17Nov

Neki novi klinci

Kako je moja generacija bila predmet čuđenja naših mama i tata, tako je sadašnja generacija premet našeg čuđenja. Svaka generacija nosi svoje. Ali na žalost ne i nužno boljeg.
Sadašnja generacija, možda nije odrasla u prilikama takve neimaštine u kojoj su većinom odrastali naši roditelji, ali ja je doživljavam kao usamljenu generaciju, potpuno ovisnu o tehnologiji a ne jedno o drugom.

Kada sam ja bila dijete, odrastala sam zajedno sa svojom generacijom učeći kroz igru, druženje, kroz bezazleno rivalstvo, ponekad i ne tako bezazleno, ali bili smo usredotočeni jedno na drugo.

Od tehnologije mi je ostala u uspomeni jedino serija „Pipi duga čarapa“ i „Kviskoteka“ četvrtkom, koja se nikako u mojoj obitelji nije propuštala. Mame su nas zvale kroz prozor na ručak i uvijek je poneka mama bila na prozoru pa se između podne i 15 sati, svako toliko moglo čuti: „Looooreeeena!!! Haaajdeee, ručaaak je na stoooluuu!“ ili „Aaaaaleeeennn!!! Pa koliko te još puta moram zvati?“, i onda je slijedilo nezaobilazno pregovaranje: „Može još samo pet minuta?“ ili „Evo, samo da završimo ovu igru!“

Koljena su nam uvijek bila razbijena, ruke prljave, svi smo bili u iznošenoj staroj odjeći koju nije bilo šteta poderati, sve je prštalo od cike i vike, ponekad je i neki neispavani susjed vikao kroz prozor da se utišamo. Uvijek smo nekakvu macu imali sakrivenu u podrumu u kartonskoj kutiji koju smo hranili, znali smo se svađati, ali učili smo jedan od drugoga što je to prijateljstvo, što je zajedništvo, gradeći svi zajedno kuće od kartona, igrajući graničara i tješeći i braneći nekoga kome se netko zlobno narugao.

Danas se djecu zove na mobitel kući na ručak. Djeca tiho sjede na stepeništu svoje zgrade, svaki sa svojom spravicom u rukama, dok uvježbani prstići brzo tipkaju po tastaturama, natječući se za bolji rezultat pri čemu se svako toliko čuje nervozna psovka ili ushićeni pobjednički poklik. Sjede u tišini svoje sobe i chataju na kompjuteru i tako diskutiraju o nekome, pričaju o najnovijim modelima mobitela, o krpicama za pokazivanje i dokazivanje...

Sve je više prisutan mobing među djecom, jer im to dozvoljava usamljenost njihove sobe u kojoj ne mogu osjetiti posljedice svojih teških riječi. Osjećaj moći nad nekim postaje sladak. Tako lako se uzdići nad nekim ako ne vidiš njegove tužne oči, suze i osjećaj nemoći ali znaš da si ga povrijedio i prepričavaš prijateljima kasnije što si mu napisao. Onda i oni žele osjetiti čar moći, kako je to biti gazda nečije sudbine, jer na kraju krajeva, ako ti nekoga ne zezaš, postoji mogućnost da će netko tebe, pa udri... Onda to ponekad preraste i u natjecanje. Tko će nekoga više uvrijediti, tko je smislio pakleniju rečenicu, uspoređuju se poruke i onaj tko je uspio biti okrutniji, taj kupi slavu.

Tako se lako postaje bešćutni kralj sakriven iza svjetleće kutije koja prenosi tvoje okrutne riječi ali ne prenosi izraz žrtvinog lica koje sve to puno dublje i sa puno boli prima, gubi samopouzdanje, mrzi sebe takvog kakav je, razmišlja o sebi kao o slabom crvu na vrhu nečije udice i ne može razumjeti da se ti u stvari samo zabavljaš u toj igri za koju znaš da je pomalo okrutna ali dokazati se moraš frendovima koliki si frajer, kako ti bez beda nekome možeš reći najopakije stvari i učiniti ga bijednim, što bjednijim to bolje.

Osjećaj nadmoći u sobi u kojoj si sam. Osjećaj navale adrenalina kada shvatiš da su tvoje riječi imale utjecaja na žrtvu, kada vidiš da se počinje braniti, objašnjavati, kada primIjetiš njenu neugodu kroz pokušaj uzvraćanja uvreda ali nije ti ni do koljena u tome.

Nekada smo proživljavali svijet kroz igru, druženja, razmjene iskustva, kroz roditelje i učitelje koji su nam bili moralna vertikala, autoritet koji se priznavao, a sada se svijet doživljava kroz sprave, koje su nam doduše, više otvorile prozore znanja o svemu na ovome svijetu, osim o moralu, empatiji, prihvaćanju različitosti i širenju jednostavne dobrote kroz međusobni razgovor o vlastitim problemima i nalaženju zajedničkog rješenja. Jer za postati čovjekom nisu toliko potrebne lako dostupne činjenice, već za postati čovjekom potrebno je biti sa čovjekom i pokušati ga razumjeti.

Mene ne čudi toliko što je tehnologija preuzela našu djecu u spoznaji svijeta koji ih okružuje. Mene čudi što u odgoju i osnovnom obrazovanju u školama, koje djecu zatrpaju tolikim predmetima i izvanškolskim aktivnostima, ima vrlo malo učenja o stvarima koje polako postaju sve više stavljene u drugi plan. Moral, pravo na drugačiji izgled, drugačije prilike, da siromaštvo i neki nedostatak nije sramota i predmet ruganja, nego nas uči prihvaćanju, dobroti i dijeljenju. Djecu se opskrbljuje mobitelima i to ne daj Bože nekim zastarjelim modelom, jer automatski dijete postaje manje vrijedno ako ima mobitel koji mu služi samo za javljanje mami da će malo zakasniti, ili starim patikama kupljenim na kakvom sajmu, jer kako će se takav pojaviti u školi pa da svi vide kako je jadan. Mjerila vrijednosti postaju stvari koje netko ima ili nema, moralna vertikala postaje preotvoreni svijet koji dijete upija kroz ekran a ne može ga pojmiti tako ogromnog i punog svačega jer nema još dovoljno životnoga iskustva da može razlučiti dobro od lošeg.

Oni koji bi trebali u djetinjstvu biti moralne vertikale, polako gube autoritet, i ma koliko voljeli svoje dijete ili svoj posao odgajatelja, nemoćni su, jer dovoljno je da malo jače podignu glas pa da se uzme telefon i prijavi zlostavljanje. Današnje dijete je jako dobro informirano i upoznato sa svojim pravima ali ne i sa spoznajom razlike između dobra i zla, između autoriteta i zlostavljanja, između doživljaja tuđe patnje i svoga učešća u njoj.
Kako pričati i pisati o dobroti na ovome svijetu i koliko je ona važna, kada se djeca tako malo uče o poimanju dobra i zla, kada nemaju oslonac pa ga sami traže u dubini ekrana, u razmetanju stvarima i u osjećaju moći kojeg zamjene za osjećaj samopouzdanja.

Ima roditelja, i sama ih poznajem, koji se silno trude odgojiti svoje dijete u brizi, suosjećanju i razumijevanju drugih i u prihvaćanju različitosti, uz veliki rizik da takvo dijete, koje je osviješteno, postane meta izrugivanja onih koji misle da je moć jedini pravi pokretač. Roditelji se još pritom trude i u izgradnji samopoštovanja kod svog djeteta kao odbranu od takvih. Ali, ako roditelj nema podršku u školi, u izvanškolskim aktivnostima, drugih roditelja na zajedničkim sastancima koji za stanje svog djeteta isključivo krive današnji sistem obrazovanja koji bi po njima trebao više odgajati njihovo dijete nego oni sami, onda je to jako, jako težak posao.

Da napišem ovaj tekst, ponukala me izjava jednog dječaka koji ide u četvrti razred onovne škole. Pitala sam ga: „I, kako je u školi, kakav ti je razred, imaš li puno prijatelja?“
On mi je odgovorio: „Dobar mi je razred, ima samo jedna curica i jedan dečko koji su toliko siromašni da nemaju ni mobitel. Ali sa njima se nitko ni ne druži. Drugi su svi OK.“


Znala si
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Znala si

Znala si kad moj osmijeh nije imao nikakve veze s mojim pogledom. Otkrila si da blefiram i da u ruci ne krijem royal flash, nego samo bijedan par dvojki. U tom si trenutku sama pokušala zavarat

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 25 Oct 2019 u 07:13
Iz knjige u nastajanju,  `Moć nemoći`
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Iz knjige u nastajanju, `Moć nemoći`

Jednom sam sjedila na klupi ispred rehabilitacije s još jednom mamom Nadom i hvatala zalet dok su nam djeca spavala. Obje smo zapalile cigaretu i kao u kazalištu gledale prizor koji se u

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 20 Oct 2019 u 13:22
Želim vjerovati
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Želim vjerovati

Želim vjerovati da tamo negdje netko zna čemu patnja. Čemu onaj strah od novog dana, od novog buđenja, kad znaš što te čeka. Želim vjerovati da tamo negdje netko zna odgovor na s

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 09 Oct 2019 u 07:46
Daj mi, tata, ruku da vidimo svijet
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Daj mi, tata, ruku da vidimo svijet

Daj mi, tata, ruku da mi pokažeš svoj svijet. Tako ću biti spremniji za let. Puno toga želim znati. Možda mi na neka pitanja možeš lako odgovor dati. Recimo, da li ono veliko stabl

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 16 Sep 2019 u 09:31
Srce ne zna lagati
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Srce ne zna lagati

Ako ti nemirno srce nastoji reći: „Poslušaj me konačno, nije ti to ljubav, to je samo tvoja želja da to bude i zbog toga ti ja malo preskačem da bi shvatio da u toj priči sebe preska

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 09 Sep 2019 u 09:06
Teškoće u razumijevanju života
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Teškoće u razumijevanju života

Ima jedan dečko od dvadeset i pet godina s kojim se često dopisujem preko Vibera. Iako ima brojne teškoće, u nekim njegovim razmišljanjima imam osjećaj kao da nije s ovog svijeta. Ja

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 30 Aug 2019 u 11:36
Kako nebuloze postaju društveno prihvatljive
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako nebuloze postaju društveno prihvatljive

Kad sam prvi put poštom dobila „Izvješće o radu skrbnika“ kojeg sam morala popuniti i dostaviti u propisanom roku, inače prijete razrješenjem skrbništva, i ka

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Jul 2019 u 14:04
Prijateljstvo je putovanje do raskršća
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Prijateljstvo je putovanje do raskršća

Kada sam bila jako mlada, bila sam uvjerena da će neka prijateljstva trajati vječno, toliko sam ih duboko osjećala. U jednom trenutku, počela su se, kao sama od sebe, raspadati. Tada nisam razumje

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 05 Jul 2019 u 07:35
Znak
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Znak

- Kad ti kažem, to je bio znak. - Recimo da je. Ali, znak za što? - Za promjenu smjera.  - Jesi li sigurna? - U stvari, nisam. Kako možeš biti sto posto siguran u takve stvari

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 01 Jul 2019 u 07:07
Ukupno vijesti 239

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr