23Oct

Mržnja se hrani samo mržnjom, ljubav samo ljubavlju

Ima puno divnih rečenica koje divni ljudi i divna djeca znaju izgovoriti, onako spontano, jer je to u njima. Neke od tih divnih rečenica pamtim, jer su divne i oplemenjuju.


Ima i puno groznih rečenica koje ljudi i djeca znaju izgovoriti, onako spontano, jer je to u njima. Neke od tih groznih rečenica isto pamtim, jer su grozne i jer su me boljele.

 

Nije mi svejedno kad hodam kroz grad i čujem u dječjoj igri:
Ti si retardiran budalo jedna, niš` ne kužiš! I mama ti je retardirana i šepava! Mrš idiote, tata ti je srbin, idi u Srbiju! Kad narastem kupit ću pištolj, onaj vojnički sa puno metaka. Onda će me se svi plašiti. Moja mama kaže da je sve puno bosanaca, a malo nas domaćih. Mama, zašto oni tako čudno pričaju? Jesu li to furešti? Jesu. Bolje da se ne igraš s njima. Tko zna što oni imaju u glavi. Cigan prljavi! Deda, jel da da je onaj mali u kolicima jadan? Jest sinko, jadan je. Mama, onaj glupi Marko me šutnuo. Pa, šutni ti njega, a ako ti opet vrati, mene zovi, pa ću mu ja pokazati majku mu švapsku! Misli da je bolji od nas ako živi u njemačkoj. Neću se igrati s Nevenom. Nema ni mobitel, ne zna ni jednu igricu na kompjuteru. Nema ni za sladoled. S njim je dosadno. Idem kod Leona. On sve ima.

 

Ooooo, svete mu krave.... Ako ih doma ne uče da je svatko jednako vrijedan i da svatko ima jednaka prava, da nema vrijednijih, manje vrijednih, više jadnih, ovih, onih, da se svi istom brzinom vrtimo u svemiru zaljepljeni za ovu kuglu, od koga će to onda naučiti? U školi? Tamo se uče predmeti, a o ljudskosti samo onako usput, toliko usput da djecu ne dovode u stanje da se zapitaju.

 

Postoji dan za ovo, ono, za ove, one, jedan dan u godini koji obilježava jednu skupinu ljudi, djece, ističući svjesnost kako i oni imaju prava. Ja ne volim te dane, jer zašto se jednom u godini treba isticati da netko ima prava? Zašto uopće postoje ti dani? Zašto to nije samo po sebi razumljivo, nego treba vikati jednom godišnje da netko ima prava kao i svi ostali?

 

Ima pak dana kad hodam kroz grad pa me pristojno pozdrave djeca koju uopće ne poznajem. Kad imaju potrebu mojoj kćerki pokloniti cvijet ili bonbon. Kad bi htjeli pričati s njom pa me mole da im prevedem što je rekla. Kad mame kažu, `Ne smiješ ga nazivati imenom države iz koje je došao jer on ima svoje lijepo ime koje mu je mama dala`. Kad djedovi kažu `Onaj moj susjed Ibro je najbolji susjed na svijetu. Kad je mojoj ženi bilo slabo, sve je ostavio i vozio ju na hitnu. Sam mi ga je Bog stavio za susjeda.`


Kad srbin i hrvat igraju boće i piju pivu, a njihove žene razmjenjuju recepte. Kad moji prijatelji koji su odasvud, pričaju jedni s drugima bez da ih uopće interesira odakle je čovjek s kojim razgovaraju, samo vide da je s njim divno pričati...

 

Ima dana kad shvatim da je dobre ljude nemoguće natjerati da nekog mrze zbog nekih čudnih razloga, jer oni to jednostavno ne mogu. I isto tako neće moći to učiti svoju djecu, jer to nemaju u sebi. Takvi ljudi su nada ovog svijeta.


Onoga dana kad si svoje dijete naučio da razlikuje čovjeka od čovjeka, ne po dobroti i zloći, nego po mjestu njegovog rođenja i količini novaca i stvari koje ima, i po njegovoj sposobnosti ili nesposobnosti, svijetu si dodao mali komadić mržnje koja će uvijek imati potrebu da se hrani mržnjom, jer je tako naučila.


Ljubav se jedino zna ljubavlju hraniti i ona može jedino razlikovati dobro od zla, tamu od svjetlosti, i ništa drugo, jer je tako naučila. Doma!

 

Vesna Ferluga Antić

Zločesti semafor
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Zločesti semafor

Šetamo tako Mia i ja. Ja se ušutila, gutam neku tugu kojoj, da me ubiješ, ne znam pravi razlog. Samo me pokrila, meko i ljepljivo.  Ispod kotača Mijinih kolica šu&sca

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 21 Oct 2018 u 11:27
Ljudi koji vibriraju pozitivno i obavijeni su ugodnim svjetlom
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Ljudi koji vibriraju pozitivno i obavijeni su ugodnim svjetlom

Volim čitati o kvantnoj fizici, iako malo toga razumijem što piše. Ali, ono malo što mi uspije sjesti u glavu, jako me tješi. Kad nas se rastavi na manje od atoma, od koji

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 14 Oct 2018 u 11:02
Život mi je
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Život mi je

Ima dana kada je jednostavno preteško.Kada si prezasićen. Kada ti je dosta borbe i razgovora koji nigdje ne vode.Dana, kada na pitanje: "Šta ti je?", najradije želiš odgovo

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 03 Oct 2018 u 07:05
Vera i Mara
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Vera i Mara

Nabasale Vera i Mara jedna na drugu u rano jutro na putu prema tržnici. Iako već u poznim godinama, Vera je na sebi imala šarenu haljinu živih boja, na glavi slamnati šešir na

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 24 Sep 2018 u 07:59
Mia i njezina audioteka
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Mia i njezina audioteka

Mia i ja smo već odavno uvele jedan običaj koji nas jako veseli. Kako se ona ne može služiti rukama, ne govori, osim nekih pet-šest kratkih glasova, a pri tome i slabo vidi, kako bih joj po

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 19 Sep 2018 u 13:28
Obećajem da ću se voljeti i tužnu
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Obećajem da ću se voljeti i tužnu

Ustajem rano, negdje oko pet. U šalicu odlomljene ručke ulijevam gorku kavu s par kapljica mlijeka. Na šalici piše, "Obećaj da ćeš se voljeti i tužnu". To je samo &scar

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 07 Sep 2018 u 09:48
Kao da...
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Kao da...

Kao da jedeš slasnu pizzu ili tortu ispred gladnog djeteta u ritama i ne obazireš se na njega. Nije to tvoje dijete. Nek mu kupe njegovi ako je gladno. Kao da kupuješ Gucci torbi

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 27 Aug 2018 u 13:54
Pravi pas
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pravi pas

- Znaš što? Tata mi je rekao da ćemo kupiti pravog psa. - Kako to misliš, pravog? Misliš živog a ne plišanog? - Ma, ne. Mislim na pravog. Tata kaže da valjaju sam

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 15 Aug 2018 u 08:59
Pravo na sladoled
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Pravo na sladoled

Kad sa kćeri u invalidskim kolicima čekam u nekom dugačkom redu, nikad ne pitam da nas se pusti ispred. Znam ja da invalidi imaju prvenstvo i da je moje pravo pitati da nas se pusti, ali nikad ne m

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 10 Aug 2018 u 09:44
Normalan Mujo
Fine nijanse Vesna Ferluga Antić

Normalan Mujo

- Pa dobro. Jesi li ti normalna? - Pojma nemam. Zašto pitaš? - Ja ti kažem da nisi. - A ja ti kažem da možda imaš i pravo. Sad mi reci na osnovu čega si mi postavila dijagnozu

By: Fine nijanse Vesna Ferluga Antić | 08 Aug 2018 u 07:09
Ukupno vijesti 217

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr