17Nov

Djed koji si je izabrao unuka

Pitaju me zašto ne pišem o tome kako je u Umagu jedan djed iz vrtića uzeo tuđe dijete. Naravno, panika je nastala kada su roditelji došli i shvatili da im nema djeteta. A tko se ne bi uspaničario?

Ali što reći na to? Tko sam ja da kritiziram djeda, tete u vrtiću, roditelje klinca koji ga nisu naučili da se s nepoznatim stričekima nigdje ne ide, ili pak klincem koji bi sa četiri godine trebao znati tko mu je djed, ili?

Današnji klinci više ne znaju niti tko su im tata i mama. Jedino ako imaju Fejsbuk profil, tek onda ih vide dok piće selfije. Naravno da se šalim.

Htjedoh reći kako sam ja najmanje pozvan da komentiram taj događaj. Ja koji sam barem pet puta zaboravio otiči po djecu u vrtić. Naravno, nekada opravdano (jednom) i četiri puta neopravdano.

Onaj tko to nije doživio ne zna kako je to neugodna situacija. Djecu moraš preuzeti do 16 h, a ti se u 18,30 h sjetiš da si ih zaboravio. Tada slijedi juriš. Voziš u zavojima na dva točka kao da će te dvije minute nešto promijeniti. Usput smišljaš izgovore, kao da tete u vrtiću nisu čule svaki izgovor barem 50 puta. Ti znaš da ležeš, teta zna da lažeš, djeca znaju da lažeš, ali svima je nekako lakše.

Nikako ne razumijem taj hladan doček kada se konačno pojaviš. Umjesto da te svi izljube, tete te mrko gledaju, djeca te niti ne pogledaju. Naravno, tete odmah dodaju još dva, tri tvoja grijeha: -"znate, ovo vam nije prvi puta. Sjećate se ....bla, bla, bla..". Ne, ne sjećam se, ti se sjećaš. Tek tada shvatiš da ova teta ima nešto protiv tebe, garant.

Jednom mi je uvalila dušek da ga nosim na pranje. Kaže, "vaša se kćer popiškila, morate ga oprati i osušiti do sutra". A ti si naravno taj dan došao pješice jer je tvoja pametna žena rekla kako je baš vani fina bura i friški zrak i da mi treba malo kretanja pošto sam odvalio trbušinu.

Uzmem u jednu ruku dušek i na leđa s njim. U drugu ruku jedno dijete i što sada. A drugo dijete? Što s njim. Raditi dvije ture? Naravno, uzmeš za ruku ovo što se popišalo, da bi mu stiskanjem ruke malo nagnječio kosti šake (ionako nije planirano da bude pijanist), a drugog nepopišanca gurneš nogom ispred sebe neka krči put. Naravno, svi te čudno gledaju i podsmjehuju ti se. Prošli su i oni sve to, ali sretni su kada vide nekoga drugoga kako tegli dušek

Taj dan obično sretneš ljude koje godinama nisi sretao i svi bi malo porazgovarali s tobom. -"A djeca su se malo popišala, a"? - "Ja nisam, to se popišala ova glupača". kaže onaj što se nije popišao. - "Nisam ni ja, teta laže, ja se nikada ne popišam u vrtiću, jedino nekad kod kuće".

S obzirom da sam uvijek s djecom gradio naš odnos na povjerenju i iskrenosti, ja vjerujem svom djetetu. Ova teta je prava kučka. Uvalila mi je tuđi popišani dušek samo da me sjebe što sam,eto, par puta"malo" zakasnio uzeti djecu iz vrtića.

U današnje vrijeme je sve to puno lakše. Slika na fejsu kao u priči. Pa onda mobiteli, Skype, Viber ..... Danas tete mogu provjeriti u sekundi sve i svakoga.

-"Dobar dan. Ja sam djed i došao sam po svoga unuka Marka (iako se njegov unuk zove Mirko)". - "Markoooooooo, došao je djed po tebeeeee". I onda vidiš stampedo. Njih šestorica trče. Putom si postavljaju žgambete. Pa jebote, djed je djed. Nije svačiji djed u Umagu. Djedovi su ikone. A bake rospije. Zašto?

Obično roditelji svojoj djeci čiji djed i baka žive daleko, o njima pričaju lijepe priče (dobro, ljepše su one o djedu). -"Znaš Marko, kada budemo jednom išli kod djeda i bake ( obično se ide kada usfali malo novaca), onda ćete ti i djed ići .... (vamo, tamo), i raditi .....(ovo, ono). A baka će vam kuhati fine mahune, grašak, grah (bljakkkk). E sada znate zašto djeca više vole djedove, oni ne kuhaju mahune, grašak, grah. Oni s unucima idu vamo, tamo i rade ovo, ono.

A onda pametni klinci pitaju:-" A imali kod djeda i bake internet i Wifi"? E jbg. što im sada reći? Naravno nešto promrmljaš. Eto zašto djedu nije teško preuzeti unuka iz vrtića. I da, nekada su djedovi i bake imali hrpu unuka pa su morali voditi fiskalnu evidenciju s imenima i kome su koliko para dali. Danas imaju jednog ili dva unuka. Ali jebe ih onaj Švabo Alzheimer, pa i ta dva imena pobrkaju.

No vratimo se mi djedu koji je došao u vrtić po svog unuka. Od svih šest imenom Marko odabrao je jednoga koji ličio pomalo na njegovu familiju koja ima klempave uši.

Za to vrijeme Mirko, njegov stvarni unuk pogledavao je na sat i u sebi mislio.

Ovako ide priča iz Mirkove perspektive:
- "Onaj moj papak od starog opet će me danas zaboraviti uzeti iz vrtića. Naravno, isključiće i mobitel, a onda će me ova babuskara teta trolati dva sata kako imam neodgovorne roditelje, kao da ja to ne znam. Ali to nije ni tako loše. Nakon toga ispunjavaju sve moje želje samo da, kada odemo kod djede i bake, ne pričam o tome kako me svaki mjesec barem dva puta zaborave u vrtiću.

Ejjj, jebote vidi onog starog, isti moj dida. Koji kurac on zove Marka i kuda trče ova šestorica. Ovaj moj dida je garant popizdio.Izgleda da i njemu baba kuha samo one pizdarije, grašak, mahune, grah. Od toga je i prolupo. Tako ti je to. Oče se i od hrane prolupati, pa onda sve novine pišu o tome. Idem ga ja poslikati pa materi poslati mms s slikom da vidim jel to moj dida ili nije, ako je, tako ću opizdit ovu šestoricu da će me pamtiti, ups, ja sam još mali, ne bi smio psovati.

-Je Mirko, to je tvoj dida. Zar se ne sjećaš kada ste išli vamo, tamo i radili, ovo, ono, a baba vam kuhala mahune, grašak i grah? Moja mater vam je uvijek malo opširna. Zato ju u kući više nitko ni ne sluša što priča.

I onda sam vam ja uletio među onu šestoricu i ............

Sada za stolom u kabinetu vrtića sjedimo: moji starci, ja, psiholog, pedagog, tete i još neki koji imaju ozbiljno lice. Valjda roditelji onog klempavog Marka i svi se nešto mršte na mene i sve nešto mene krive, a ja nemam pojma o čemu oni to pričaju".

Na moju sreću, vrijeme odlazaka po djecu u vrtić i roditeljskih sastanaka u školi (jednom sam cijeli roditeljski presjedio u pogrešnom razredu, ali o tome neki drugi puta) je iza mene već dugi niz godina. Unuka JOŠ nemam da po njih idem u vrtić, pa si sve nešto mislim da bih mogao napraviti neku Agenciju "Za vas preuzimam djecu u vrtiću". Posla bi bilo kao u priči. Bolje preuzimati djecu nego kredit.

I za kraj, jebeš roditelja koji nije svoje dijete zaboravio u vrtiću. Babe koja djeci ne kuha grašak, mahune i grah i djeda koji nije uzeo pogrešnog unuka iz vrića.O čemu bi ja danas pisao? Ovako imam priču s naslovom: DJED KOJI SI JE IZABRAO UNUKA.

Franjo Sabo

Zvao sam je Emily
Sabotaža

Zvao sam je Emily

Prvo proljetno sunce izmamilo je osmjehe na sve one zimogrozne. Uživao sam i ja sjedeći na klupi uz Promenadu, koja se kilometrima proteže uz rijeku našeg najljepšeg kontinentalnog gr

By: Sabotaža | 12 Sep 2018 u 07:45
Kolumna Sabotaža: Na Peričin prvi dan škole `nastradala` baka
Sabotaža

Kolumna Sabotaža: Na Peričin prvi dan škole `nastradala` baka

Jutro, tek pokoji sat nakon svitanja probudi me krik koji je uz kuknjavu prerastao u žestoki plač. Inače ne volim nasilna buđenja. Nekako mi je prirodnije kada se sam od sebe probudim ranom zorom

By: Sabotaža | 08 Sep 2018 u 08:58
Sva sreća pa sam bio urokan
Sabotaža

Sva sreća pa sam bio urokan

Obično kada odem nekom liječniku specijalisti on mi kaže 'molim vas da terapiju uzimate redovno svaki dan, po mogućnosti u isto vrijeme'.Ja kao prvi Titov pionir koji je položio zakletvu o bla bl

By: Sabotaža | 31 Aug 2018 u 10:30
Kako da se uda kada joj je svaka subota radna
Sabotaža

Kako da se uda kada joj je svaka subota radna

Upravo sam odgledao jedan romantičan film i jednostavno nisam izdržao. Na kraju sam zaplakao. Zapravo o čemu se radi? Sjedi jedan macho mladić sam u kući koja ima dvadesetak soba. Ispred kuće (v

By: Sabotaža | 25 Aug 2018 u 07:30
U našem gradu svi se znadu
Sabotaža

U našem gradu svi se znadu

Da ja živim u najdosadnijem naselju na svijetu to je već opće poznata stvar. Tu se ništa nikada ne događa. A kada se i dogodi to je toliko mizerno da niti kere ne zalaju. Kad smo već kod

By: Sabotaža | 16 Aug 2018 u 07:21
Ideali su za budale
Sabotaža

Ideali su za budale

Biti na vlasti, ili obnašati bilo kakav oblik vlasti nije lagan posao, ali svi mi volimo vladati na neki način. Neki u državi, neki u gradu, a večina nas smrtnoka u vlastitoj kući. Nekima j

By: Sabotaža | 07 Jul 2018 u 10:36
Dvoboj u sedam i deset
Sabotaža

Dvoboj u sedam i deset

Puzao sam kroz žbunje i granje. U daljini se čula neka vika i dozivanje. Moja radoznalost je, kao i obično, prevladala. Odlučio sam do kraja izvidjeti stanje na terenu.Toga trena upalila se moja p

By: Sabotaža | 02 Jun 2018 u 08:30
Ja je ljubim, ona podriguje
Sabotaža

Ja je ljubim, ona podriguje

Ljudi moji ova neka nova vremena su me potpuno pregazila. Nema više slobode izražavanja, mišljenja i kretanja. Ovo s izražavanjem mi i nije nešto novo. Ova moja kada god ne&scar

By: Sabotaža | 26 May 2018 u 09:01
Lovački mesni narezak
Sabotaža

Lovački mesni narezak

Sjedim jutros na mojoj terasi i dok srčem kavu s užitkom, gledam ovu moju koja, već dobrih pola sata, kantu po kantu zaljeva voćke po dvorištu. Nešto si mislim, pa koji sam ja klinac

By: Sabotaža | 29 Apr 2018 u 07:59
Ukupno vijesti 264

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr