Onečišćenu plastiku i papir ne može se iskoristiti, Hrvatska ima tehnologiju koja sama razvrstava otpad
Cijena odvoza otpada uglavnom je poskupjela, a korisnici umjesto da su nagrađeni i motivirani nižim cijenama na kraju su kažnjeni. Sve više građana ne ustručava se reći da je svemu kriv nevjerojatno skupi Županijski centar (ŽC) Kaštijun, a trebao je biti suvremena istarska tvornica otpada.
„Centar za gospodarenje otpadom samo je jedan od elementa složenog sustava koji zbrinjava miješani komunalni otpad, a ostaje pitanje zbrinjavanja plastike i stakla,“ kaže direktor Komunalnog poduzeća 1.MAJ Labin, Alen Golja.
„Sa zanimanjem pratimo razvoj domaće tehnologije u sferi zbrinjavanja otpada, kao i iskustva onih lokalnih zajednica koje postižu dobre rezultate u gospodarenju otpadom papira i glomaznog otpada“, dodaje Golja.
Pokazalo se međutim da novo milijunsko postrojenje ŽC ne funkcionira kako se planiralo, bez dodatne dorade, a koja bi također koštala dodatnih 15 milijuna kuna, ali nitko to još nije potvrdio.
Sve je više dojava o neugodnim mirisima koji se šire do obližnjih naselja, manje važno da li i turističkih.
Slična iskustva posvjedočili su i iz susjedne, Primorsko-goranske županije, s područja Općine Viškovo, gdje su građani primorani zatvarati prozore. U posljednje vrijeme neki se odlučuju i na prodaju stanova, jer se neugodni mirisi probijaju i kroz zatvorena vrata.
To su trebala biti za svaku pohvalu, u dvije susjedne županije, prva dva izgrađena centra, s dovoljno velikim kapacitetima za ispunjavanje uvjeta odvajanja 50 posto otpada, u Hrvatskoj, kako se planiralo do 2020.
Po svim mjerilima Labinština s okolnim općinama, a poglavito Grad Labin, prednjače u dosljednoj primjeni novog sustava zbrinjavanja otpada. I sve bi trebalo biti u savršenom redu, ali ipak nije.
„Mi smo se obvezali da ćemo otpad odvajati na kućnom pragu. Tehnologija koja promovira zajedničko prikupljanje miješanog komunalnog otpada i reciklabilnog otpada tijekom kasnijeg razvrstavanja daje frakcije otpada koje se ne može uporabiti.
Naime, onečišćenu plastiku i papir, ne može se iskoristiti u postupku recikliranja. Dodatni problem je nastao time što na tržištu EU ne postoji potražnja za tim sirovinama, pa ni privatni sektor nema financijskog interesa. Zbog toga se danas, zbrinjavanje plastike plaća 1.250 kuna po toni “, pojašnjava Golja.
U jednom ne tako davnom razgovoru, na koji smo i ovom prilikom podsjetili, istaknute su samo dvije lokalne jedinice u Hrvatskoj, koje po pitanju zbrinjavanja otpada ostvaruju zavidne rezultate. Poslije smo doznali da koriste vrhunsku, k tome i domaću tehnologiju!
Poznati ekspert za okoliš, ne samo u Hrvatskoj nego i puno šire, Viktor Simončić iz Siska, ističe da Hrvatska ima tehnologiju zbog koje gradovima uopće ne trebaju žuti, plavi, zeleni i ini kontejneri, kao ni višemilijunski natječaji za njihovu javnu nabavu. A građane uopće ne treba gnjaviti recikliranjem te im prijetiti kaznama. Jer su domaći stručnjaci osmislili strojeve i tehnologiju, koja sama iz otpada izdvaja baš svu sirovinu.
Strojeve koji mogu razvrstati kamion komunalnog otpada i iz njega izdvojiti osam vrsta sirovina za reciklirati: plastiku, papir, tekstil, metal do eko komposta i eko goriva za poljoprivrednike. Tehnologiju je proizvela domaća tvrtka Tehnix iz Donjega Kraljevca.
Riječ je o industrijskoj reciklaži i robotima koji odrade 90 posto razvrstavanja, pa u roku 15 minuta, izlazi gotova, posušena sirovina zapakirana u bale. Iz miješanog otpada razvrsta se 60 do 70 posto sirovina. Ostatak, koji se ne da razvrstati, balira se i može se koristiti kao zamjensko gorivo, primjerice u cementarama.
Vlasnik tvrtke je domaći čovjek, živi i radi u Hrvatskoj, Đuro Horvat. S više od 100 priznanja za inovativnost u razvoju eko tehnologije te oko 50 zaštićenih patenata. Njegovi strojevi mogu riješiti probleme otpada u mjestima od 5 tisuća pa do pola milijuna stanovnika. Kupuje ih Dubai, Sankt Peterburg, a Bukurešt je s njima već riješio pitanje 50 posto otpada.
I ono što je nama zanimljivo, da u Hrvatskoj ovu tehnologiju koriste samo dva manja grada, Prelog i Krk. I upravo nam je njih naveo u razgovoru i direktor Golja. No tada nismo znali da je riječ o domaćoj i k tome pametnoj tehnologiji.
„Dakako, svaka tehnologija domaće proizvodnje, koja se uklapa u naš sustav gospodarenja otpadom i koja je ekonomična, nama je poželjna“, kaže Golja. Pritom se mora poštivati postupak javne nabave, otvorene za svih koji djeluju unutar EU, ali to se u pravnoj državi podrazumijeva. (K.Š.P.)13.02.2020./11:28:34
