Mnogo osoba ima neki, što zovemo tik. Znate ono kad nesvjesno čine neki pokret. Dižu rame, miču prečesto neki dio tijela, učine kakvu grimasu. Imao sam prijatelja, pišem imao jer već desetljećima živi u Australiji pa ga nikako ne viđam, ne posjećuje uopće rodni kraj, koji je imao gadan tik. Naime nesvjesno je migao okom. Imao je zbog toga problema, a kako i ne bi kad se znalo desiti da je u blizini drugih osoba koje ga nisu poznavale, znao namignuti.
Sjećam se, jedne je prilike skoro pokupio šamar, jer mu je tada jedna jako zgodna djevojka, na glas rekla, točnije izderala se na njega, neka joj prestane namigivati. Nije mu bilo jasno što ona to viče i žali se, jer on je to činio nesvjesno, pa smo mu objasnili da se ona dere zbog tog njegovog tika. Ispričao joj se, no ne vjerujem ni dan danas da mu je ona u to povjerovala, nego je zasigurno mislila da joj se on upucava, pa eto iz tog je razloga i namignuo.
Nezgodni su ti tikovi. Kod nekih ih primijetimo jer su očitiji nego kod drugih. Taj kod prijatelja bio je i očit, a morate priznati i nezgodan. Što mislite žensko ste, slučajno vam se pogledi sretnu, a on namigne. Mislili bi samo jedno, a to je, što mi ta budala namiguje i što mi se uopće upucava. Ne znam da li prijatelj u Australiji još uvijek namiguje, ne javlja se nikome pa ni svojima, nestao je i u više od dvadeset godina nije niti jednom posjetio Labin. No drago mi je, jer neki iz naše sredine koji također žive u Australiji, za svog posjeta rodnom kraju govore, da je dobro, živ i zdrav, ima svoj biznis i uspješan je poslovni čovjek. Tko zna možda je na svoj tik, uhvatio i kakvu uspješnu i bogatu Australku.