14Aug

šporki kamin u predivnom gradiću

„Odakle ste gospođo?“ – pitao me doktor dok sam ležala na ginekološkom odjelu riječke bolnice i puna straha i očekivanja čekala vijesti o mom tek rođenom djetetu.

„Iz Labina. Zašto pitate?“

„Pitam vas zbog toga jer neslužbeno vodim evidenciju odakle dolaze majke koje prije vremena rađaju djecu premalene porođajne težine za gestacijsku dob. Dakle, u toj mojoj statistici većina žena, oko 70%, dolazi iz okolice Plomina.“

 

Do tog trenutka, to što ležim sama u sobi namjerno izolirana od drugih majki jer se nije očekivalo da će moje dijete sa porođajnom težinom od 820 gr. preživjeti, uopće nisam povezivala sa termoelektranom. Da budem iskrena, onaj kamin nisam posebno ni doživljavala do tog trenutka. Izgrađen je kad sam ja imala četiri godine i meni se činilo da je jednostavno oduvijek tamo.

 

Moje je dijete preživjelo, mada je bilo jako neizvjesno punih mjesec dana, sa velikim usponima i padovima. Ostale su posljedice, jer je zbog krvarenja u mozgu u inkubatoru radi puknuća slabih žilica, što je česta posljedica porođajne težine ispod jednog kilograma, došlo do motoričkog oštećenja, to jest do cerebralne paralize koju najčešće u paketu prati epilepsija i ostale popratne pojave vezane uz osnovnu dijagnozu.

živimo s tim. Nije lako, ali naše dijete nam je najvažnije na svijetu pa smo sve podredili njemu kako bi imalo što lakši i bezbrižniji život, koliko je moguće uz stalne posjete bolnicama i traume vezane uz to. Ali, ljubav preskače sve prepreke.

 

Nakon te doktorove rečenice, počela sam obraćati pažnju. U ono vrijeme, živjeli smo na Katurama u bijeloj zgradi. Samo u mom ulazu bilo je troje djece sa cerebralnom paralizom. Slučajno? Teško da je slučajno da se na istom mjestu nađu troje s tako rijetkim oštećenjima. Bilo je puno djece sa bronhijalnom astmom, neobjašnjivim alergijama od koje je kasnije i moja kćerka patila dugo vremena. Nisu joj našli uzrok. Danas i ja patim od alergijskog rinitisa. Skoro da nije bilo stana u kojem nije bilo neke vrste karcinoma, dobroćudnog ili zloćudnog. Susjeda kraj nas je par godina kasnije morala odstraniti obje dojke. Susjeda iznad nas je umrla od raka pluća a nikad cigaretu nije zapalila.Toga ima još, da ne nabrajam. Mislim da svi možemo dugo tako nabrajati.

 

Znala sam se odvesti u Plomin. Ne da bih gledala kamin kojeg sam smatrala velikim zlom, nego da ga ne bih gledala. Da probam zamisliti što bi bilo sa Plominom da nikad nitko nije tamo izgradio termoelektranu.

 

Pošto volim pisati, a za pisanje je važna doza mašte, ja sam maštala. Maštala sam kao labinjanka koja voli svoj prelijepi zavičaj kojeg kvari onaj šporki kamin koji jako malo daje, ali za to malo što daje, traži previše.

 

Kažu, „mjere opreza i mjerenja opasnih čestica se ozbiljno i profesionalno provode“. Tako kažu. Ali nitko ne kaže kako se neke čestice od 2,5 mikrona i manje, ne mjere. A te čestice svi stalno udišemo, i čim dođu u pluća, direktno ulaze u krvotok i udaraju gdje je organizam najslabiji. Najčešće uzrokuju moždani udar i karcinom.

 

Gledam Plomin i zamišljam. Ne mogu ne pitati „Plomine dragi što su ti to napravili?“

Nastao 2 st. prije nove ere, znači, nastao u prapovijesti, prepun velikih priča. Sada malo tko zna njegove velike priče. Svi znaju priče o termoelektrani. Prvi zaštitnik mu je bio (čisti paradoks), bog Silvan, zaštitnik flore i faune. Silvanu su tamo stavili kamin. Silvan je nemoćan da floru i faunu zaštiti od boga novog doba, profita.

 

Zamišljam da taj kamin nikad nikome nije pao na pamet. Da je netko pogledao prekrasni plominski zaljev, stare neprocjenjive zidine, nedirnutu prirodu, i vidio jedinu mogućnost koju Plomin sa svojom 4 000 starom poviješću zaslužuje. A to je, ići u korak sa napretkom, ali u službu građana i povijesnog grada koji zaslužuje poštovanje. Tamo negdje gdje sada leži šljaka, bili su i ostaci srednjovjekovnog samostana i velikog starog mlina. To je sravljeno sa zemljom kad se termoelektrana gradila. Izvor čiste vode leži točno ispod šljake.

 

Namjerno okrećem leđa kaminu, postrojenjima i šljaki i gledam prema izlazu iz zaljeva. Da se mislilo na sve te neprocjenjivosti koje više nitko vratiti ne može, sada bi tu cvjetao turizam. Naježim se kad negdje pročitam kako neki građani misle da je termoelektrana dobra za napredak jer zapošljava ljude. Da se ona zaobišla i da je Plomin kao starina i njegova netaknuta priroda dobio prioritet, sada bi bilo barem 500% više zaposlenih, i to svih profila. Posao bi imali inženjeri, arhitekti, građevinari, vrtlari, ekonomisti, povjesničari, menageri, turistički radnici svih profila, zdravstveni radnici, privatnici, da ne nabrajam. I da ne pričam o tome koliko bi mi i naša djeca zdravije živjeli.

 

Zato ću ja otići na referendum i glasati protiv. Ništa promijeniti neću. Šporki kamin i šporka politika će još vladati divnom Flanonom, a drevni bog Silvan i dalje će tužno gledati floru i faunu svoga kraja koja mu je dana u zaštitu. Ništa moj glas neće promijeniti, ali dati ću ga jer mislim da mi je to dužnost kao nekog tko svoj kraj neizmjerno voli i poštuje, i što me srce boli sa čim su moj Labin okružili. Dati ću glas protiv i zbog svih mojih koji su prerano otišli zbog karcinoma, i onih koji pate od njega ili drugih teških bolesti.

Svatko neka radi po svojoj savjesti. Moja meni govori otprilike ovako.

Pravo na sladoled
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pravo na sladoled

Kad sa kćeri u invalidskim kolicima čekam u nekom dugačkom redu, nikad ne pitam da nas se pusti ispred. Znam ja da invalidi imaju prvenstvo i da je moje pravo pitati da nas se pusti, ali nikad ne m

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 10 Aug 2018 u 09:44
Normalan Mujo
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Normalan Mujo

- Pa dobro. Jesi li ti normalna? - Pojma nemam. Zašto pitaš? - Ja ti kažem da nisi. - A ja ti kažem da možda imaš i pravo. Sad mi reci na osnovu čega si mi postavila dijagnozu

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Aug 2018 u 07:09
Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju

- Umro nam je Oliver – bilo je prvo što mi je prijateljica rekla na telefon nakon pozdrava.  Umro nam je Oliver. Baš tako je rekla.  Jer, Oliver je bio zaista naš.

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 31 Jul 2018 u 10:26
Edi
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Edi

Mislim da sam u to vrijeme imala oko 10 ili 11 godina. Moji su roditelji došli u posjed komadića zemlje u obližnjem selu i odlučili na njemu posaditi vinograd, izorati dio za povrtnjak i izg

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Jul 2018 u 21:06
Vraća se
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Vraća se

Da ja imam sina, bio bi on meni nogometaš, ja vam kažem. Vježbao bi šutati onu loptu sve dok je tri puta za redom ne bi uspio upucati u moj najveći lonac za juhu sa dvadeset metara. J

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Jul 2018 u 08:12
Velike sitnice
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Velike sitnice

U mom životu trenutno nema ničeg novog i velikog što bi me moglo držati. Drže me sitnice. Veliko je umijeće znati prepoznati sitnice kao stupove života. Pogotovo u zahtjevnim vremenima. T

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 12 Jan 2018 u 09:47
Hoće li to zaista biti nova godina za ljude ovoga svijeta?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Hoće li to zaista biti nova godina za ljude ovoga svijeta?

Stara je gospođa već dugo stajala kraj otvorenog prozora i pažljivim i sjetnim pogledom gledala na svoju ulicu. Nitko točno nije mogao odrediti koliko joj je zapravo godina. Krasile su je mnoge bo

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 04 Jan 2018 u 09:29
Što ti je godina dana....
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Što ti je godina dana....

Spakiraš plastičnu jelku u kartonsku kutiju i staviš je na vrh ormara, par se puta posvađaš i pomiriš s mužem, popiješ par kavica s prijateljicom, jednom se grdno

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 28 Dec 2017 u 08:50
Istinita priča koja završava, a u stvari tek počinje, na Božić
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Istinita priča koja završava, a u stvari tek počinje, na Božić

Ponavljam priču radi sebe i vas kako bih nas podsjetila da ni u najtežim trenucima nikad nismo sami. Samo treba obratiti pažnju na znakove. Barem ja tako radim. Ti mi znakovi daju snagu, nadu i s

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 14 Dec 2017 u 09:12
Neka
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Neka

Neka pada kiša. Ona ima super kabanicu za kolica, a ja imam divan šareni kišobran. Neka ljudi ogovaraju jedni druge. Mi ćemo i dalje, baš tada, imati nekog hitnog posla.

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Dec 2017 u 07:25
Ukupno vijesti 209

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr