Ira Blasco Brzović o koronavirusu:`Nisam se njime zamarala kad se pojavio, a bome ni sada`

Ira Blasco Brzović ima veliku strast i ljubav prema društvenim medijima, pa je tako coach za društvene medije i online digitalni marketing. Osnivačica portala Business Club Happiness, voditeljica evenata u organizaciji kluba, vodi radionice za osobni razvoj, motivaciju, samopouzdanje, društvene mreže, web stranice i sl. Njezina je misija pokazati svojim klijentima kako se povezati s kupcima na smislen način te izgraditi dugoročno povjerenje i lojalnost.

Certificirana za Hootsuite platformu – upravljanje društvenim mrežama, certificirani Life Coach i Business Coach, certificirani Happiness Coach, certificirani Transformational Coach, certificirani Group Coach, certificirani Ho'oponopono practitioner, konstantno unaprjeđuje svoje znanje kako bi mogla kvalitetnije educirati i prenijeti svoje znanje na ostale koje žele učiti, napredovati i stvoriti život kakav žele. Majka četvero male djece šta su njen najveći motivator. Njezin moto je: "Ne možete vi biti toliko negativni koliko ja mogu biti pozitivna" i "Sve se može ako se hoće".

I Iru smo zatražili da nam iznese svoj stav o koronavirusu, evo što nam je rekla:

`Godina 2020-ta, sve je krenulo kao i obično, a onda se pojavio virus. Nisam se ni tada, a bome ni sada, zamarala time. Živim dan po dan, u sadašnjem trenutku. Ne sviđa mi se što vlada, stožer i mediji plaše ljude i iskreno smatram da je veća pandemija strah, nego što je to virus. U mom životu to nije promijenilo puno toga jer živim život po svojim pravilima i nikad nisam voljela ono „moraš“. Zašto „moram“? Tko je rekao da „moram“? Ja „moram“ realno samo ono što ja želim i što mene čini sretnom.

Moja misao vodilja je uvijek bila: „Ne možete vi biti toliko negativni koliko ja mogu biti pozitivna.“ Svoju energiju crpim iz svojih misli, svoje djece, prirode koja me okružuje, poput kiše, sunca, mora, rijeka, planina, šuma… Vjerujem da postoji nešto veće od nas samih, vjerujem u Boga, u Anđele, vjerujem da nikada nismo prepušteni sebi, te da nas uvijek netko čuva. Svatko to zove svojim imenom.

Prava stvar je da strahu kažem da za njega nemam vremena, jer radije svoje vrijeme posvećujem svojem miru i svojoj sreći. Sebe uvijek vodim u smjeru svojih snova i ne razmišljam što može poći po zlu, već što se može još bolje dogoditi i tome učim i svoju djecu.

Odavno sam shvatila da mi strah nikad nije donio ništa dobroga, stoga čemu strahovati. Pobjeći neću ni od lijepog ni od ružnog, jer sve to sama stvaram u svojoj glavi, svojim mislima.

Imam život sada i ovdje, tako da ga trebam živjeti sada i ovdje, ne razmišljajući o prošlosti ni o budućnosti. Naravno da ću planirati budućnost ali za nju neću vezati očekivanja, jer bi me očekivanja mogla dovesti do razočarenja i onda to opet može stvoriti strah za neke važne korake u životu.

Živim život sada i ovdje. Veselim se malim stvarima. Ne razmišljam što će drugi reći jer oni ne hodaju, nisu nikad hodali, niti će ikad hodati u mojim cipelama, ne osuđujem druge i zahvalna sam na svemu onome što se čini banalnim, kao što je zrak koji udišem i na većim životnim stvarima i uspjesima.

Sretna sam, što ne znači da u životu imam stalno osmjeh na licu, sreću čine ponekad i tužni trenutci, suze i bol. Bitno je u svakom trenutku vidjeti ono dobro, u svakoj situaciji koja mi se desi ja uvijek pronađem razlog za sreću i za mir u duši.

Vjerujem u sebe, okružujem se i dalje uvijek ljudima za koje vjerujem da su slični meni, da imaju dobro srce i da slušaju svoju intuiciju. Jako dobro znam da kad nisam slušala svoju intuiciju naučila sam uvijek neku novu lekciju. Stoga svakim danom dozvoljavam sebi da slušam sebe i svoju intuiciju, jer su one moj pravac prema mojim snovima, a isto to preporučujem i vama. Ako niste do sada, krenite i slušajte svoju intuiciju`. (K.Š.P.)17.11.2020./06:35:58