14Aug

U zagrljaju bezvremenske čekaonice

Kad odvedu tvoje dijete od tebe u operacionu dvoranu, ne možeš se osjećati nikako drugačije osim amputirano.
Odveli su jedan veliki, lavovski dio tebe, tijelo tvoga tijela, dušu tvoje duše, uspavali ga dubokim snom bez snova, i iako su te uvjeravali da je za njih sve to rutina da te umire, za tebe je čekanje ispred operacione dvorane sve, samo nije rutinsko. I koliko god sebe uvjeravala da ovo nije prvi put, da se tvoje dijete uvijek budi bez većih problema iz kemijski izazvanog sna u kojem se gube sva sjećanja na tebe i svijet, svejedno znaš da su te čekaonice jedne od onih stvari na koje se ti nikad nećeš moći naviknuti.

 

Dok čekaš buđenje svog djeteta, ništa više nije važno. Ni koji je sat u danu, ni što imaš na sebi, ni koliko imaš u novčaniku, ni u kojem si gradu. Ti se samo trudiš izdržati bezvremensku, duboku utrobu čekaonice koja te cijelu progutala i zaledila. I ma koliko bile strašne te čekaonice, nigdje u tom trenu ne bi radije bila. Jer bez onog dijela tebe koje su odveli i uspavali tamo iza trećeg zida, ti izvan nje nisi spremna postojati.

 

Sve čekaonice na svijetu u kojima se čeka buđenje voljenih iz kemijskog sna bez snova i sjećanja, su iste.
Mogu biti lijepo i moderno uređene, može se sa njihovih zidova ljuštiti boja, mogu ti nuditi jednu klimavu stolicu iz bivšeg sistema, pogled kroz prozor na raskošni park ili tmurni zid susjedne zgrade. Svejedno je. Ni jedan ih dekorater interijera ne može učiniti lakšima za podnijeti.

 

Dok čekaš, oči se ne prestaju puniti suzama za onim dijelom tebe koji duboko i neprirodno spava, bez kojeg ti više nisi cijela ti, iako si mjesecima bila nevjerojatno hrabra i nisi ni suzu ispustila, kako onaj dio tebe koji sada spava iza trećeg zida od tebe, ne bi shvatio koliko je to za tebe strašno. Sad kad slobodno sebi možeš dati oduška, bez grižnje savjesti zbog svog javnog iskaza bola, niti se ne trudiš više glumiti hrabrost.
Sva se prošlost nakupila, dovela te u ovu čekaonicu, a budućnost ovisi o samo jednom buđenju između tisuća drugih buđenja.

 

Ne razmišljaš o tome koliko si umorna, ni koliko je godina prohujalo dok su te dovele tu gdje jesi. čekaonice ispred operacione dvorane nemaju nacionalno, ni vjersko obilježje. One su gutačice tuge i straha koji nemaju veze sa ikakvim opredjeljenjem onoga koji čeka. Imaju veze samo sa dubokim osjećajem ljubavi i pripadnosti koji je tako nasilno razdvojen i stavljen na čekanje ponovnog prirodnog spajanja u ljubavi na ovom svijetu.

 

Između molitve i straha, mjerkaš drugu obitelj koja čeka. Gledaš majku i oca da li se oni bolje nose u hrvanju sa čekaonicom od tvog supruga i tebe. Ne, ni oni se ne nose ništa bolje od vas dvoje. Majka plače, a otac je tješi. I u tom tješenju pronalazi snagu s kojom se nosi sa tom borbenom čekaonicom. Muški.

 

Kad te nakon sat, dva, tri, četiri, obavijeste da je sve dobro prošlo, da možeš sada otići do svog djeteta koje se tek počelo polako buditi, ti odjednom dobiješ moćna krila koja više ne stanu u čekaonicu, koja su u stanju svojim zamahom otpuhati njezine klaustrofobične zidove i naprosto poletiš da se sama uvjeriš da je sve u redu, jer kao i svaka majka na svijetu koja voli, uvjerena si da ti najbolje poznaješ taj dio svog tijela i duše.

 

A, kad se dva mala, izmučena oka uspiju protisnuti kroz čudnu, vanzemaljsku omaglicu od boja, obrisa, mirisa i zvukova, samo im je jedno u tom trenutku važno. Da si tu.
Jer, bez tvog tijela koje je i njihovo jer im je dalo život, bez tvoje duše koja je i njihova jer ih je učila ljubavi, oni su bespomoćni kao što si i ti bila dok si bila zarobljena u strašnom zagrljaju čekaonice.
Tiho šapne: "Mama". Tiho zaplače. Dobro je. Vrijeme je opet počelo nesmetano kliziti u korak s vama. Opet ste jedno.
Idemo dalje.

Pravo na sladoled
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pravo na sladoled

Kad sa kćeri u invalidskim kolicima čekam u nekom dugačkom redu, nikad ne pitam da nas se pusti ispred. Znam ja da invalidi imaju prvenstvo i da je moje pravo pitati da nas se pusti, ali nikad ne m

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 10 Aug 2018 u 09:44
Normalan Mujo
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Normalan Mujo

- Pa dobro. Jesi li ti normalna? - Pojma nemam. Zašto pitaš? - Ja ti kažem da nisi. - A ja ti kažem da možda imaš i pravo. Sad mi reci na osnovu čega si mi postavila dijagnozu

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Aug 2018 u 07:09
Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju

- Umro nam je Oliver – bilo je prvo što mi je prijateljica rekla na telefon nakon pozdrava.  Umro nam je Oliver. Baš tako je rekla.  Jer, Oliver je bio zaista naš.

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 31 Jul 2018 u 10:26
Edi
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Edi

Mislim da sam u to vrijeme imala oko 10 ili 11 godina. Moji su roditelji došli u posjed komadića zemlje u obližnjem selu i odlučili na njemu posaditi vinograd, izorati dio za povrtnjak i izg

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Jul 2018 u 21:06
Vraća se
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Vraća se

Da ja imam sina, bio bi on meni nogometaš, ja vam kažem. Vježbao bi šutati onu loptu sve dok je tri puta za redom ne bi uspio upucati u moj najveći lonac za juhu sa dvadeset metara. J

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Jul 2018 u 08:12
Velike sitnice
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Velike sitnice

U mom životu trenutno nema ničeg novog i velikog što bi me moglo držati. Drže me sitnice. Veliko je umijeće znati prepoznati sitnice kao stupove života. Pogotovo u zahtjevnim vremenima. T

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 12 Jan 2018 u 09:47
Hoće li to zaista biti nova godina za ljude ovoga svijeta?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Hoće li to zaista biti nova godina za ljude ovoga svijeta?

Stara je gospođa već dugo stajala kraj otvorenog prozora i pažljivim i sjetnim pogledom gledala na svoju ulicu. Nitko točno nije mogao odrediti koliko joj je zapravo godina. Krasile su je mnoge bo

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 04 Jan 2018 u 09:29
Što ti je godina dana....
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Što ti je godina dana....

Spakiraš plastičnu jelku u kartonsku kutiju i staviš je na vrh ormara, par se puta posvađaš i pomiriš s mužem, popiješ par kavica s prijateljicom, jednom se grdno

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 28 Dec 2017 u 08:50
Istinita priča koja završava, a u stvari tek počinje, na Božić
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Istinita priča koja završava, a u stvari tek počinje, na Božić

Ponavljam priču radi sebe i vas kako bih nas podsjetila da ni u najtežim trenucima nikad nismo sami. Samo treba obratiti pažnju na znakove. Barem ja tako radim. Ti mi znakovi daju snagu, nadu i s

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 14 Dec 2017 u 09:12
Neka
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Neka

Neka pada kiša. Ona ima super kabanicu za kolica, a ja imam divan šareni kišobran. Neka ljudi ogovaraju jedni druge. Mi ćemo i dalje, baš tada, imati nekog hitnog posla.

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Dec 2017 u 07:25
Ukupno vijesti 209

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr