Razgovor s Majdom Milevoj Klapčić povodom Dana hrvatskih knjižnica

Jučer se obilježavao Dan hrvatskih knjižnica, tim povodom razgovarali smo s knjižničarkom Srednje škole Mate Blažine, Majdom Milevoj Klapčić.

1.Da li je u knjižnici Srednje škole Mate Blažine organizirana posebna aktivnost tim povodom?

-Povodom Dana hrvatskih knjižnica nismo organizirali nikakvu aktivnost, budući zbog epidemioloških mjera u knjižnici može biti samo 15 učenika iz jednog razreda. Na Facebook stranici knjižnice putem objave sjetili smo se natječaja za najbolji promotivni film u organizaciji Hrvatskog knjižničarskog društva., pred 3 godine, kada su naše dvije učenice (sada uspješne studentice) napravile divan video koji promovira baš ono što mislim da su knjižnice: knjižnice su ljudi, zajednica koju objedinjuje.

Video je napravljen one godine kada je škola bila u energetskoj obnovi i kada knjižnica nije radila i postojala u svom današnjem predivnom obliku, kada se je, kao i škola, transformirala iz ružnog pačeta u labuda.

Taj video pokazujem na prvom satu upoznavanja s knjižnicom sa svim novim učenicima u školi, da znaju gdje su došli i kako moramo biti zahvalni na ovome što sada imamo: divan prostor, puno knjiga, dobra atmosfera.

2.Iz nas je izazovan period, čak i period kada smo bili primorani biti kod kuće, a škole su bile zatvorene. Koliko je učenicima nedostajala knjižnica?

-U biti učenicima je sve nedostajalo, prvenstveno škola kao takva, mjesto druženja, učenja i socijalizacije, i zato mislim da je kao što kaže jedna moja prijateljica i kolegica svaki dan kada smo u školi/knjižnici sa svojim učenicima, mi smo dobili na lotu. Nevjerojatno je kako nam se taj klik nakon pandemije desio, da smo osvijestili mi profesori, a naročito učenici koliko je škola/knjižnica važna i koliko je znanje važno.

Falila je učenicima knjižnica, ovo je ipak njihov prostor. To uvijek i svakom razredu kažem, da je knjižnica njihov prostor, fizički prostor, knjige su tu za njih, u njima mogu stvarno pronaći bijeg od brojeva i realnosti u kojima žive. Ja tu samo radim, za njih, jer ta djeca su bitna, oni će jednog dana biti ti koji će voditi našu zemlju, raditi i privređivati i dati nama penziju. Od njih moramo pokušati napraviti kvalitetne ljude, sretne ljude.

3.U labinskoj srednjoj školi knjižnica je i mjesto susreta, nastajanja kreativnih ideja i realizacije brojnih projekata. Na koji ste način  uspjeli mlade privući u knjižnicu u ovo digitalno vrijeme?

-Pa mislim da sam učenike uspjela privući baš ovime da im kažem da je to njihovo mjesto susreta i mjesto za kvalitetan sadržaj, kvalitetne knjige. Sviđa mi se paradigma knjižnice kao „trećeg prostora“, to bi po meni trebalo biti mjesto gdje se susreću sva tri faktora obrazovanja: učenici, profesori, roditelji.

4.Knjižničarka ste dugi niz godina te nam možete napraviti presjek čitaju li mladi danas manje nego primjerice prije deset godina?

-Ovaj podatak o čitanosti knjiga me uvijek zapanji i prenerazi, ako to mogu reći. Dakle taj prvi susret s novim učenicima/korisnicima knjižnice iskoristim da ih u razgovoru pitam par stvari vezanih uz čitanje, knjižnice i knjige. Pitanja koja im postavljam su: koja je knjiga koju si posljednju pročitao? Imate li kući biblioteku ili barem policu s knjigama? Tko kod tebe kući čita? Da li kupujete i čitate časopise?

Prvo pitanje: lektira, mislim da trebamo modernizirati taj popis taj način „obaveznog“ i po kurikulumu nametnutog čitanja. Treba čitati klasike, apsolutno, no sve treba okrenuti na neki djeci pristupačan način, na koji vidim da moji kolege u školi rade. Tako da što se toga tiče i knjižnica ima puno naslova lektire što je naša i obaveza i opet tu hvala ravnatelju što nas prati u tim našim nastojanjima.

Knjige koje posljednje čitaju su znači knjige iz lektire, jer je po meni čitanje, a to je ono što je vezano i uz ostale odgovore nešto što se uči kod kuće, u obitelji, jer kako će dijete čitati ako nema primjera iz vlastite okoline. To znači da se u obitelji ne čita, ne kupuju knjige, ne posuđuju knjige, nema se knjiga na policama i u kućnim bibliotekama. A rijetko se i kupuju novine/časopisi. To je sve stvar prioriteta a i osobnog odabira.

Možda treba napraviti nekakav projekt o obiteljskoj pismenosti pa krenuti s time od vrtića. Mi bismo to mogli napraviti u Labinu.

5.Prošla je godina obilovala događajima u Vašoj knjižnici, planirate li nešto uskoro, naravno, u skladu s trenutnim mogućnostima?

-Projekata ima puno, nekako mi se čini još i više nakon zatvaranja i ostanka doma. Mislim da smo se zaželjeli raditi, a i kaže se da se u krizi nađu najbolja rješenja. Kreativnost radi i kod mene i kod kolega, baš smo se nekako još bolje povezali. Pripremamo jednu izložbu u suradnji s kolegicom Gabrielom
Dundara, u knjižnici djeluje i medijska grupa, s kojima planiramo tiskanje jednog novog časopisa, evo već su dvije kolegice sa svojim učenicima snimile video u knjižnici, na dva različita projekta. (Gabriela Dundara, Elvijana Frančula Tenčić).

S kolegicom iz kemije koja vodi eko grupu i GLOBe program u škol, prof. Oliverom Tadići prijavili smo jedan projekt za obilježavanje 100. obljetnice Labinske republike, i odabrali su nas. Već ćete čitati o tome, a pozvati ćemo vas i da nas medijski popratite i aktivno se uključite u to. To smo prijavile u suradnji s Udrugom IUR i kolegom Mladenom Bajramovićem.

Kontaktirao nas je Arheološki muzej u Puli s kojim ćemo započeti jednu novu suradnju, a i s udrugom Restart  iz Zagreba radimo na projektu „Razmišljaj filmom“, i to ćemo radionicu imati u subotu na ZOOMU, to je za učenike našeg novo oformljenog debatnog kluba Kontra. kojeg vodimo kolegica Katarina Brajdić Divšić (prof.latinskog) i ja.

I ne smijem zaboraviti moje divne učenike iz medijske grupe, koji su sada samo trenutačno prekinuli s emitiranjem emisije na radio Labinu Give me a break. Uskoro, kad prođe i ovaj val krećemo dalje s emisijom.

I što se tiče našeg start-upa re-Book i tu priča ide dalje. Prijavili smo se i u žestokoj smo konkurenciji odabrani za novu generaciju Algebra LAB-a start-up inkubatora. Sljedeći četvrtak idemo u Zagreb na prvi i jedini sastanak uživo.

Prilika je to bila da i učenici iznesu svoje mišljenje o školskoj knjižnici, a odgovore donosimo u nastavku:

1. Što vama predstavlja školska knjižnica?

-Mjesto u kojemu mogu provesti ugodno vrijeme u još ugodnijem društvu. Predstavlja mjesto kao posjet psihijatru, naravno u dobrom smislu. Mjesto gdje možemo reći sve probleme i zadubiti se u svijet knjiga i naći unutarnji mir i rješenje za naše probleme.

-Školska knjižnica predstavlja mjesto gdje učenici mogu razvijati maštu u nedogled uz silne knjige, družiti i zabaviti se, pisati zadaće te saznati za mnoge projekte.

-Knjižnica predstavlja osobu, a ne školsku prostoriju s četiri zida, puno knjiga i klupa. Ta osoba jest razigrana. Uvijek vesela i vrckava te u ni jednom slučaju monotona i siva. Knjižnica učenicima predstavlja neku drugu dimenziju u kojoj ne trebaju brinuti hoće li iz ispita iz matematike  dobiti 1 ili 5. Upravo se u navedenoj konstataciji nailazi razlog ljepote školske knjižnice – bijeg od stvarnosti i stresa.

-Po mom mišljenju školska knjižnica predstavlja srce škole. Mjesto na koje možemo doći tokom nastave ili nakon nastave kako bi se družili, popričali s kolegama, posudili knjige, napisali zadaću i učili.

-Školska knjižnica mi predstavlja mjesto za relaksaciju nakon dugog školskog dana. Pošto u knjižnici uvijek vlada pozitivan duh, ne dolazim tamo samo podignuti knjige već mi je školska knjižnica i mjesto za učenje.

-Prostorija sa najmanje stresa.

-Moja oaza mira

-Mjesto za opuštanje

-Mjesto blagostanja u kojem mogu pronaći svoj mir, dobru knjigu i još bolju atmosferu.

2.Zašto volite provoditi vrijeme u knjižnici?

-Iskorištavamo svaku priliku kako bismo posjetili knjižnicu.

-Jer se tu uvijek družimo, knjižnica je tu uvijek za nas.

-Volim provoditi vrijeme u knjižnici zbog toga što je atmosfera ugodna, družim se sa kolegama i stalno nailazim na neke nove knjige.

-Razlog zašto svoje vrijeme volim provoditi u školskoj knjižnici leži u samoj pozitivi koju ima u sebi. Jednostavno je nemoguće otići iz knjižnice bez osmijeha na licu.

-Zbog toga što se u knjižnici osjećam ugodno i dobrodošlo te je idealno mjesto kada mi treba mali predah od nastave.

-Školsku knjižnicu ne čine samo knjige već i divna knjižničarka i uvijek pozitivni i nasmijani ljudi.

-Vrijeme u knjižnici volim provoditi jer mi je to najljepši dio dana, a za to je svakako zaslužna i naša knjižničarka.

-Školska knjižnica za mene predstavlja mjesto puno zabave i znanja. Od učenja, do čitanja pa do provođenja vremena sa knjižničarkom i prijateljima, u školskoj knjižnici je uvijek prisutno pozitivno ozračje. Iz tog razloga pokušavam ondje biti što više, neovisno o tome želim li posuditi neki naslov.

3.Dolazite li u knjižnicu i kada ne trebate posuditi knjigu?

-Naravno, dolazim kako bih se podružila s ostalim kolegama te polaznicima medijske grupe koja se sastaje jednom tjedno u školskoj knjižnici.

-U knjižnicu definitivno dolazim i kada nije riječ o samom podizanju knjiga. Polaznica sam medijske grupe u našoj školi te se većinski dio dogovaranja i planiranja događa upravo u knjižnici. Mislim da je to zbog toga što je ona izvor kreativnih ideja.

-Naravno! Više sam u knjižnici, nego na nastavi! (I.A.)12.11.2020./10:48:58