17Sep

Kako je Ivana konačno pukla

Ivana je imala lijepe 34 godine. Imala je jedan propali brak za sobom, bez djece. Zatim je prije 5 godina upoznala sadašnjeg supruga i usprkos protivljenju svoje obitelji, jer je bio druge nacionalnosti i druge vjere, udala se za njega, jer ju je volio. Zbog nje se odmah doselio u njezin grad, bio je pažljiv i njoj je to bilo dovoljno da mu vjeruje. I bila je u pravu.

Njezini su se toliko protivili tome braku da nisu ni htjeli više razgovarati s njom. Kada su na svijet došla i djeca, dva sinčića, jedan za drugim, svađa i netrpeljivost je kulminirala kada joj je vlastita sestra rekla: `Ti sa svojom djecom možeš doći kod mene kada god hoćeš ali tvoj suprug nikada! Neću ni da mi prlja tepih.` I tako, djeca nikada nisu upoznala ni baku, ni djedu, a ni tetu.

Krpali su se kako su znali. On je postavljao pločice na crno i radio druge sitne poslove. Ništa mu nije bilo teško. Ali kada su djeca stigla, bilo je to premalo, pogotovo kada je Ivana dobila otkaz kao ekonomistica u firmi koja je propala.

Pošto je njihov susjed bio dužan njezinom suprugu neki novac, a nikako da mu plati, suprug ga je nagovorio da uzme Ivanu kao prodavačicu u maloj trgovini u pokrajnjoj ulici. Radila je dvokratno, radila je i više nego što je trebala, jer u smijeni ih je bilo samo dvije, a pošto je kolegica bila ljuta na nju, jer je trebala doći raditi njezina nećakinja, mučila ju je dodatnim poslovima koliko god je mogla. Ivana je šutke trpjela. Trpjela je dvokratne smijene, djecu je malo viđala, trčala između smjena da napravi ručak, odveze djecu iz jaslica i vrtića do prijateljice, supruga je viđala kasno na večer, trpjela je kašnjenje mizerne plaće od 2.500 kn, sve je trpjela, jer je mislila da mora.

Onda je došao taj dan...Cijelu noć je probdjela kraj mlađeg sina koji je imao virozu i tako neispavana i zabrinuta došla na posao. O bolovanju je mogla samo sanjati. Kolegica se odmah obrušila na nju, tjerajući je da radi sve ono što se njoj nije dalo.
A onda su u 10 i 30 nahrupila djeca iz škole na pauzu. Između djece su bili i odrasli, koji su u toj ciki i viki čekali da dođu na red. Kolegica je bila na kasi, a Ivana iza pulta, režući salamu i praveći sendviče. Da je imala 10 ruku, bilo bi joj premalo. Osjećala je laganu vrtoglavicu, ruke su joj se malo tresle, ali iako se nije osjećala dobro, nastavila je raditi.
Onda je došao na red jedan srednjovječni, neobrijani i mrki gospodin.
`15 dkg mortadele.`-rekao je kratko. Ivana je narezala, stavila na vagu i pitala, `Može 17?`
`Ne može! Rekao sam 15 a ne 17!` Ivana je izvadila jednu tanku krišku mortadele i ona je skliznula na pod. Podignula ju je i bacila u koš za smeće.
`Još nešto?`
`15 dkg ementalera.`
Netko je odostraga u redu rekao gospodinu da je mogao pustiti djecu prije, jer su na marendi, a on je odgovorio:
`Mislim da je lakše mulcima čekati, nego meni. A da gospodična radi malo brže, nitko ne bi čekao. Sva je neka unezverena, uvalila bi više samo da se riješi i još joj sve pada iz ruku. Danas svatko može svašta raditi.`
Ivana je pogledala kolegicu na kasi i vidjela njezin zluradi osmijeh i prezriv pogled upućen prema njoj.
`No, gospodična, haaalooo, hoćemo li taj ementaler?`
Ivana ga je pogledala, a suze su joj počele nekontrolirano teći.
`Ajme, pa ona plače...Pa curo, stvarno ti malo treba. Samo sam rečenicu rekao, a ti cmizdriš. To ti je kada mamina maza ide raditi odgovoran posao.`

Iza Ivane, na polici malo udesno, stajale su naslagane boce sa žestokim pićima. Polako se okrenula, uzela jednu bocu i bacila je na pod. Boca je prasnula, a miris votke se proširio malom trgovinom. Zatim je uzela drugu. Pa treću...Jednu po jednu je bacala na pod, a kupci su počeli izlaziti iz trgovine uz svakakve pogrdne komentare: `Pa ona je luda! Kako je mogao takvu luđakinju zaposliti? Svašta...`

Kolegica je uzela telefon. Ivana joj ga je otela iz ruku i rekla kroz suze: `Ja idem doma. Reci šefu da mi ne mora dati plaću, neka si naplati razbijene boce. Tebi ostavljam da obrišeš, jer ja sam se nabrisala i za tebe i za mene ovih mjeseci.`

Otišla je trčeći prema kući, željna samo da tamo bude njezin suprug. I bio je. Trebao je raditi na nekoj terasi, ali bilo je odgođeno. U čudu ju je gledao, onako mokru, iz nje se širio miris mješavine alkohola, a suze su joj nezaustavljivo tekle. Srušila se na koljena. Podigao ju je, sjeo za kuhinjski stol, a ona mu se duboko zagledala u oči i rekla:
`Molim te, znam da djelujem kao zadnja ludača, možda i jesam, ali ja samo želim da odemo odavde dok su djeca još mala. Molim te, preselimo se u neku zemlju, gdje ćemo oboje biti stranci. Ja želim biti stranac kao i ti, ja i jesam stranac kao i ti, ali ne želim to biti ovdje u mom rodnom gradu. Ne mogu više. Molim te...`

Za mjesec dana, Ivana, njezin suprug i dva sinčića, ukrcali su se u avion prema neizvjesnoj budućnosti, kod njegovog brata u Australiju, koji im je poslao novac za put.
Novi početak. Nova nada. Biti stranac, ali biti prihvaćen. Samo su se tome nadali. Bili su vrijedni oboje. Znali su da kruha neće biti gladni. Ali bilo im je dosta da umiru od gladi za svim onim čime se srce hrani.

Ne mogu više
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ne mogu više

Rano je. Pet ujutro. Leona bulji u strop. Dijete kraj nje ravnomjerno diše u dubokom snu. “Moram zvati laboratorij da mu dođu izvaditi krv. Plakati će. Znam da će plakati. Ma, š

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 13 Jul 2017 u 08:09
Plemenita gesta naše Vesne, poklanja knjigu onim koji si je ne mogu prijuštiti
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Plemenita gesta naše Vesne, poklanja knjigu onim koji si je ne mogu prijuštiti

Dragi čitatelji i pratitelji Finih nijansi Kako sam uspjela vratiti sve troškove koji su nastali u vezi štampanja moje druge knjige "Djeca znaju i točka", palo mi je nešto na p

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 06 Jul 2017 u 07:20
Najljepša žena
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Najljepša žena

Već su te polako načele godine. Bore pričaju priču o bezbrojnim osmjesima, čuđenjima nad sobom, svijetom i ljudima, o tisućama sitnih i ne tako sitnih briga koje su ispisale jasno slovo "V" izn

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 29 Jun 2017 u 08:38
Da, Gazda
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Da, Gazda

Da, Gazda, radit ću 12 sati umjesto dogovorenih osam. Nema problema. Dijete mi treba lijekove koji ne idu preko HZZO-a. Drugo mi krenulo u školu, svašta mu nešto treba. Ma, mogu

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 22 Jun 2017 u 10:57
Kužiš mama ?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kužiš mama ?

- Mama a zašto ste se ti i tata svađali jučer? - Ajoj, Mirtice... jesmo te probudili? Žao mi je ako jesmo. - Pa, vikali ste jedno na drugo mama. Ružne ste si riječi rekli, znaš. I t

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Jun 2017 u 08:36
Poljubilo me more
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Poljubilo me more

Poljubilo me more na jednoj usamljenoj plaži. Zibalo me kao malo dijete koje treba san da bi raslo. Šaputalo mi je o svojim tajnama kao uspavanku. Kaže: Nosim ti priču o tamo negdje gdje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Jun 2017 u 07:30
Kad plačeš i kad se smiješ
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kad plačeš i kad se smiješ

Kad ti suze peru obraze a ti ih onako ljuta ne sebe brišeš misleći da bi trebala biti jača od njih, sjeti se… One ti nikad ne lažu. Ljutito ih brišeš jer zna&sca

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 01 Jun 2017 u 07:21
Neka
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Neka

Neka pada kiša. Ona ima super kabanicu za kolica a ja imam divan šareni kišobran. Neka ogovaraju ljudi jedni druge. Mi ćemo i dalje, baš tada, imati nekog hitnog posla. N

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 25 May 2017 u 07:19
Moja je mama čudotvorka
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Moja je mama čudotvorka

Moja je mama čudotvorka, ne lažem, časna riječ! Ona od žlice riže zna napraviti avion pun putnika, a moja su usta veliki hangar. Svi se putnici onda sakriju od velike oluje na sigurno i onda je

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 18 May 2017 u 07:58
Ukupno vijesti 236

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr