17Nov

Djed koji si je izabrao unuka

Pitaju me zašto ne pišem o tome kako je u Umagu jedan djed iz vrtića uzeo tuđe dijete. Naravno, panika je nastala kada su roditelji došli i shvatili da im nema djeteta. A tko se ne bi uspaničario?

Ali što reći na to? Tko sam ja da kritiziram djeda, tete u vrtiću, roditelje klinca koji ga nisu naučili da se s nepoznatim stričekima nigdje ne ide, ili pak klincem koji bi sa četiri godine trebao znati tko mu je djed, ili?

Današnji klinci više ne znaju niti tko su im tata i mama. Jedino ako imaju Fejsbuk profil, tek onda ih vide dok piće selfije. Naravno da se šalim.

Htjedoh reći kako sam ja najmanje pozvan da komentiram taj događaj. Ja koji sam barem pet puta zaboravio otiči po djecu u vrtić. Naravno, nekada opravdano (jednom) i četiri puta neopravdano.

Onaj tko to nije doživio ne zna kako je to neugodna situacija. Djecu moraš preuzeti do 16 h, a ti se u 18,30 h sjetiš da si ih zaboravio. Tada slijedi juriš. Voziš u zavojima na dva točka kao da će te dvije minute nešto promijeniti. Usput smišljaš izgovore, kao da tete u vrtiću nisu čule svaki izgovor barem 50 puta. Ti znaš da ležeš, teta zna da lažeš, djeca znaju da lažeš, ali svima je nekako lakše.

Nikako ne razumijem taj hladan doček kada se konačno pojaviš. Umjesto da te svi izljube, tete te mrko gledaju, djeca te niti ne pogledaju. Naravno, tete odmah dodaju još dva, tri tvoja grijeha: -"znate, ovo vam nije prvi puta. Sjećate se ....bla, bla, bla..". Ne, ne sjećam se, ti se sjećaš. Tek tada shvatiš da ova teta ima nešto protiv tebe, garant.

Jednom mi je uvalila dušek da ga nosim na pranje. Kaže, "vaša se kćer popiškila, morate ga oprati i osušiti do sutra". A ti si naravno taj dan došao pješice jer je tvoja pametna žena rekla kako je baš vani fina bura i friški zrak i da mi treba malo kretanja pošto sam odvalio trbušinu.

Uzmem u jednu ruku dušek i na leđa s njim. U drugu ruku jedno dijete i što sada. A drugo dijete? Što s njim. Raditi dvije ture? Naravno, uzmeš za ruku ovo što se popišalo, da bi mu stiskanjem ruke malo nagnječio kosti šake (ionako nije planirano da bude pijanist), a drugog nepopišanca gurneš nogom ispred sebe neka krči put. Naravno, svi te čudno gledaju i podsmjehuju ti se. Prošli su i oni sve to, ali sretni su kada vide nekoga drugoga kako tegli dušek

Taj dan obično sretneš ljude koje godinama nisi sretao i svi bi malo porazgovarali s tobom. -"A djeca su se malo popišala, a"? - "Ja nisam, to se popišala ova glupača". kaže onaj što se nije popišao. - "Nisam ni ja, teta laže, ja se nikada ne popišam u vrtiću, jedino nekad kod kuće".

S obzirom da sam uvijek s djecom gradio naš odnos na povjerenju i iskrenosti, ja vjerujem svom djetetu. Ova teta je prava kučka. Uvalila mi je tuđi popišani dušek samo da me sjebe što sam,eto, par puta"malo" zakasnio uzeti djecu iz vrtića.

U današnje vrijeme je sve to puno lakše. Slika na fejsu kao u priči. Pa onda mobiteli, Skype, Viber ..... Danas tete mogu provjeriti u sekundi sve i svakoga.

-"Dobar dan. Ja sam djed i došao sam po svoga unuka Marka (iako se njegov unuk zove Mirko)". - "Markoooooooo, došao je djed po tebeeeee". I onda vidiš stampedo. Njih šestorica trče. Putom si postavljaju žgambete. Pa jebote, djed je djed. Nije svačiji djed u Umagu. Djedovi su ikone. A bake rospije. Zašto?

Obično roditelji svojoj djeci čiji djed i baka žive daleko, o njima pričaju lijepe priče (dobro, ljepše su one o djedu). -"Znaš Marko, kada budemo jednom išli kod djeda i bake ( obično se ide kada usfali malo novaca), onda ćete ti i djed ići .... (vamo, tamo), i raditi .....(ovo, ono). A baka će vam kuhati fine mahune, grašak, grah (bljakkkk). E sada znate zašto djeca više vole djedove, oni ne kuhaju mahune, grašak, grah. Oni s unucima idu vamo, tamo i rade ovo, ono.

A onda pametni klinci pitaju:-" A imali kod djeda i bake internet i Wifi"? E jbg. što im sada reći? Naravno nešto promrmljaš. Eto zašto djedu nije teško preuzeti unuka iz vrtića. I da, nekada su djedovi i bake imali hrpu unuka pa su morali voditi fiskalnu evidenciju s imenima i kome su koliko para dali. Danas imaju jednog ili dva unuka. Ali jebe ih onaj Švabo Alzheimer, pa i ta dva imena pobrkaju.

No vratimo se mi djedu koji je došao u vrtić po svog unuka. Od svih šest imenom Marko odabrao je jednoga koji ličio pomalo na njegovu familiju koja ima klempave uši.

Za to vrijeme Mirko, njegov stvarni unuk pogledavao je na sat i u sebi mislio.

Ovako ide priča iz Mirkove perspektive:
- "Onaj moj papak od starog opet će me danas zaboraviti uzeti iz vrtića. Naravno, isključiće i mobitel, a onda će me ova babuskara teta trolati dva sata kako imam neodgovorne roditelje, kao da ja to ne znam. Ali to nije ni tako loše. Nakon toga ispunjavaju sve moje želje samo da, kada odemo kod djede i bake, ne pričam o tome kako me svaki mjesec barem dva puta zaborave u vrtiću.

Ejjj, jebote vidi onog starog, isti moj dida. Koji kurac on zove Marka i kuda trče ova šestorica. Ovaj moj dida je garant popizdio.Izgleda da i njemu baba kuha samo one pizdarije, grašak, mahune, grah. Od toga je i prolupo. Tako ti je to. Oče se i od hrane prolupati, pa onda sve novine pišu o tome. Idem ga ja poslikati pa materi poslati mms s slikom da vidim jel to moj dida ili nije, ako je, tako ću opizdit ovu šestoricu da će me pamtiti, ups, ja sam još mali, ne bi smio psovati.

-Je Mirko, to je tvoj dida. Zar se ne sjećaš kada ste išli vamo, tamo i radili, ovo, ono, a baba vam kuhala mahune, grašak i grah? Moja mater vam je uvijek malo opširna. Zato ju u kući više nitko ni ne sluša što priča.

I onda sam vam ja uletio među onu šestoricu i ............

Sada za stolom u kabinetu vrtića sjedimo: moji starci, ja, psiholog, pedagog, tete i još neki koji imaju ozbiljno lice. Valjda roditelji onog klempavog Marka i svi se nešto mršte na mene i sve nešto mene krive, a ja nemam pojma o čemu oni to pričaju".

Na moju sreću, vrijeme odlazaka po djecu u vrtić i roditeljskih sastanaka u školi (jednom sam cijeli roditeljski presjedio u pogrešnom razredu, ali o tome neki drugi puta) je iza mene već dugi niz godina. Unuka JOŠ nemam da po njih idem u vrtić, pa si sve nešto mislim da bih mogao napraviti neku Agenciju "Za vas preuzimam djecu u vrtiću". Posla bi bilo kao u priči. Bolje preuzimati djecu nego kredit.

I za kraj, jebeš roditelja koji nije svoje dijete zaboravio u vrtiću. Babe koja djeci ne kuha grašak, mahune i grah i djeda koji nije uzeo pogrešnog unuka iz vrića.O čemu bi ja danas pisao? Ovako imam priču s naslovom: DJED KOJI SI JE IZABRAO UNUKA.

Franjo Sabo

Dubioza kolektiv
Sabotaža

Dubioza kolektiv

Primijetio sam kako se neki moji prijatelji užurbano informatički opismenjavaju. Polaze kurseve za treću životnu dob iako su po meni još u drugoj životnoj dobi. Što znači, ovi u tr

By: Sabotaža | 06 May 2017 u 09:14
Djeca znaju sve
Sabotaža

Djeca znaju sve

„ Znaš ono što si pisao nedavno nije u opće u redu, ja kao prvo nisam nikakva alapača, ja samo dobro slušam i još bolje pamtim, a pošto sam ja nesebična oso

By: Sabotaža | 08 Apr 2017 u 09:43
Gaće za (ne)daj Bože
Sabotaža

Gaće za (ne)daj Bože

Crno, tmurno, maglovito. Sve me to nekako podsjeća na srčani udar. Eto tako mi nekako izgleda i ova naša svakodnevica. Nitko se više ne smije. Nema zdrave zafrkancije. Svi su ljuti i n

By: Sabotaža | 01 Apr 2017 u 08:09
E moj Tesla, ti i tvoja struja
Sabotaža

E moj Tesla, ti i tvoja struja

Tehnološki bum koji vlada posljednjih 20 godina jednostavno nas starije pomalo zbunjuje. Ali ne samo nas. Zbunjeni su i ovi mlađi.Gledam neki dan u kafiću jedan momak kojem je zazvonio mobite

By: Sabotaža | 11 Mar 2017 u 20:30
Zbogom dome, slatki dome
Sabotaža

Zbogom dome, slatki dome

Pomalo mi se više penje na onu stvar kukanje kako nam mladost odlazi iz "Lijepe Naše". Kako nam sela izumiru i kako nas je sve manje u toj bajnoj "Lijepoj Našoj".Slike autobusa ko

By: Sabotaža | 04 Mar 2017 u 08:42
Zvao sam je Emili
Sabotaža

Zvao sam je Emili

Prvo proljetno sunce izmamilo je osmjehe na sve one zimogrozne. Uživao sam i ja sjedeći na klupi uz Promenadu, koja se kilometrima proteže uz rijeku našeg najljepšeg kontinentalnog gr

By: Sabotaža | 18 Feb 2017 u 08:19
Djeca znaju sve
Sabotaža

Djeca znaju sve

„Znaš ono što si pisao nedavno nije u opće u redu, ja kao prvo nisam nikakva alapača, ja samo dobro slušam i još bolje pamtim, a pošto sam ja nesebična osob

By: Sabotaža | 22 Jan 2017 u 09:36
Dan kada me pere depra
Sabotaža

Dan kada me pere depra

Dok sam bio lijep i mlad (ovo lijep sam ubacio čisto radi floskule), nisam znao što je to depresija. Jednostavno čudio sam se ljudima koji sebe nazivaju meteoropatima.Kaže on: „ pere m

By: Sabotaža | 14 Jan 2017 u 09:55
Sretno vam skijanje
Sabotaža

Sretno vam skijanje

Sjećam se bio je ponedjeljak, mjesec prosinac 92' godine. Kako pamtim te datume? Sve događaje koji su promijenili moj život pamtim, iako onaj Švabo Alzheimer, pokušava da mi zamuti pa

By: Sabotaža | 07 Jan 2017 u 08:53
Ukupno vijesti 264

O nama

5portal.hr nezavisni je portal, novi koncept dnevnog portala koji objedinjuje karakteristike popratnih medija, video i audio zapisa te digitalne fotografije. Čitatelje privlačimo i zadržavamo ponajprije sadržajem, od dnevnih vijesti s Labinštine, ali i čitave regije.

Redovno objavljujemo vijesti iz kulture, sporta, rubrike zdravlje, pa sve do korisnih savjeta različitih tematika. Sastavni dio portala jesu i kolumne, te trenutno redovno objavljujemo četiri kolumne. Do sada je objavljen i veliki broj intervjua, a ta praksa će se nastaviti i u budućnosti.       

Dobru suradnju ostvarili smo s raznim udrugama i sportskim društvima te redovito pratimo njihove aktivnosti.

Facebook

Kontakt info

Sjedište: Slobode 63, 52 221 Rabac
Ured: Rudarska 1, 52 220 Labin
OIB: 90625517782

+385 52 854 033
+385 98 849 987
+385 91 130 31 80

autor@5portal.hr