18Dec

Zašto je propala koncepcija sigurnog zaposlenja?

Posvuda oko nas pametni ljudi, mnogi imaju diplome najviših stupnjeva obrazovanja i bave se izučenim profesijama, ali i sve brojnija vojska nezaposlenih među kojima također mnogi imaju diplome, međutim, niti sa diplomom a niti sa odličnim znanjem vlastite profesije novac sam po sebi ne pritječe u čovjekov život. čak štoviše, novca nedostaje većini ljudi.

Još je gore onima koji tragaju za zaposlenjem, pa i kada ga pronađu vrlo brzo se pokaže da taj posao nije trajno rješenje njihovih financijskih problema. Jer novca opet nemaju dovoljno.

Situacija na terenu je uzavrela, mogu se čuti povici u javnosti „oporezujmo bogate“ jer se od malih ljudi više nema što uzeti, ali se unatoč tome i dalje baš od njih uzima. Kako je to moguće u državi, gdje se trebala utemeljiti vladavina prava, za sve jednaka. Gdje se pogriješilo da je nacija na rubu gladi, a nezaposlenih iz dana u dan više.

Za glavne krivce prozivaju se vlade u državama. A odmah potom se i od novoizabranih ne očekuje previše. Zašto?

Pišu se ugovori o radu na mjesec dana, i ljudi su beskrajno sretni što imaju i takve mogućnosti. Odlaze raditi ono što nikada nisu pomišljali samo da zarade, a onda počnu mrziti to što rade, jer se osjećaju poniženo i uvrijeđeno, znaju da su se školovali za bolje. Imaju šefove za koje ne nalaze lijepe riječi, i sve to podnose radi plaće kojom će podmiriti svoj mjesečni život. A onda svjesni da plaća ne pokriva sve, dio neplaćenoga  prenose u slijedeći mjesec, i počinju živjeti na dug. Jednom kad krene životna se agonija produžuje iz mjeseca u mjesec, dok ne postane opterećenje.

čovjek se budi usred noći, a onda ispred polupraznog frižidera, zatekne sina, jer ni on ne može spavati čvrstim snom. Kaže ocu da njegov trening nije plaćen već drugi mjesec i neugodno mu je u ekipi, kad se pred svima proziva, da podmiri dug. A zatim se u spavačici došulja i supruga po čašu vode pa se nenadano obitelj odraslih okupi na ponoćnom sastanku. Kako će dalje, kad izgleda nemaju ni od kuda.

Strah zaokuplja misli većine ljudi, strah od otkaza, od neplaćenih računa, od bolesti i nedostatka novca za lijekove. Strah da neće moći platiti školovanje djeci, kredite za stan i auto, i provlači se kroz svakodnevicu kao najjači osjećaj koji ih tjera da trpe toliko toga, na što inače nikada ne bi pristali.

Generalno gledajući ljudi su razumni, s diplomama ili bez, ali se sve više njih pita hoće li i do kada imati prilike raditi?

Naš obrazovni sustav je iz poljoprivrednog doba, kad su bogati imali puno zemlje, pa razvija vještine kod ljudi koje ih fokusiraju na pronalaženje posla, i rad za plaću pa se i životi vrte oko plaća. U današnjoj oskudici takvih poslova ljudi drže najvažnijim „uvaliti se“ negdje, na bilo koji način preko bilo koga, ne rabe ni riječ zaposliti, jer se cilja držati sigurnog posla. Ta su iskustva vidljiva, a s njima su djelomice počeli problemi s kojima se susrećemo. čovjeka takvog „zaposlenja“ zanima plaća i kupovina da se osjeća raspoloženo i važno, jer se za posao nije istinski morao ni potruditi. Izobilje ponude u potrošačkom društvu na svakom je koraku pa čovjek halapljivo kupuje stvari koje donosi kući da bi bio važan. Ali mu se već slijedećeg dana upali lampica i raspoloženje splasne kad izračuna koliko je potrošio, a mjesec je dug. Da popravi raspoloženje kupuje još više, na kredit, sve u želji da se osjeća dobro. Kad jednom zauzme stav važnoga, ne odustaje tek tako. I više nisu male želje u fokusu, već pohlepa da se bude što važniji.

Važnost se pokazuje samo izvana u stvarima koje si je mogao kupiti, dok ga iznutra razjeda strah da bi bez svega toga mogao ostati jednog dana jer je pitanje hoće li novac pritjecati u količini potrebnoj za sav taj neočekivani luksuz. A onda otkrije da ima još veći strah da će biti pokraden i da će na kraju završiti u neimaštini, pa se to i obistini.

Luksuz bi trebao doći tek na kraju, a ne odmah na početku. Od plaće ili zarade s kojom se započinje valjalo bi graditi čvrst financijski temelj koji će stvarati redovite prihode. ali se to ne čini.

živimo u doba velikih i naglih promjena, gdje su otpuštanja zaposlenih ušla u modu kao uobičajena praksa, jer je previše ljudi fokusirano samo na novac, ali ne i na znanje o novcu, u kojem se skriva tajna bogatstva. A budući mi nemamo tog znanja nemamo ni bogatstva.. Mnoge ljude preko noći snalaze duboke financijske nevolje, nažalost svjedoci smo jer pogađaju nas takva pravila. Drugo je pitanje što žmirimo na oba oka i tražimo veću plaću, i poslove, gdje bi radili, a nitko se ne osjeća dužnim dati ih. Kao ni odgovore da je svijet drugačijih pravila na snazi. Zašto?

Programi na kompjutorima rade umjesto pedeset, sto ljudi. Umjesto tisuća ili pet tisuća nekad zaposlenih, a efikasnost učinjenoga besprijekorna je.

Za razliku od čovjeka, stroj treba servisirati jednom godišnje, i to je sve puno jeftinije. A onda se mnogi poslovi mogu odrađivati e-mailovima, na drugoj strani svijeta, i ne treba više čekati da stigne poštar ili svane novi dan i počne radni tjedan, kada se sa druge polutke svijeta radi dok mi ovdje spavamo. Cijeneći razlike u životnom standardu, za isti posao i cijene rada su veoma različite. Umjesto skupljeg može se birati jeftiniji.

U školama i na fakultetima uče se činjenice koje ne upućuju na stvarni život, najmanje na funkcioniranje novca, pa u stvarnom životu ljudima vladaju s jedne strane strah a na drugoj pohlepa, što znači da su njihove misli okupirane ovo vrstom emocija, a ne traženjem dugoročnih rješenja. Ljudi si ne žele priznati da strah i pohlepa vladaju njihovim životima i da bježe od istine. Do kada?

Većina ima na umu samo kraj mjeseca i hrpu neplaćenih računa, jer novac upravlja njihovim životima. Novac je poput stabla dok je mlado i zasađeno treba ga njegovati da izraste, ali kad pusti dovoljno duboko korijenje onda raste bez da se čovjek o njemu brine, jer osnažilo je. Tako  treba osnažiti i financije znanjem o novcu, nažalost takvo se znanje ne dobiva tijekom redovnog školovanja. Nisu ga dobivali ni članovi naših vlada, pa ne začuđuju greške koje nam podastiru.

Mlade ljude valja upozoriti koliko je važno da svoje rashode drže nisko, dok si ne osiguraju temelj za financijsku budućnost, a nju mogu stvarati novcem od plaće i svih zarada, pa ma koliko mali bili mjesečni iznosi, umjesto najnovijih iFone, plazma televizora, mobitela. Sve te stvari kupljene kao krik trenda već sutradan malo vrijede, češće ni pola od plaćene cijene. Ili automobila, čija vrijednost pada 25 posto čim se izvezu iz salona. Ali kao po pravilu ljudi ulaze u zamku životnog stila. Rade sve napornije za nedostatnu plaću koju opterete mjesečnim otplatama, a onda ih progoni strah da jednog dana mogu ostati bez posla i da neće imati novca, ako ne dobiju plaću. Strah drži ljude u ropstvu sve dok kontrolira njihove emocije a time i njihove živote i griješe oni koji misle da će novac riješiti sve njihove probleme, jer neće. Više novca rijetko kada rješava financijske probleme, izostane li i znanje o novcu.  

Sve za izbore, ali izbore ni za što
Katarina šoštarić Perković

Sve za izbore, ali izbore ni za što

Izbori su obećavajući, nude se novi ljudi za bolji život.  I nove prilike za veće zarade, jer s novcem je sve jednostavnije, a bez novca se ne može pomoći, ni sebi ni drugima. Novca zaprav

By: Katarina šoštarić Perković | 16 May 2017 u 17:22
Sila silu lomi
Katarina šoštarić Perković

Sila silu lomi

U Hrvatskoj nije dosadno. U nedostatku argumenata, pravih ekonomskih pokazatelja, politika začas stvori cirkus. Medijima dovoljno. Čovjek malo vrijedi. Samo u Hrvatskoj. To što si bio jučer,

By: Katarina šoštarić Perković | 09 May 2017 u 07:15
Dogodilo se, a ako još nije, dogodit će se
Katarina šoštarić Perković

Dogodilo se, a ako još nije, dogodit će se

Ako je Hrvatska trebala čekati 2017.-u i Međunarodni praznik rada, da se na ulicama i trgovima čuje glas mladih koji ne prihvaćaju šutke daljnje nipodaštavanje pravnog sustava RH, ka

By: Katarina šoštarić Perković | 02 May 2017 u 07:50
Jesu li stigli vaši ?
Katarina šoštarić Perković

Jesu li stigli vaši ?

Sve se je zaboravilo. Džumbus s Agrokorom je podvaljen pred blagdan Uskrsa da jedna politička mrlja prebriše drugu. Barem se tako pretpostavilo, jer su kolone na prijelazima granice nadma&sca

By: Katarina šoštarić Perković | 18 Apr 2017 u 07:26
Kad se bratska srca slože i olovo plivat može
Katarina šoštarić Perković

Kad se bratska srca slože i olovo plivat može

Pokazalo se na spašavanju prezaduženog nacionalnog diva i zažmirilo na oba oka samo da se napiše zakon i naknadno spasi ono što se spasiti hoće. Znači da Država i Vlada to mo

By: Katarina šoštarić Perković | 11 Apr 2017 u 07:04
Salsa kroatina
Katarina šoštarić Perković

Salsa kroatina

Naslućujem da se o najnovijem zbivanju kod nazovimo velikih, već puno toga reklo. Nisam upoznata, namjerno, da ne utječe na ono što držim pogrešnim od samog početka. Održavanje pri

By: Katarina šoštarić Perković | 04 Apr 2017 u 08:08
Porijeklo arogancije
Katarina šoštarić Perković

Porijeklo arogancije

Nemamo političare od kalibra, sa stavom i riječju kojoj se vjeruje. Nemamo bogataša kojima bi se divili, zato što  mogu stati pred  tisuće ljudi i kamera, i ispričati svoj

By: Katarina šoštarić Perković | 28 Mar 2017 u 09:45
Sustav domovinske sigurnosti i podgrijavanje rata
Katarina šoštarić Perković

Sustav domovinske sigurnosti i podgrijavanje rata

Nema ništa točnije od onoga što kažu službeni mediji, a oni upozoravaju na opasnost od rata.  Gdje? Kad čitavo vrijeme gori. Ratuje se stalno, pa mirnodopske teme nisu u prvom p

By: Katarina šoštarić Perković | 14 Mar 2017 u 08:16
Brada ne čini filozofa
Katarina šoštarić Perković

Brada ne čini filozofa

Vjera u pravni sustav temelj je stabilnosti koja život  zaokružuje kako treba. To nije bilo što, već jako veliko i ono najviše što je čovjek dostigao.Vjera u pravni susta

By: Katarina šoštarić Perković | 28 Feb 2017 u 09:03
Za uspjeh ne važe stara pravila
Katarina šoštarić Perković

Za uspjeh ne važe stara pravila

Uspjeh je ono čemu težimo, ali ga ne postižemo. čini se kako je postalo jasno da više ni novac ne garantira uspjeh. A niti vjera u ono što se proizvodi ili pruža kao usluga, pa ni &

By: Katarina šoštarić Perković | 21 Feb 2017 u 09:19
Ukupno vijesti 264

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr