Lovački mesni narezak

Sjedim jutros na mojoj terasi i dok srčem kavu s užitkom, gledam ovu moju koja, već dobrih pola sata, kantu po kantu zaljeva voćke po dvorištu. Nešto si mislim, pa koji sam ja klinac dao tolike pare za navodnjavanje dvorišta kada ona to radi kantama?

Pitao bih ja nju zašto, ali životno iskustvo i godine braka mi govore da je bolje da ništa ne pitam. Puno alata raznih dimenzija joj je pri ruci.

I tako ona četrdeset voćki, četrdeset kanti. Ali to nije obično zalijevanje. To je zalijevanje s ritualom. Četiri strane svijeta, sa svake četvrt kante. Pomislio sam da je to neki novi religijski ritual pošto ona zadnjih deset godina (od kada je u penziji) čita "sumnjive" knjige. Da čita! Guta ih.

Sjever, zapad, jug, istok. Već drugu voćku mijenja strane svijeta. Vidim nije ritual. Ne kreće s istoka. Već sam se uplašio da se spanđala s nekim Sirijcem dok šeta po bespućima našeg okruženja s našim psom Jackom.

Ma da se mi odmah razumijemo, nemam ja ništa protiv Sirijaca. Ako je i našla nekog, samo neka je majstor, ono, da zna nešto popraviti po kući. Kakve sam ja sreće, još će mi dovesti nekog propalog bankara.

Evo kažu najteže je napisati prvih nekoliko rečenica kolumne, a onda se stvar sama od sebe počne razvijati. Kod pravih pisaca je očito tako, kod mene nikako. Očito mi u prvom dijelu fali neka psovka koja mi otvara vizire i produhovljuje me za nastavak pisanja.

Kada smo već kod psovki, jučer me je ispljuvala gospođa Anđelka. Reče mi kako je pročitala moju knjigu "Sabotaža", da joj se svidjela ali da previše psujem.

Inače drugarica Anđelka je bivša žena (pokoj mu duši) jednog Partijskog sekretara, a sada, kažu mi, u crkvi sjedi u prvim redovima i veliki je vjernik. Kažu da je toliko postala pobožna da često zna pasti u trans i tresti se za vrijeme obreda. Što ona tada proživljava nitko mi nije znao objasniti, ali da se trese, trese se (ko Banja Luka '69.), kažu.

Nešto si mislim. Kako ja nikada ne padam u nikakav trans da se i ja malo tresnem. Nije da ja nisam u mladosti padao u trans, samo buđenje iz transa bilo je bolno. Tako da sam se odlučio oženiti, da ne bih više padao u trans. Drugarica Anđelka je očito zauzela neki drugi pravac. Ona se nije odlučila više udavati. Pametna žena. Od prve je naučila lekciju.

Kako počeo, tako i završavam ovu kolumnu. Ova moja privodi kraju zalijevanje, a ja ću pomalo na stranicu oglasa, na kojoj btw. nisam bio već neko vrijeme i ponuditi na prodaju dvorišni sistem za navodnjavanje.

Rekoh da već dugo nisam bio na našem lokalnom oglasniku nakon blamaže koju sam doživio prije mjesec dana.

Jedan oglas (ženine poznanice za koju se javno zna da se palim na nju) glasio je ovako: "Prodajem bračni krevet, malo korišten, u odličnom stanju". A ispod toga oglasa bio je jedan drugi: "Prodajem Skuter u odličnom stanju. Moguća probna vožnja".

Naravno, onda sam ja po dobrom starom običaju pobrkao oglase i misleći da šaljem upit za Skuter, poslao upit za bračni krevet: "Kada se može doći i isprobati ga"?

Naravno, bila je to kap koja je zajebala i šefa i stanicu. Ženina poznanica je nazvala moju ženu. Moju ženu je zanimalo za koga se ja zanimam da kupim bračni krevet pošto mi u kući imamo dovoljno bračnih kreveta koji su u dobrom stanju i malo korišteni. Ja kakva sam zbunjola, samo sam je blijedo gledao, ne znajući o čemu priča što je kod nje (pošto ja na svaki napad imam spremna barem četiri opravdanja) izazvalo dodatnu sumnju.

Rat je bio na vidiku. Još gora stvar je što je onaj tip koji je prodavao skuter izbrisao svoj oglas (valjda ga je prodao), tako da ja nisam mogao dokazati da je upit trebao biti upućen baš njemu. Naravno, na moj upit "kada se može doći isprobati" uključilo se je još nekoliko gradskih alapača koje su bile zgrožene mojim bezobrazlukom tipa: "Pa ne pita se to tako javno. Zašto postoji inbox"? Ili onih muških upita: "Jesi ga isprobao, stenje li dok škripi"? Bože me sačuvaj.

Od toga dana više ne "obilazim" oglase toga tipa. Sada samo čitam one: "Samo večeras, intimno druženje kod mene uz masažu i pićence. Cijena 500 kn".

Tu sam garant siguran. Ne pijem, tako da me pićence ne zanima, a niti nemam 500 kn tako da se garant nećemo družiti. Nije da ih ne čitam sa sjetom. Volio sam ja nekada popiti poneko pićence, a imao sam i 500 kn, nije da nisam, al' jebeš ga. Moja penzija može podnijeti samo tri "druženja", a ja?

Evo gotovo je i zalijevanje voćaka u dvorištu. Danas ističu sankcije "Lovački ručak" (otvori frižider i što u njemu nađeš to je za ručak). Grozničavo smišljam neki kompliment za ovu moju. Moram biti oprezan i pažljiv. Iz iskustva znam da se sankcije mogu i produžiti. Pratim ja onog Putina. I njega jebu po sličnoj osnovi.

Nisam ni progovorio, a ova moja već me preduhitrila: "Što me promatraš ko kobac cijelo vrijeme. Pročitala sam kako su i biljke živa stvorenja i da ih treba zalijevati s ljubavlju i pažnjom, a ne šlaufom. Da malo više čitaš, a ne ideš okolo isprobavati krevete znao bi to. Za tebe je "šlauf" nešto veličanstveno što je Bog podario muškarcu i zato pripazi kako ga koristiš".

Htjedoh joj reči da joj je kanta malo prevelika u posljednje vrijeme i da se očito teško nosi s tim. Ali sam se predomislio. Tako se je i Putin kurčio pa je dobio nove sankcije. Jebeš sankcije, odoh ja do hladnjaka, tamo me čeka moj LOVAČKI MESNI NAREZAK.