16Nov

Koliko nisko treba pasti

Nije lako gledati istini u oči dok kao država tonemo, na samo dno.

Nakon što nam je američka kreditna agencija ponovo snizila kreditni rejting, državi prijeti stečaj. Što drugim riječima znači, da bi državni činovnici mogli ostati bez plaća, ne preokrenu li pod hitno razvoj koji obećava. Ali bez sluha za stvarni život, nije jednostavno preokrenuti kreditni rejting, s negativnog na pozitivni, kad ih se do nedavno ignoriralo, poput „ma kakva kreditna agencija, pa to su tamo neki, tko njima daje za pravo?“. Međutim, u naravi to znači da se država, ne može sama financirati, pa joj treba pomoć stranih kreditora. A zbog lošeg kreditnog rejtinga, novac joj može biti posuđen samo po visokim kamatnim stopama. Minimalno sedam posto.

Budu li kredite trebali građani i poduzetnici bit će još skuplji.  S kamatom od devet, deset, jedanaest posto. Računica je provjerljiva svakome u najbližoj banci.
Jednostavno smo vlastitom državnom politikom, osuđeni na loše kredite. Ili skup novac.

Vlada se drži mirovina, zdravstva i radničkog zakona, kako bi na njima uštedjela, ali, osim što pogoršava raspoloženje građana, dugoročni izgledi u boljitak ne naziru se.
Sve dok se sukobljavaju gledišta onih koji zagovaraju štednju na svim razinama, i drugih koji se zalažu za razvoj, zarađivanje i trošenje.

Ni previsoki PDV ne spominje se više, kao ni efekti ulaska u Europsku uniju, jer su od jednoga i drugoga rezultati izostali.
Vlada je na silu povisila PDV, sa dvadeset tri na dvadeset pet posto ali joj se vratio kao bumerang, Tvrtke nisu izdržale pa im se drastično smanjio broj.

Javni dug države, krajem 2013. računa se u iznosu 64 posto bruto društvenog proizvoda, što ne bi bio toliki problem, kada bi bilo izgleda u razvoj, koji obećava, ali ga nema. Najavljenim novim zaduživanjima, trebaju se platiti samo stari dugovi, a u tome nema budućnosti za zemlju ni ljude, jer je državnoj politici jedini cilj, smanjiti rashode.

Kao da smo razmaženi ljudi koji se ne mogu obuzdati u trošenju, pa nam to mora narediti državni vrh. život nameće količinu rashoda,, a država ga, kojeg li apsurda, nastoji ugurati u neko prošlo vrijeme. Poput viđenih pokušaja „par-nepar“. Koji nikad nisu dali rezultata.

Nažalost, nitko i ništa nas ne usmjerava u razvoj. A najmanje ovako  niska zaposlenost mladih. Građani čitavo vrijeme uzalud očekuju plan za cijelo gospodarstvo. Jer žele vidjeti kuda idemo i gdje ćemo biti barem za deset do dvadeset godina.

I državna se administracija pokazala nespremnom za povlačenje novca iz fondova EU pa se kao slamka spasa poziva MMF, iako našu situaciju nitko ne poznaje bolje od nas samih.

I sada je, prvi na udaru Zakon o radu, kojim se pogađa po leđima, najslabijih. Zaposlenici koji žive samo od plaće ne uspijevaju sastaviti kraj s krajem. Od prvotne ideje da im se poboljša položaj, a suspregne poslodavce od uskraćivanja prava stečenih radom, sve se preokrenulo protiv njih.

Umjesto da zaštiti, država zaposlenicima okreće leđa, ostavljajući bogate slojeve nedodirljivima. Pa vizije o boljitku nema na vidiku. Uznemirenost se širi, a ujedno se u svijet Europske unije, šalju poruke kako se na hrvatskom tržištu rada ništa ozbiljnije ne mijenja.  Zainteresirani izvana mogu se domoći besplatno, školovanih stručnjaka pa žure pokupiti sve što vrijedi. Ovakvu zemlju  previše stanovnika rado napušta, unatoč usađivanom domoljublju, jer od njega ne uspijevaju preživjeti.
 
Vladajući se bore opstati samo na vlasti, ne pitajući, kako žive njihovi građani. Socijalni minimum za tročlanu obitelj je ispod tisuću tristo devedeset kuna. Daleko ispod granice ljudske pristojnosti, ali to nikoga  ne zabrinjava. Najmanje one koji kroje takve zakone, sve dok su u odnosu na ljude bez posla i koji žive od minimalca, bezobrazno visoko plaćeni. Niti dijele, a niti se trude razumjeti sudbinu naroda.

Može se činiti da je radnički zakon samo jedan u nizu iz Hrvatskog sabora.  Ali on je temelj, na kojem se gradi čitavo društvo i smisao života, u ovoj zemlji. Nitko ga ne bi smio tek tako zaobići, ne uzimajući u obzir, život koji iz njega proizlazi. Poglavito dok otkazi pršte na sve strane, a zakon mijenja život, od gorega na lošije.

čim se načulo za promjene, poslodavci su se okuražili već prošle godine primijeniti ga na štetu radnika. Sindikati s pravom pitaju, a tko će kontrolirati stanje na terenu kad je ukinut Državni inspektorat.
Ljudi već rade po šezdeset sati tjedno, jer poslodavci koji su preko noći postali bogatašima, nezasitni su. Sada im pogoduje mogućnost od četiri mjeseca u kojima će tek obračunavati što je, a što nije bio prekovremeni rad?
Dotle radnici moraju raditi onako kako se od njih traži, pa ni sami neće znati jesu li ili nisu prekovremenim radom nešto više zaradili?  Bez mogućnosti da se bilo kome obrate za pomoć.
Jer inspektora nema niotkuda.!  

Nije nepoznanica, da se ljudima podmeću bjanko sporazumi o raskidu radnog odnosa, prije nego li potpišu ugovor o radu.
Za ovakvu pravnu nesigurnost, nema izlika, pa ma kako se to kome činilo. U odnosu na prošlu godinu Hrvatska je pala  za devet mjesta naniže, pa se nalazi iza Rumunjske, Bugarske, Albanije i Makedonije.

Možda stečaj i nije loše rješenje. Slično se u Bosni i Hercegovini političari, mjesecima nakon izbora, nisu mogli dogovoriti oko raspodjele vlasti između tri naroda, dok ih Europa nije ostavila bez plaća. A onda se sve riješilo unutar četrdeset osam sati.

Nastavak tek slijedi
Katarina šoštarić Perković

Nastavak tek slijedi

Ovog četvrtka Labin je bio prazan, prazniji nego inače u to doba dana, a skromni trgovački centri u gradu zjapili su poluprazno. Ali se zato posvuda brzo stizalo na red. Čak i na šalterima

By: Katarina šoštarić Perković | 13 Nov 2018 u 07:21
Grad posebne vrste
Katarina šoštarić Perković

Grad posebne vrste

Malo je tko želio naslutiti da će se povratak svojim korijenima dogoditi tamo gdje prije godinu, dvije, pet, gotovo nitko koji sebe smatra trendy, tome ne bi povjerovao. Povod je bio Dan Općine Ra&

By: Katarina šoštarić Perković | 06 Nov 2018 u 07:58
Dobri gospodari
Katarina šoštarić Perković

Dobri gospodari

Vrijedni ljudi su od vajkada i radili i gradili, bila je to garancija da će imati više i uživati više. Zasluženog mira. U vrijeme kada su se stanovi dijelili prema redoslijedu po stam

By: Katarina šoštarić Perković | 30 Oct 2018 u 07:14
Današnja zbilja
Katarina šoštarić Perković

Današnja zbilja

Bila su puno puta neka slična vremena, kad se bježalo ili samo sa puno gorčine ostavljalo i dom i zavičaj i odlazilo u nepoznato. I opet se danas ponavlja isto. Mladi su ljudi stvorili obitelj i d

By: Katarina šoštarić Perković | 23 Oct 2018 u 06:48
A što će reći drugi
Katarina šoštarić Perković

A što će reći drugi

Jeste li u stanju zanemariti ono što drugi misle o vama, pa ma kako to izgledalo.  Možete li prihvatiti neke stvari iz svoje prošlosti, koje su se dogodile, kako su se dogodile. Ne

By: Katarina šoštarić Perković | 16 Oct 2018 u 07:03
A što kad neki samo šute
Katarina šoštarić Perković

A što kad neki samo šute

Jeste li primijetili da velik broj ljudi prešućuje vlastito mišljenje, njihova komunikacija nije ni izravna ni otvorena, jednostavno se pretvaraju. Što ne znači da, ne uočavaju

By: Katarina šoštarić Perković | 09 Oct 2018 u 07:22
Da li nastaviti istim smjerom, ili nešto mijenjati?
Katarina šoštarić Perković

Da li nastaviti istim smjerom, ili nešto mijenjati?

Ljudi posvuda oko nas,  jedni vedri, veseli. U susretu  razgovorljivi, u odnosima stabilni. Drugi u grču, škrti na riječima, a kad progovore kao da otrovne strelice paraju zrak. &nb

By: Katarina šoštarić Perković | 02 Oct 2018 u 07:01
Ravnoteža
Katarina šoštarić Perković

Ravnoteža

Još uvijek vrijedi nepisano pravilo prema kojemu se od mladih očekuje da marljivo uče, postignu dobre ocjene i doguraju do diplome. A tada je najvažnija preokupacija, naći pristojan posao i

By: Katarina šoštarić Perković | 25 Sep 2018 u 07:49
Kako se postaviti kad je kriza
Katarina šoštarić Perković

Kako se postaviti kad je kriza

Koji god posao da radimo, njega  čine ljudi, zapravo cijeli naš život, čine ljudi. Od najbližih članova obitelji, recimo životnih partnera, preko rodbine,kumova, prijatelja, učitelj

By: Katarina šoštarić Perković | 18 Sep 2018 u 06:38
Zdravlje treba zaslužiti
Katarina šoštarić Perković

Zdravlje treba zaslužiti

Kako razumjeti jednostavne stvari,   kao što je hrana bez koje se nemože, a koja u konačnici određuje kvalitetu i dužinu svačijeg života. Svijet se oduvijek divio onim osobama k

By: Katarina šoštarić Perković | 11 Sep 2018 u 07:56
Ukupno vijesti 259

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr