18Aug

Ja sam bogata zbog ruku koje vole

Ja možda i jesam još mala po tvojim mjerilima, ali znaš što bih ja tebi rekla kad bih mogla?
Rekla bih ti da plačeš kad ti se plače, dokle god više nemaš što isplakati.
Da se smiješ kad ti se smije, i to baš onako, kao da te nešto uhvatilo, dokle god te ne zaboli trbuh.
čemu skrivati tugu ili sreću? Sve je to život, i smjenjivati se mogu jedino ako ih prihvatiš. Inače ostaneš nijem usprkos mogućnosti da možeš govoriti.

Rekla bih ti da je život lijep ako naučiš gledati sitnice.
Na primjer, kad pomaziš malu macu, a ona se više ne želi rastati od tebe, nego joj je toliko lijepo sa tobom da zadovoljno predući zaspi u tvom krilu. Toliko si joj drag. A divno je biti nekome drag.
Ili kad ti netko koga ne poznaješ priđe i kaže: "Izgledaš prekrasno sa tim svojim osmjehom. Ti si ona mala koja jako voli knjige? Nadam se da te mama sluša. Mi odrasli smo ponekad malo preozbiljni i pričamo gluposti." -tada osjećaš ponos što si to što jesi.

Rekla bih ti da nije važno što nešto ne možeš i da to nije razlog za tugu, jer svakome je dano nešto što može bolje od drugih. Tako mora biti.
Rekla bih ti da možeš zaista biti sretan jedino ako ti je stalo da oni koje voliš budu sretni sa tobom. I smireni u tvojoj blizini. Ako želiš da te se plaše, onda ti nisi sretan. Onda si usamljen. I oni koji te vole, isto tako.
Rekla bih ti i to da je ružno nekoga žaliti. Jer, možda baš taj koga žališ nosi u sebi cijeli jedan svemir kojeg ti nikada nećeš moći spoznati ako samo žališ bez želje da zaviriš unutra. A šteta je to, jer ostaješ siromašan za cijeli jedan mali svijet.

Moja mama kaže da sam njezin anđeo.
Kaže mi i da sam njezino zlato.
Kaže da joj je najljepše kad smo nas troje negdje zajedno i da smo tata i ja njezino najveće blago.
Ona kaže da sam ja njezino sve. Jednostavno sve. I onda, kako možeš biti tužan kad si nekome toliko važan? Zato se ja toliko i smiješim.
Ona ionako svima govori da joj je najvažnije na svijetu da se ja smijem i da je sve ostalo manje važno, jer dok se ja smijem ona se ničega ne boji.

Rekla bih ti i to da me nikada ni jedna kupljena stvar nije usrećila, jer moje ruke je ne mogu držati, ali me uvijek usreće prijatelji koji viču moje ime kad me ugledaju iz daleka jer su iskreno sretni što su me sreli.
I još bih ti rekla, da nije važno da li si bucko ili mršavko, da li si visok ili nizak, nego koliko je veliko i toplo ono što nosiš u sebi.

Vidiš, od mene su svi veći, jer ja sjedim u invalidskim kolicima, ali moj tata kaže da sam ja veća od samog života, jer sam toliko puta pobijedila i toliko sam toga prošla, koliko jedan običan čovjek može proći jedino u tri života.
I znaš što još? Nikada se nisam jako plašila.
Zato, jer su me uvijek vodile sigurne ruke kojima je najvažnije na svijetu bilo da pobijedim. I sve su učinile da tako bude. Grlile su, mazile, objašnjavale, molile, brisale suze i okretale stranice knjiga sa divnim pričama u bijelim sobama sa metalnim krevetima. I još bih ti svakako rekla da je najdivnija stvar na svijetu, vratiti se svom mirnom i sigurnom domu. O, nema ništa ljepše od toga, vjeruj mi!

I najvažnije od svega, rekla bih ti da si bogat, jako bogat, jedino ako kraj sebe imaš takve ruke. Ja ih imam. čak četiri.
Od mame i tate.

Pravi pas
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pravi pas

- Znaš što? Tata mi je rekao da ćemo kupiti pravog psa. - Kako to misliš, pravog? Misliš živog a ne plišanog? - Ma, ne. Mislim na pravog. Tata kaže da valjaju sam

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Aug 2018 u 08:59
Pravo na sladoled
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pravo na sladoled

Kad sa kćeri u invalidskim kolicima čekam u nekom dugačkom redu, nikad ne pitam da nas se pusti ispred. Znam ja da invalidi imaju prvenstvo i da je moje pravo pitati da nas se pusti, ali nikad ne m

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 10 Aug 2018 u 09:44
Normalan Mujo
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Normalan Mujo

- Pa dobro. Jesi li ti normalna? - Pojma nemam. Zašto pitaš? - Ja ti kažem da nisi. - A ja ti kažem da možda imaš i pravo. Sad mi reci na osnovu čega si mi postavila dijagnozu

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Aug 2018 u 07:09
Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Zbogom, šjor Oliver, ostavio si svoj trag u beskraju

- Umro nam je Oliver – bilo je prvo što mi je prijateljica rekla na telefon nakon pozdrava.  Umro nam je Oliver. Baš tako je rekla.  Jer, Oliver je bio zaista naš.

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 31 Jul 2018 u 10:26
Edi
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Edi

Mislim da sam u to vrijeme imala oko 10 ili 11 godina. Moji su roditelji došli u posjed komadića zemlje u obližnjem selu i odlučili na njemu posaditi vinograd, izorati dio za povrtnjak i izg

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Jul 2018 u 21:06
Vraća se
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Vraća se

Da ja imam sina, bio bi on meni nogometaš, ja vam kažem. Vježbao bi šutati onu loptu sve dok je tri puta za redom ne bi uspio upucati u moj najveći lonac za juhu sa dvadeset metara. J

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Jul 2018 u 08:12
Velike sitnice
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Velike sitnice

U mom životu trenutno nema ničeg novog i velikog što bi me moglo držati. Drže me sitnice. Veliko je umijeće znati prepoznati sitnice kao stupove života. Pogotovo u zahtjevnim vremenima. T

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 12 Jan 2018 u 09:47
Hoće li to zaista biti nova godina za ljude ovoga svijeta?
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Hoće li to zaista biti nova godina za ljude ovoga svijeta?

Stara je gospođa već dugo stajala kraj otvorenog prozora i pažljivim i sjetnim pogledom gledala na svoju ulicu. Nitko točno nije mogao odrediti koliko joj je zapravo godina. Krasile su je mnoge bo

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 04 Jan 2018 u 09:29
Što ti je godina dana....
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Što ti je godina dana....

Spakiraš plastičnu jelku u kartonsku kutiju i staviš je na vrh ormara, par se puta posvađaš i pomiriš s mužem, popiješ par kavica s prijateljicom, jednom se grdno

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 28 Dec 2017 u 08:50
Istinita priča koja završava, a u stvari tek počinje, na Božić
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Istinita priča koja završava, a u stvari tek počinje, na Božić

Ponavljam priču radi sebe i vas kako bih nas podsjetila da ni u najtežim trenucima nikad nismo sami. Samo treba obratiti pažnju na znakove. Barem ja tako radim. Ti mi znakovi daju snagu, nadu i s

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 14 Dec 2017 u 09:12
Ukupno vijesti 210

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr