Borba za prirodnog ili umjetnog čovjeka

Tko još nije primijetio, uskoro hoće, da se vodi sve žešća borba za prirodnog ili umjetnog čovjeka? Ali u ovom slučajni suzdržanih, kao ni neutralnih nema. Ili ste za čovjeka prirodnog, ili umjetnog. Srednje opcije nema.

Ako netko još uvijek nije razumio da se vodi takva bitka, uskoro će postati svjestan što to znači. I uskoro će svatko za sebe prepoznati na kojoj je strani, dobar razlog za ovo jesu upravo nedavni blagdanski dani. Primjer koji pojašnjava bezazlen je, ali uvijek se od bezazlenog i  polazilo.

Bezbroj čestitki slalo se dragim ljudima, ovih blagdanskih dana, neki su u srcu osjetili, poželjeli, i tako čestitali. Dobar broj čestitara samo je prstom klikao ponuđene modele, od sličica do pozdrava, ne razmišljajući što šalje i kome.  Upravo se o tome i radi, da ljudi isključe sebe, svoj mozak i  srce, da ne smetaju. Hoće se dokazati novi život, koji može bez srca i bez mozga. Nije vaše da mislite, već samo da se sviđate, i šaljete.

U tu svrhu serviraju se obilno dostupni meniji, da se nakvačite sa novim telefonom, aplikacijom u paketu čestitki, pozdrava i poruka, za sve prilike. Vaš je samo prst uperen tamo gdje vam se sviđa.

I ne treba škola,  ni obrazovanje. Čisto gubljenje vremena. Dovoljan je dobar aparat i prst za pokazivanje.

Nekada se u školama obavezno učilo, „Nemojte nikada prst uperiti ni u osobu ni u predmet, što god želite pokazati vi to oblikujte riječima. Nikada prstom, nepristojno je, i nekulturno“.

Nova „nepristojnost“ ulazi polako i bezazleno  kroz instant čestitke u vaše živote, u vrijeme najvećih blagdana, ali kao simbol borbe između prirodnog i umjetnog čovjeka.

Prirodni čovjek još uvijek živi u skladu sa sredinom koja ga okružuje, suosjeća da nikakvo narušavanje njegovog prirodnog okruženja, nikome ne godi. Umjetnog čovjeka to ne brine, jer on pšenicu neće sijati, ni krumpir saditi, ima toga u supermarketu, i nije ga briga otkuda je. Pitanja ne postavlja i ne traži odgovore. On samo kupuje.    

U ovoj borbi, između prirodnog i umjetnog čovjeka, umjetni čovjek hoće cjepivo, apsolutno od svega, i koliko god puta treba. Jer želi biti siguran, gotovo uz jamstveni list, da se  njemu cijepljenom ništa loše, neće dogoditi. Ne želi se on o sebi brinuti, za njega  postoje službe koje će brinuti o zdravlju. I  o hrani želi da se netko drugi brine, jer on neće ni tu gnjavažu.

Umjetni čovjek ne želi razmišljati, on ima teve i želi da mu, od tamo neki ljudi  kažu što je dobro, a što nije. I ne zamara se propitkivanjem, želi miran život, bez da razmišlja.

Prirodni čovjek procjenjuje, i kad gleda razmišlja o bezbroj pitanja,  jer se nameću, život ih otkriva.

Razmišlja i koliko je svijet odmaknuo naprijed, i je li bolji za ljude kao društvo, s obzirom da ima i generacije svojih prethodnika u neposrednoj blizini, koji gledaju sve što i on. Prirodnom čovjeku nije svejedno hoće li mu mama u poodmaklim godinama, ili njegov otac, možda i pranono, reći, „ dijete, što ovi govore, sinko što je to? Pa što se to radi? Prirodni čovjek će i na taj način razmišljati.

Umjetnog čovjeka nije briga, on će sa velikom radošću staviti teve ekran preko cijelog zida, da ima osjećaj kako je i sam iz tog ekrana. Poslušno vjerujući da je dobro sve što iz njega izlazi.

Upravo je na djelu takva borba, između prirodnog i umjetnog čovjeka. Iako je prirodni čovjek u nadmoćnoj većini,  a umjetni tek ideja, koju neki žele probiti, borba nije za podcijeniti.

Isprepadani i ustrašeni  jedva čekaju da naprave sve što im bude naređeno, jer ne znaju išta drugo, pa idu tamo gdje im navigacija kaže. Bila sa teve –a, ili iz automobila, jer razmišljanje nije njihova razvijena strana. Ali svijet je ne prvi put u povijesti,  jurećim kolima krenuo u neočekivanom pravcu.(K.Š.P.)04.01.2021./06:57:24