18Mar

U zagrljaju bezvremenske čekaonice

Kad odvedu tvoje dijete od tebe u operacionu dvoranu, ne možeš se osjećati nikako drugačije osim amputirano.
Odveli su jedan veliki, lavovski dio tebe, tijelo tvoga tijela, dušu tvoje duše, uspavali ga dubokim snom bez snova, i iako su te uvjeravali da je za njih sve to rutina da te umire, za tebe je čekanje ispred operacione dvorane sve, samo nije rutinsko. I koliko god sebe uvjeravala da ovo nije prvi put, da se tvoje dijete uvijek budi bez većih problema iz kemijski izazvanog sna u kojem se gube sva sjećanja na tebe i svijet, svejedno znaš da su te čekaonice jedne od onih stvari na koje se ti nikad nećeš moći naviknuti.

 

Dok čekaš buđenje svog djeteta, ništa više nije važno. Ni koji je sat u danu, ni što imaš na sebi, ni koliko imaš u novčaniku, ni u kojem si gradu. Ti se samo trudiš izdržati bezvremensku, duboku utrobu čekaonice koja te cijelu progutala i zaledila. I ma koliko bile strašne te čekaonice, nigdje u tom trenu ne bi radije bila. Jer bez onog dijela tebe koje su odveli i uspavali tamo iza trećeg zida, ti izvan nje nisi spremna postojati.

 

Sve čekaonice na svijetu u kojima se čeka buđenje voljenih iz kemijskog sna bez snova i sjećanja, su iste.
Mogu biti lijepo i moderno uređene, može se sa njihovih zidova ljuštiti boja, mogu ti nuditi jednu klimavu stolicu iz bivšeg sistema, pogled kroz prozor na raskošni park ili tmurni zid susjedne zgrade. Svejedno je. Ni jedan ih dekorater interijera ne može učiniti lakšima za podnijeti.

 

Dok čekaš, oči se ne prestaju puniti suzama za onim dijelom tebe koji duboko i neprirodno spava, bez kojeg ti više nisi cijela ti, iako si mjesecima bila nevjerojatno hrabra i nisi ni suzu ispustila, kako onaj dio tebe koji sada spava iza trećeg zida od tebe, ne bi shvatio koliko je to za tebe strašno. Sad kad slobodno sebi možeš dati oduška, bez grižnje savjesti zbog svog javnog iskaza bola, niti se ne trudiš više glumiti hrabrost.
Sva se prošlost nakupila, dovela te u ovu čekaonicu, a budućnost ovisi o samo jednom buđenju između tisuća drugih buđenja.

 

Ne razmišljaš o tome koliko si umorna, ni koliko je godina prohujalo dok su te dovele tu gdje jesi. čekaonice ispred operacione dvorane nemaju nacionalno, ni vjersko obilježje. One su gutačice tuge i straha koji nemaju veze sa ikakvim opredjeljenjem onoga koji čeka. Imaju veze samo sa dubokim osjećajem ljubavi i pripadnosti koji je tako nasilno razdvojen i stavljen na čekanje ponovnog prirodnog spajanja u ljubavi na ovom svijetu.

 

Između molitve i straha, mjerkaš drugu obitelj koja čeka. Gledaš majku i oca da li se oni bolje nose u hrvanju sa čekaonicom od tvog supruga i tebe. Ne, ni oni se ne nose ništa bolje od vas dvoje. Majka plače, a otac je tješi. I u tom tješenju pronalazi snagu s kojom se nosi sa tom borbenom čekaonicom. Muški.

 

Kad te nakon sat, dva, tri, četiri, obavijeste da je sve dobro prošlo, da možeš sada otići do svog djeteta koje se tek počelo polako buditi, ti odjednom dobiješ moćna krila koja više ne stanu u čekaonicu, koja su u stanju svojim zamahom otpuhati njezine klaustrofobične zidove i naprosto poletiš da se sama uvjeriš da je sve u redu, jer kao i svaka majka na svijetu koja voli, uvjerena si da ti najbolje poznaješ taj dio svog tijela i duše.

 

A, kad se dva mala, izmučena oka uspiju protisnuti kroz čudnu, vanzemaljsku omaglicu od boja, obrisa, mirisa i zvukova, samo im je jedno u tom trenutku važno. Da si tu.
Jer, bez tvog tijela koje je i njihovo jer im je dalo život, bez tvoje duše koja je i njihova jer ih je učila ljubavi, oni su bespomoćni kao što si i ti bila dok si bila zarobljena u strašnom zagrljaju čekaonice.
Tiho šapne: "Mama". Tiho zaplače. Dobro je. Vrijeme je opet počelo nesmetano kliziti u korak s vama. Opet ste jedno.
Idemo dalje.

O, da mi je znati!
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

O, da mi je znati!

Jedno dijete leži u svom krevetu.  To dijete više ni nije dijete, barem ne po općeprihvaćenim mjerilima kojima se označuje nečije djetinjstvo, ali ovo će dijete ostati dijete dokle

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Feb 2019 u 11:18
 Životne filozofije tete Pine, No 1
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Životne filozofije tete Pine, No 1

Tetu Pinu sam upoznala u svojoj 15-toj ili 16-toj godini, kad sam sa svojim društvom došla po njenog sina, mog prijatelja Dragu. Nikad nisam zaboravila taj prvi susret s njom, ali mislim

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Feb 2019 u 14:42
Dobro jutro
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Dobro jutro

Nije me bilo dugo vremena, ali tu sam negdje. Nešto ne pišem baš u zadnje vrijeme, ali doći će i to vrijeme kad ću opet propisati, jer znam sebe. Lakše je kad se neke st

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Feb 2019 u 09:30
Mama je zaspala
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mama je zaspala

Iza Malene je ostao još jedan od onih težih dana. Od ranog jutra pa sve do večernjih sati pratile su je mučnine koje su u zadnje vrijeme opet dolazile sve češće. Ubrzo će kod dokto

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 11 Jan 2019 u 08:41
Kako god bilo, nekako će nam biti, još smo tu
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kako god bilo, nekako će nam biti, još smo tu

Netko će se zaljubiti a netko odljubiti. Povremeno će nas naljutiti nepravda, ali ne i iznenaditi. Navikli smo kao magare na batine. Ali, s druge strane, dobrota u ljudima će nam, isto tako, povrem

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 03 Jan 2019 u 08:55
Perspektiva jednog anđela na zemlji
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Perspektiva jednog anđela na zemlji

Često čujem i čitam kako se djecu s teškoćama zove anđelima. Onaj tko nema dijete s velikim teškoćama, vjerojatno to povezuje s njihovom naivnošću i nedostatkom osude, naro

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 17 Dec 2018 u 09:01
Sarajevo u mom srcu
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Sarajevo u mom srcu

Od rođenja imam nekih problema s očima. U pubertetu su se ti problemi počeli pogoršavati što je moje roditelje prilično uplašilo, i tražeći pomoć za moj vid, put nas je dov

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 19 Nov 2018 u 15:20
Taj netko i ti neki
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Taj netko i ti neki

Majke djece s teškoćama nemaju vremena često se družiti, a kad uspiju stvoriti rupu u svom rasporedu, često puta se zakunu u sebi da će svoje, na kapaljku slobodno vrijeme, drugi put utro&

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 28 Oct 2018 u 08:32
Zločesti semafor
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Zločesti semafor

Šetamo tako Mia i ja. Ja se ušutila, gutam neku tugu kojoj, da me ubiješ, ne znam pravi razlog. Samo me pokrila, meko i ljepljivo.  Ispod kotača Mijinih kolica šu&sca

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Oct 2018 u 11:27
Ukupno vijesti 225

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr