinem o Mijinom zdravlju, moram po ovoj vrućini otići po taj izvještaj do nje, zatim do vas, a vi ste na drugom katu bez lifta, znači, moram naći nekog tko će biti s mojom kćeri dok vam to nosim. Zar stvarno, ako ste već pomoć ili posrednik pri skrbi, nije više fer da dođete kod mene i sami zovete doktoricu i zamolite je da vam to pošalje?– osjetila sam kako se ljutnja polako valja preko mog jezika.

- Možete i poštom poslati.

- Mogu. Onda s Miom moram usred sezone čekati red u pošti.

- Možete nekoga zamoliti da donese ili pošalje umjesto vas.

- Mogu. A mogu nekoga od vaših zamoliti da dođe po to?

- Ovaj, gospođo, naravno da možete. Oprostite, imam sastanak.

- Da, naravno, oprostite na smetnji. Do viđenja!

 

Gledala sam telefon pa zid. Malo je falilo. 

Mislim da nije toliko problem što nam birokracija vidljivo komplicira živote. Problem je kad se nebuloze toliko ponavljaju i ponavljaju da nam nekako postanu normala i prešutno pristajemo na njih jer nas uvjere da moramo. Evo, ja popunjavam izvještaj o skrbi već danima jer imam averziju prema njemu i svemu tome. Još uvijek ne znam tko nam je socijalni radnik, niti me to stvarno zanima, jer bilo bi to ionako samo po propisima a ne stvarnoj brizi. Nikoga od njih ne zanima moja kćer osobno, nego samo papir na kojem se ona naziva „štićenik/ca“, kao i tisuće drugih. Kako smo polako pristali biti tako ponizni i da nas tako izdresiraju da njihovu površnost i nedostatak volje prihvatimo kao normalu a vlastiti ogromni angažman kao mrtvo slovo na papiru kojem se sudi iz neke fotelje?

Meni to nije normalno, sorry, nije, i nikad neće biti! Previše volim svoju kćer i previše mi je stalo da se naš život prihvati kao jednakovrijedan da bi mi bilo normalno. Ja tu samo vidim diskriminaciju i ogromni nemar.

 

Vesna Ferluga – Antić 

(stojim iza potpisa)

Prijateljstvo je putovanje do raskršća
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Prijateljstvo je putovanje do raskršća

Kada sam bila jako mlada, bila sam uvjerena da će neka prijateljstva trajati vječno, toliko sam ih duboko osjećala. U jednom trenutku, počela su se, kao sama od sebe, raspadati. Tada nisam razumje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 Jul 2019 u 07:35
Znak
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Znak

- Kad ti kažem, to je bio znak. - Recimo da je. Ali, znak za što? - Za promjenu smjera.  - Jesi li sigurna? - U stvari, nisam. Kako možeš biti sto posto siguran u takve stvari

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 01 Jul 2019 u 07:07
Kako je Darko pobjegao od kuće
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako je Darko pobjegao od kuće

Darko je bio ljut. Jako ljut.  Odlučio je da mu je ovog puta svega dosta, da su mu se mama i tata popeli navrh glave i da će pobjeći od kuće pa neka vide!  Jučer su se opet svađali.

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Jun 2019 u 09:40
Tiho
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Tiho

Svijet je sve bučniji, a ja sve tiša. Sve više to kod sebe primjećujem. Svijet viče. Stalno netko nekoga pokušava nadglasati i tako nitko nikog ne čuje. Ta mi je buka svijeta

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Jun 2019 u 10:24
Moj anđeo u krilu nosi ogledalo
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Moj anđeo u krilu nosi ogledalo

Malo, pomalo, naslagale se godine,jedna na drugu, tiho, prikradajući se poput lopova,sve češće lažući da je svaka od njih dovoljno dugai da se ima vremena, kako bi prikrile pravu namjeru.L

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 May 2019 u 13:08
Teta, jesi li sretna?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Teta, jesi li sretna?

- Teta, jesi li sretna? - pitala me mala Nina u parku jednog predivnog sunčanog dana dok je trčala prema klupi na kojoj sam sjedila s mojom Miom uz sebe. Priznajem, toliko me zatekla tim iznenadnim

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 23 Apr 2019 u 10:06
Ali, zašto, tata?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ali, zašto, tata?

Svako je malo dijete ponekad puno pametnije od svakog naoko odraslog stvorenja. Odrasli za odgovore, a još manje za pitanja prečesto nemaju previše strpljenja.   Odrasli misle

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 28 Mar 2019 u 15:14
O, da mi je znati!
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

O, da mi je znati!

Jedno dijete leži u svom krevetu.  To dijete više ni nije dijete, barem ne po općeprihvaćenim mjerilima kojima se označuje nečije djetinjstvo, ali ovo će dijete ostati dijete dokle

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Feb 2019 u 11:18
 Životne filozofije tete Pine, No 1
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Životne filozofije tete Pine, No 1

Tetu Pinu sam upoznala u svojoj 15-toj ili 16-toj godini, kad sam sa svojim društvom došla po njenog sina, mog prijatelja Dragu. Nikad nisam zaboravila taj prvi susret s njom, ali mislim

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Feb 2019 u 14:42
Ukupno vijesti 233

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr