13Dec

Ljudi koji su mi nešto značili

Dosta se često sjetim ljudi koji su na bilo koji način obilježili jedan dio mog života. Prošli kroz njega, što se ono kaže. Bili mi na bilo koji način zanimljivi i dragi. One ostale koje pamtim uglavnom kao negativce ili zločeste, zaboravim, ne opterećujem se njima. Vjerujem da je tako kod svakoga od nas, jer tko se to nekad ne zapita «ma gdje li je taj čovjek, tko zna što danas radi, gdje živi, je li uopće živ?»

 

Sjećam se svojedobno sam u Glasu Istre vidio da je u Puli preminuo profesor prezimena, Gudelj. Bez obzira što nismo živjeli daleko jedan od drugoga, nisam ga viđao. Ostao mi je u lijepom sjećanju, i više sam se puta kroz sve te godine pitao, gdje li je taj čovjek i tko zna što radi?. Dirnulo me to kad sam saznao da ga više nema među nama, da je taj dobar čovjek zauvijek otišao.

 

Sjećam se da sam ga pred nekih desetak godina sreo slučajno u Puli. Bio sam u društvu prijatelja iz Labina. Prepoznao sam profesora Gudelja, koji je također u svom društvu, sjedio u bariću kraj pulske tržnice i nešto pijuckao. Prišao sam stolu, ispričao se njemu i društvu, te ga upitao «profesore, vi ste mi znate nekad davno predavali hrvatski jezik, da li me se sjećate, ja sam znate….». Nisam izgovorio rečenicu do kraja, a on kao iz topa »Da, ti si Šćulac iz Labina».

 

Malo je reći da sam ostao šokiran. Toliko je godina prošlo, bio sam dječarac, kroz njegov je radni vijek «prodefiliralo» na tisuće učenika, i on me se sjetio od prve. Ostao mi je u dobrom i lijepom sjećanju. Od onda bi se tu i tamo znao vraćati u mislima na tu epizodu. Sjećati se njegovih ispitivanja. Uvijek su bila originalna. Znao bi nas pitati da li ćemo odgovarati sjedeći ili ćemo ustati. Ako bi to činili stojeći, dobivali bi po ocjenu više, znao je reći «odgovori su ti za trojku, ali dajem četvorku za zalaganje, ipak si ustao». Ponekad bi ga zadirkivali, pogotovu ženski dio učionice, kako ima lijepo ispeglanu košulju. Naima profesor je bio samac, pa nije bio baš nešto ispeglan, a ispod bijele košulje znao je nositi onu mornarsku, na pruge majicu.

 

Nije to baš «modno» nešto izgledalo, ali bilo je originalno kao i sav on. Jedne su prilike Hajduk i Partizan igrali za Kup ondašnje države, a mi baš za peh imali popodnevna predavanja. Netko je nabavio tranzistor pa smo mi muški iz razreda napustili sat, kako bi u šumarku kraj škole slušali prijenos utakmice. U poluvremenu, sjećam se, polako sam se prikrao učionici koja se nalazila u prizemlju da bi vidio što ostatak razreda radi. Iznenadio sam se kad sam kroz prozor vidio da sve učenice ili čavrljaju ili nešto pišu. Profesor Gudelj držao je noge na stolu, na kojemu se nalazio i tranzistor te slušao također prijenos utakmice.

 

Ipak nam nije dao neopravdan sat, valjda zahvaljujući tome što je Hajduk pobijedio, a on je bio okorjeli hajdukovac. Bio je to čovjek koga se ponekad sjetim. Dobra, zanimljiva, pozitivna osoba. Ima takvih ljudi zasigurno puno u našim životima. S kojima smo bili u školi, na radnim mjestima proveli djetinjstvo…a onda nam se putovi životni raziđu, pa se pitamo gdje li su ti ljudi i tko zna što rade? Dobro je što danas postoje sve te društvene mreže, pa i putem njih možemo opet «naletjeti» na neke ljude koje godinama, niti smo vidjeli niti o njima išta čuli. Naravno one, do kojih nam je na bilo koji način stalo.

 

Naravno ima i onih koje smo skroz zaboravili ili ih se nerado sjećamo. Kad sam već kod profesora i školskih dana, još mi je jedna profesorica ostala u jako lijepom sjećanju. Radmila Radivojević, predavala je meni najomraženiji predmet, matematiku. Znala je to i ona. Kad bi odgovarao, bilo je to možda za jadnu dvojku, no redovito bi ona dizala na više. Kad smo završavali sa školovanjem, sjećam se njenih riječi «Adriano ako ikada kreneš na fakultet neka to bude neki gdje nema matematike, znaš nikad od tebe ekonomista». Nisam to ni postao, ali ostala je ta divna profesorica meni zauvijek u lijepom sjećanju. Naravno ne stoga što mi je «poklanjala» ocjene, nego što je bila uvijek mirna i staložena, nikad ljuta i svi smo je voljeli.

 

Nadam se da je još uvijek negdje uživa umirovljeničke dane. Eto samo dva primjera ljudi koji su mi ostali u lijepom i dragom sjećanju. Naravno da ima takvih još. Sjetim ih se ponekad i mislim kako bi ih bilo lijepo sresti. Vjerujem da je tako kod svakoga od nas. Pogotovu u današnja vremena kada smo se «otuđili» svi nekamo jurimo i žurimo, a da ustvari i ne znamo kamo. Ima i puno manje pozitivnih među nama, sve je nešto nervozno i nadrkano. Profesora Gudelja nažalost više nema, profesorica Radivojević ne znam gdje je. Oboje su dio lijepih sjećanja i trenutaka iz đačkih dana. Bila su to neka ljepša vremena. Vraćajte se i vi na njih. Vrijedno je. Zaboravimo barem na trenutak na današnje probleme, zloću i zlobu, kojih na žalost ima sve više.

Čemu se čudimo?
Adriano šćulac

Čemu se čudimo?

Nažalost, na široko i daleko je znano da je ova naša zemlja, zemlja bezakonja, zemlja u kojoj ljudi rade ali za to ne primaju plaću, država u kojoj vam za sto kuna duga zatvore obrt,

By: Adriano šćulac | 28 Nov 2018 u 08:00
Brojke, brojke, brojevi……
Adriano šćulac

Brojke, brojke, brojevi……

Razni ljudi, razna razmišljanja, razna razmišljanja, razne definicije. Što je ustvari život? Svatko to tumači na svoj način, tako da tih definicija ima na pretek. Recimo za men

By: Adriano šćulac | 21 Nov 2018 u 07:57
On je bio i ostao moj anđeo
Adriano šćulac

On je bio i ostao moj anđeo

ROBERT PAVLIć - (1985 - 2011) Ovo pismo napisao sam mom prijatelju Pavliću, Grgi mome, godinu dana nakon što je otišao na neki daleki put, i od onda ga svake godine objavljujem, to ću

By: Adriano šćulac | 14 Nov 2018 u 08:11
Zašto moraš biti zao?
Adriano šćulac

Zašto moraš biti zao?

Sjedim u čekaonici jedne zdravstvene ustanove. Strpljivo čekam, jer to uvijek činim kad posjećujem takva mjesta. Zdravstvo je kao i sve ostalo u ovoj „nesretnoj našoj“, nikakvo.

By: Adriano šćulac | 07 Nov 2018 u 08:02
On je bio „lud“, ona lijepa i pametna
Adriano šćulac

On je bio „lud“, ona lijepa i pametna

Imaju drugačija imena, ali ja ću ih u ovom naškrabanom tekstu, nazivati  Mario i Branka. Za Maria smo uvijek govorili kako je lud, naravno u pozitivnom značenju te riječi. Bio je dalek

By: Adriano šćulac | 02 Nov 2018 u 19:09
Severina i ja
Adriano šćulac

Severina i ja

Nekad sam negdje pročitao, da je mega popularna i meni draga Severina, jedne ljetne noći u svom rodnom Splitu, navukla role i krenula na rolanje. Nažalost nije dobro završilo, jer je Seve ne

By: Adriano šćulac | 24 Oct 2018 u 07:57
Halo...ima li koga?
Adriano šćulac

Halo...ima li koga?

Subota 14. srpnja …sati 17:05…zovem 112 Ona: Istarski Domovi zdravlja…..(mislim da je tako rekla? jer je mrmljala i pričala nerazgovijetno). Što trebate? Ja: Mislim se koj

By: Adriano šćulac | 18 Jul 2018 u 13:21
Lijepa naša
Adriano šćulac

Lijepa naša

Hrvatsku neki nazivaju «Lijepa naša», mada je svačija, samo ne naša, drugi pričaju o zemlji s najljepšim morem i nazivaju je "Mala zemlja za veliki odmor", no u posl

By: Adriano šćulac | 11 Jul 2018 u 07:38
Svadba u Pošti
Adriano šćulac

Svadba u Pošti

Svi oni koji nisu iz Labina ili okolice, znaju reći kako nas je teško ili nemoguće govorno razumjeti. Zbog toga se i mi sami nekako najviše sporazumijevamo na hrvatskom, a taj labinjon

By: Adriano šćulac | 05 Jul 2018 u 07:06
Pet godina u europskoj `obitelji`
Adriano šćulac

Pet godina u europskoj `obitelji`

Za par dana bit će pet godina kako smo proslavili na svim ulicama i trgovima, ulazak Hrvatske među Europsku „obitelj“ zvanu Unija. Plesalo se i pjevalo. Držali se prigodni govori, poziv

By: Adriano šćulac | 28 Jun 2018 u 07:18
Ukupno vijesti 290

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr