18Aug

Zašto je propala koncepcija sigurnog zaposlenja?

Posvuda oko nas pametni ljudi, mnogi imaju diplome najviših stupnjeva obrazovanja i bave se izučenim profesijama, ali i sve brojnija vojska nezaposlenih među kojima također mnogi imaju diplome, međutim, niti sa diplomom a niti sa odličnim znanjem vlastite profesije novac sam po sebi ne pritječe u čovjekov život. čak štoviše, novca nedostaje većini ljudi.

Još je gore onima koji tragaju za zaposlenjem, pa i kada ga pronađu vrlo brzo se pokaže da taj posao nije trajno rješenje njihovih financijskih problema. Jer novca opet nemaju dovoljno.

Situacija na terenu je uzavrela, mogu se čuti povici u javnosti „oporezujmo bogate“ jer se od malih ljudi više nema što uzeti, ali se unatoč tome i dalje baš od njih uzima. Kako je to moguće u državi, gdje se trebala utemeljiti vladavina prava, za sve jednaka. Gdje se pogriješilo da je nacija na rubu gladi, a nezaposlenih iz dana u dan više.

Za glavne krivce prozivaju se vlade u državama. A odmah potom se i od novoizabranih ne očekuje previše. Zašto?

Pišu se ugovori o radu na mjesec dana, i ljudi su beskrajno sretni što imaju i takve mogućnosti. Odlaze raditi ono što nikada nisu pomišljali samo da zarade, a onda počnu mrziti to što rade, jer se osjećaju poniženo i uvrijeđeno, znaju da su se školovali za bolje. Imaju šefove za koje ne nalaze lijepe riječi, i sve to podnose radi plaće kojom će podmiriti svoj mjesečni život. A onda svjesni da plaća ne pokriva sve, dio neplaćenoga  prenose u slijedeći mjesec, i počinju živjeti na dug. Jednom kad krene životna se agonija produžuje iz mjeseca u mjesec, dok ne postane opterećenje.

čovjek se budi usred noći, a onda ispred polupraznog frižidera, zatekne sina, jer ni on ne može spavati čvrstim snom. Kaže ocu da njegov trening nije plaćen već drugi mjesec i neugodno mu je u ekipi, kad se pred svima proziva, da podmiri dug. A zatim se u spavačici došulja i supruga po čašu vode pa se nenadano obitelj odraslih okupi na ponoćnom sastanku. Kako će dalje, kad izgleda nemaju ni od kuda.

Strah zaokuplja misli većine ljudi, strah od otkaza, od neplaćenih računa, od bolesti i nedostatka novca za lijekove. Strah da neće moći platiti školovanje djeci, kredite za stan i auto, i provlači se kroz svakodnevicu kao najjači osjećaj koji ih tjera da trpe toliko toga, na što inače nikada ne bi pristali.

Generalno gledajući ljudi su razumni, s diplomama ili bez, ali se sve više njih pita hoće li i do kada imati prilike raditi?

Naš obrazovni sustav je iz poljoprivrednog doba, kad su bogati imali puno zemlje, pa razvija vještine kod ljudi koje ih fokusiraju na pronalaženje posla, i rad za plaću pa se i životi vrte oko plaća. U današnjoj oskudici takvih poslova ljudi drže najvažnijim „uvaliti se“ negdje, na bilo koji način preko bilo koga, ne rabe ni riječ zaposliti, jer se cilja držati sigurnog posla. Ta su iskustva vidljiva, a s njima su djelomice počeli problemi s kojima se susrećemo. čovjeka takvog „zaposlenja“ zanima plaća i kupovina da se osjeća raspoloženo i važno, jer se za posao nije istinski morao ni potruditi. Izobilje ponude u potrošačkom društvu na svakom je koraku pa čovjek halapljivo kupuje stvari koje donosi kući da bi bio važan. Ali mu se već slijedećeg dana upali lampica i raspoloženje splasne kad izračuna koliko je potrošio, a mjesec je dug. Da popravi raspoloženje kupuje još više, na kredit, sve u želji da se osjeća dobro. Kad jednom zauzme stav važnoga, ne odustaje tek tako. I više nisu male želje u fokusu, već pohlepa da se bude što važniji.

Važnost se pokazuje samo izvana u stvarima koje si je mogao kupiti, dok ga iznutra razjeda strah da bi bez svega toga mogao ostati jednog dana jer je pitanje hoće li novac pritjecati u količini potrebnoj za sav taj neočekivani luksuz. A onda otkrije da ima još veći strah da će biti pokraden i da će na kraju završiti u neimaštini, pa se to i obistini.

Luksuz bi trebao doći tek na kraju, a ne odmah na početku. Od plaće ili zarade s kojom se započinje valjalo bi graditi čvrst financijski temelj koji će stvarati redovite prihode. ali se to ne čini.

živimo u doba velikih i naglih promjena, gdje su otpuštanja zaposlenih ušla u modu kao uobičajena praksa, jer je previše ljudi fokusirano samo na novac, ali ne i na znanje o novcu, u kojem se skriva tajna bogatstva. A budući mi nemamo tog znanja nemamo ni bogatstva.. Mnoge ljude preko noći snalaze duboke financijske nevolje, nažalost svjedoci smo jer pogađaju nas takva pravila. Drugo je pitanje što žmirimo na oba oka i tražimo veću plaću, i poslove, gdje bi radili, a nitko se ne osjeća dužnim dati ih. Kao ni odgovore da je svijet drugačijih pravila na snazi. Zašto?

Programi na kompjutorima rade umjesto pedeset, sto ljudi. Umjesto tisuća ili pet tisuća nekad zaposlenih, a efikasnost učinjenoga besprijekorna je.

Za razliku od čovjeka, stroj treba servisirati jednom godišnje, i to je sve puno jeftinije. A onda se mnogi poslovi mogu odrađivati e-mailovima, na drugoj strani svijeta, i ne treba više čekati da stigne poštar ili svane novi dan i počne radni tjedan, kada se sa druge polutke svijeta radi dok mi ovdje spavamo. Cijeneći razlike u životnom standardu, za isti posao i cijene rada su veoma različite. Umjesto skupljeg može se birati jeftiniji.

U školama i na fakultetima uče se činjenice koje ne upućuju na stvarni život, najmanje na funkcioniranje novca, pa u stvarnom životu ljudima vladaju s jedne strane strah a na drugoj pohlepa, što znači da su njihove misli okupirane ovo vrstom emocija, a ne traženjem dugoročnih rješenja. Ljudi si ne žele priznati da strah i pohlepa vladaju njihovim životima i da bježe od istine. Do kada?

Većina ima na umu samo kraj mjeseca i hrpu neplaćenih računa, jer novac upravlja njihovim životima. Novac je poput stabla dok je mlado i zasađeno treba ga njegovati da izraste, ali kad pusti dovoljno duboko korijenje onda raste bez da se čovjek o njemu brine, jer osnažilo je. Tako  treba osnažiti i financije znanjem o novcu, nažalost takvo se znanje ne dobiva tijekom redovnog školovanja. Nisu ga dobivali ni članovi naših vlada, pa ne začuđuju greške koje nam podastiru.

Mlade ljude valja upozoriti koliko je važno da svoje rashode drže nisko, dok si ne osiguraju temelj za financijsku budućnost, a nju mogu stvarati novcem od plaće i svih zarada, pa ma koliko mali bili mjesečni iznosi, umjesto najnovijih iFone, plazma televizora, mobitela. Sve te stvari kupljene kao krik trenda već sutradan malo vrijede, češće ni pola od plaćene cijene. Ili automobila, čija vrijednost pada 25 posto čim se izvezu iz salona. Ali kao po pravilu ljudi ulaze u zamku životnog stila. Rade sve napornije za nedostatnu plaću koju opterete mjesečnim otplatama, a onda ih progoni strah da jednog dana mogu ostati bez posla i da neće imati novca, ako ne dobiju plaću. Strah drži ljude u ropstvu sve dok kontrolira njihove emocije a time i njihove živote i griješe oni koji misle da će novac riješiti sve njihove probleme, jer neće. Više novca rijetko kada rješava financijske probleme, izostane li i znanje o novcu.  

Kafić znanja
Katarina šoštarić Perković

Kafić znanja

Umjesto da se uključimo u globalnu bitku za mozgove, koje bi se mogli uplašiti prije nego saznamo o čemu se radi, krenimo od mogućeg kafića s temom. A tema može biti znanje. U kafićima se

By: Katarina šoštarić Perković | 14 Jan 2014 u 07:30
Ljudi, mislite svojom glavom
Katarina šoštarić Perković

Ljudi, mislite svojom glavom

Možemo li mijenjati život, ako ne mijenjamo sebe?Promjene nikoga ne štede! ili imamo privid da se živi na isti način.Jedino lakši, jer sa više kupljenih stvari život činimo

By: Katarina šoštarić Perković | 07 Jan 2014 u 07:30
Ma, tko kaže da je Labin selo?
Katarina šoštarić Perković

Ma, tko kaže da je Labin selo?

Grad ne mora biti sve ono što se zove gradom, ako ta naseobina njeguje više seoskih nego gradskih manira. Ako se uz izuzetak pekara jedino kafići otvaraju rano izjutra, a zatvaraju posl

By: Katarina šoštarić Perković | 31 Dec 2013 u 07:41
Bolji ljudi
Katarina šoštarić Perković

Bolji ljudi

Približavanjem blagdana Božića kao da se obustavljaju sve svjetovne aktivnosti, a mi se okrećemo blagdanima koji nam dolaze ususret, i odjednom počinjemo razmišljati drugačije.  Bolj

By: Katarina šoštarić Perković | 24 Dec 2013 u 07:43
Vrijeme kad se čovjek pita?
Katarina šoštarić Perković

Vrijeme kad se čovjek pita?

U Hrvatskoj bi mnogi pristali biti robovi, samo da ih netko zaposli i kaže im što trebaju raditi. Kako sami ne bi morali misliti što i kako dalje. A onda se očekuje da zemlja u kojoj

By: Katarina šoštarić Perković | 17 Dec 2013 u 07:31
Dirigirani kaos
Katarina šoštarić Perković

Dirigirani kaos

Postoji istinit dokaz o čovjeku koji je s kupcem pogodio cijenu za prijevoz roba njegovim brodom, prije nego li je brod imao. Namjeravao ga je sagraditi.  Ugovor o transportu potpisali su dvije

By: Katarina šoštarić Perković | 10 Dec 2013 u 07:26
Uzori
Katarina šoštarić Perković

Uzori

život je ono što se događa dok smo zauzeti stvaranjem nekih drugih planova, usmjereni na nešto važno, on prolazi, kao da se provlači uz nas i klizi, a da u većini slučajeva toga ni

By: Katarina šoštarić Perković | 03 Dec 2013 u 07:12
 U svijetu kulturoloških sukoba
Katarina šoštarić Perković

U svijetu kulturoloških sukoba

Valja podsjetiti, da smo se nadali boljem svijetu nakon nestanka Varšavskog pakta. Doista smo bili uvjereni kako će svijet postati bolji, bez dviju suprotstavljenih strana, a novac se neće da

By: Katarina šoštarić Perković | 26 Nov 2013 u 07:17
E moj narode  kako ljubav bolit zna
Katarina šoštarić Perković

E moj narode kako ljubav bolit zna

Krenulo je s idejom za bolji svijet, jer su nam drugi, zvani tuđincima, a na predjelima uz more „furešti“ i „stranieri“ određivali mjeru svih stvari. A mi smo znali da

By: Katarina šoštarić Perković | 19 Nov 2013 u 07:16
Ukupno vijesti 287

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr