20Nov

Zašto je propala koncepcija sigurnog zaposlenja?

Posvuda oko nas pametni ljudi, mnogi imaju diplome najviših stupnjeva obrazovanja i bave se izučenim profesijama, ali i sve brojnija vojska nezaposlenih među kojima također mnogi imaju diplome, međutim, niti sa diplomom a niti sa odličnim znanjem vlastite profesije novac sam po sebi ne pritječe u čovjekov život. čak štoviše, novca nedostaje većini ljudi.

Još je gore onima koji tragaju za zaposlenjem, pa i kada ga pronađu vrlo brzo se pokaže da taj posao nije trajno rješenje njihovih financijskih problema. Jer novca opet nemaju dovoljno.

Situacija na terenu je uzavrela, mogu se čuti povici u javnosti „oporezujmo bogate“ jer se od malih ljudi više nema što uzeti, ali se unatoč tome i dalje baš od njih uzima. Kako je to moguće u državi, gdje se trebala utemeljiti vladavina prava, za sve jednaka. Gdje se pogriješilo da je nacija na rubu gladi, a nezaposlenih iz dana u dan više.

Za glavne krivce prozivaju se vlade u državama. A odmah potom se i od novoizabranih ne očekuje previše. Zašto?

Pišu se ugovori o radu na mjesec dana, i ljudi su beskrajno sretni što imaju i takve mogućnosti. Odlaze raditi ono što nikada nisu pomišljali samo da zarade, a onda počnu mrziti to što rade, jer se osjećaju poniženo i uvrijeđeno, znaju da su se školovali za bolje. Imaju šefove za koje ne nalaze lijepe riječi, i sve to podnose radi plaće kojom će podmiriti svoj mjesečni život. A onda svjesni da plaća ne pokriva sve, dio neplaćenoga  prenose u slijedeći mjesec, i počinju živjeti na dug. Jednom kad krene životna se agonija produžuje iz mjeseca u mjesec, dok ne postane opterećenje.

čovjek se budi usred noći, a onda ispred polupraznog frižidera, zatekne sina, jer ni on ne može spavati čvrstim snom. Kaže ocu da njegov trening nije plaćen već drugi mjesec i neugodno mu je u ekipi, kad se pred svima proziva, da podmiri dug. A zatim se u spavačici došulja i supruga po čašu vode pa se nenadano obitelj odraslih okupi na ponoćnom sastanku. Kako će dalje, kad izgleda nemaju ni od kuda.

Strah zaokuplja misli većine ljudi, strah od otkaza, od neplaćenih računa, od bolesti i nedostatka novca za lijekove. Strah da neće moći platiti školovanje djeci, kredite za stan i auto, i provlači se kroz svakodnevicu kao najjači osjećaj koji ih tjera da trpe toliko toga, na što inače nikada ne bi pristali.

Generalno gledajući ljudi su razumni, s diplomama ili bez, ali se sve više njih pita hoće li i do kada imati prilike raditi?

Naš obrazovni sustav je iz poljoprivrednog doba, kad su bogati imali puno zemlje, pa razvija vještine kod ljudi koje ih fokusiraju na pronalaženje posla, i rad za plaću pa se i životi vrte oko plaća. U današnjoj oskudici takvih poslova ljudi drže najvažnijim „uvaliti se“ negdje, na bilo koji način preko bilo koga, ne rabe ni riječ zaposliti, jer se cilja držati sigurnog posla. Ta su iskustva vidljiva, a s njima su djelomice počeli problemi s kojima se susrećemo. čovjeka takvog „zaposlenja“ zanima plaća i kupovina da se osjeća raspoloženo i važno, jer se za posao nije istinski morao ni potruditi. Izobilje ponude u potrošačkom društvu na svakom je koraku pa čovjek halapljivo kupuje stvari koje donosi kući da bi bio važan. Ali mu se već slijedećeg dana upali lampica i raspoloženje splasne kad izračuna koliko je potrošio, a mjesec je dug. Da popravi raspoloženje kupuje još više, na kredit, sve u želji da se osjeća dobro. Kad jednom zauzme stav važnoga, ne odustaje tek tako. I više nisu male želje u fokusu, već pohlepa da se bude što važniji.

Važnost se pokazuje samo izvana u stvarima koje si je mogao kupiti, dok ga iznutra razjeda strah da bi bez svega toga mogao ostati jednog dana jer je pitanje hoće li novac pritjecati u količini potrebnoj za sav taj neočekivani luksuz. A onda otkrije da ima još veći strah da će biti pokraden i da će na kraju završiti u neimaštini, pa se to i obistini.

Luksuz bi trebao doći tek na kraju, a ne odmah na početku. Od plaće ili zarade s kojom se započinje valjalo bi graditi čvrst financijski temelj koji će stvarati redovite prihode. ali se to ne čini.

živimo u doba velikih i naglih promjena, gdje su otpuštanja zaposlenih ušla u modu kao uobičajena praksa, jer je previše ljudi fokusirano samo na novac, ali ne i na znanje o novcu, u kojem se skriva tajna bogatstva. A budući mi nemamo tog znanja nemamo ni bogatstva.. Mnoge ljude preko noći snalaze duboke financijske nevolje, nažalost svjedoci smo jer pogađaju nas takva pravila. Drugo je pitanje što žmirimo na oba oka i tražimo veću plaću, i poslove, gdje bi radili, a nitko se ne osjeća dužnim dati ih. Kao ni odgovore da je svijet drugačijih pravila na snazi. Zašto?

Programi na kompjutorima rade umjesto pedeset, sto ljudi. Umjesto tisuća ili pet tisuća nekad zaposlenih, a efikasnost učinjenoga besprijekorna je.

Za razliku od čovjeka, stroj treba servisirati jednom godišnje, i to je sve puno jeftinije. A onda se mnogi poslovi mogu odrađivati e-mailovima, na drugoj strani svijeta, i ne treba više čekati da stigne poštar ili svane novi dan i počne radni tjedan, kada se sa druge polutke svijeta radi dok mi ovdje spavamo. Cijeneći razlike u životnom standardu, za isti posao i cijene rada su veoma različite. Umjesto skupljeg može se birati jeftiniji.

U školama i na fakultetima uče se činjenice koje ne upućuju na stvarni život, najmanje na funkcioniranje novca, pa u stvarnom životu ljudima vladaju s jedne strane strah a na drugoj pohlepa, što znači da su njihove misli okupirane ovo vrstom emocija, a ne traženjem dugoročnih rješenja. Ljudi si ne žele priznati da strah i pohlepa vladaju njihovim životima i da bježe od istine. Do kada?

Većina ima na umu samo kraj mjeseca i hrpu neplaćenih računa, jer novac upravlja njihovim životima. Novac je poput stabla dok je mlado i zasađeno treba ga njegovati da izraste, ali kad pusti dovoljno duboko korijenje onda raste bez da se čovjek o njemu brine, jer osnažilo je. Tako  treba osnažiti i financije znanjem o novcu, nažalost takvo se znanje ne dobiva tijekom redovnog školovanja. Nisu ga dobivali ni članovi naših vlada, pa ne začuđuju greške koje nam podastiru.

Mlade ljude valja upozoriti koliko je važno da svoje rashode drže nisko, dok si ne osiguraju temelj za financijsku budućnost, a nju mogu stvarati novcem od plaće i svih zarada, pa ma koliko mali bili mjesečni iznosi, umjesto najnovijih iFone, plazma televizora, mobitela. Sve te stvari kupljene kao krik trenda već sutradan malo vrijede, češće ni pola od plaćene cijene. Ili automobila, čija vrijednost pada 25 posto čim se izvezu iz salona. Ali kao po pravilu ljudi ulaze u zamku životnog stila. Rade sve napornije za nedostatnu plaću koju opterete mjesečnim otplatama, a onda ih progoni strah da jednog dana mogu ostati bez posla i da neće imati novca, ako ne dobiju plaću. Strah drži ljude u ropstvu sve dok kontrolira njihove emocije a time i njihove živote i griješe oni koji misle da će novac riješiti sve njihove probleme, jer neće. Više novca rijetko kada rješava financijske probleme, izostane li i znanje o novcu.  

Nastavak tek slijedi
Katarina šoštarić Perković

Nastavak tek slijedi

Ovog četvrtka Labin je bio prazan, prazniji nego inače u to doba dana, a skromni trgovački centri u gradu zjapili su poluprazno. Ali se zato posvuda brzo stizalo na red. Čak i na šalterima

By: Katarina šoštarić Perković | 13 Nov 2018 u 07:21
Grad posebne vrste
Katarina šoštarić Perković

Grad posebne vrste

Malo je tko želio naslutiti da će se povratak svojim korijenima dogoditi tamo gdje prije godinu, dvije, pet, gotovo nitko koji sebe smatra trendy, tome ne bi povjerovao. Povod je bio Dan Općine Ra&

By: Katarina šoštarić Perković | 06 Nov 2018 u 07:58
Dobri gospodari
Katarina šoštarić Perković

Dobri gospodari

Vrijedni ljudi su od vajkada i radili i gradili, bila je to garancija da će imati više i uživati više. Zasluženog mira. U vrijeme kada su se stanovi dijelili prema redoslijedu po stam

By: Katarina šoštarić Perković | 30 Oct 2018 u 07:14
Današnja zbilja
Katarina šoštarić Perković

Današnja zbilja

Bila su puno puta neka slična vremena, kad se bježalo ili samo sa puno gorčine ostavljalo i dom i zavičaj i odlazilo u nepoznato. I opet se danas ponavlja isto. Mladi su ljudi stvorili obitelj i d

By: Katarina šoštarić Perković | 23 Oct 2018 u 06:48
A što će reći drugi
Katarina šoštarić Perković

A što će reći drugi

Jeste li u stanju zanemariti ono što drugi misle o vama, pa ma kako to izgledalo.  Možete li prihvatiti neke stvari iz svoje prošlosti, koje su se dogodile, kako su se dogodile. Ne

By: Katarina šoštarić Perković | 16 Oct 2018 u 07:03
A što kad neki samo šute
Katarina šoštarić Perković

A što kad neki samo šute

Jeste li primijetili da velik broj ljudi prešućuje vlastito mišljenje, njihova komunikacija nije ni izravna ni otvorena, jednostavno se pretvaraju. Što ne znači da, ne uočavaju

By: Katarina šoštarić Perković | 09 Oct 2018 u 07:22
Da li nastaviti istim smjerom, ili nešto mijenjati?
Katarina šoštarić Perković

Da li nastaviti istim smjerom, ili nešto mijenjati?

Ljudi posvuda oko nas,  jedni vedri, veseli. U susretu  razgovorljivi, u odnosima stabilni. Drugi u grču, škrti na riječima, a kad progovore kao da otrovne strelice paraju zrak. &nb

By: Katarina šoštarić Perković | 02 Oct 2018 u 07:01
Ravnoteža
Katarina šoštarić Perković

Ravnoteža

Još uvijek vrijedi nepisano pravilo prema kojemu se od mladih očekuje da marljivo uče, postignu dobre ocjene i doguraju do diplome. A tada je najvažnija preokupacija, naći pristojan posao i

By: Katarina šoštarić Perković | 25 Sep 2018 u 07:49
Kako se postaviti kad je kriza
Katarina šoštarić Perković

Kako se postaviti kad je kriza

Koji god posao da radimo, njega  čine ljudi, zapravo cijeli naš život, čine ljudi. Od najbližih članova obitelji, recimo životnih partnera, preko rodbine,kumova, prijatelja, učitelj

By: Katarina šoštarić Perković | 18 Sep 2018 u 06:38
Zdravlje treba zaslužiti
Katarina šoštarić Perković

Zdravlje treba zaslužiti

Kako razumjeti jednostavne stvari,   kao što je hrana bez koje se nemože, a koja u konačnici određuje kvalitetu i dužinu svačijeg života. Svijet se oduvijek divio onim osobama k

By: Katarina šoštarić Perković | 11 Sep 2018 u 07:56
Ukupno vijesti 259

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr