Sva sreća pa sam bio urokan

Obično kada odem nekom liječniku specijalisti on mi kaže 'molim vas da terapiju uzimate redovno svaki dan, po mogućnosti u isto vrijeme'.Ja kao prvi Titov pionir koji je položio zakletvu o bla bla bla toga se i držim. Jbg. doktor je doktor i on (valjda) zna.

Prije nekoliko dana nešto me stisla nervoza koju je izazvala ova moja svakojutarnjim pitanjem 'šta da kuham danas'? Obično to pitanje postavi nakon doručka. Pa pitam se koje želje ima sit čovjek? Već sam joj više puta pokušao objasniti da se to pitanje nikada ne postavlja nakon doručka nego prije, ali badava, ona ponavlja istu grešku godinama, a ta greška u meni izaziva nervozu sve širih razmjera.

Prije nekoliko dana poslala me je u susjedni grad po neke specijalne kapi za oči kojih, kako mi je rekla, u našem gradu nema. Nije mi to sve teško palo jerbo u toj ljekarni radi jedna naša poznanica, a odnedavno i (mlada) udovica. Pričalo se je svašta, da je jadnik umro, e sad baš ne znam, na njoj ili ispod nje.No bilo kako bilo, čovjek je umro vesel.
Tu sam priču čuo na sprovodu. Komentar muških je bio: 'Neka, jadnik je barem umro sretan'. Svi su klimali s odobravanjem osim Pere. Pero je nešto mrmljao u bradu. 'Jebeš takvu smrt'. Znali smo mi da bi, kada bi mogao birati, Pero najrađe umro ispod demižona domaće Malvazije.

Mlada apotekarka se baš nekako oraspoložila kada sam ušao u ljekarnu, što je za čovjeka mojih godina uvijek melem za dušu. Malo smo neobavezno čavrljali s naglaskom da sam ju pomalo ispipavao ima li kakvog zagodžiju.. Kapi koje sam trebao bile su na gornjoj polici tako da sam ju ošacovao i iznad i ispod strukića. Rekoh u sebi: 'Bože ako već umrijeti moram, daj da umrem kao i njen muž'.

Uz kapi poslužio sam se trikom iz mladosti: ' Molim te i dvije kutije kondoma'. Tražio sam neku reakciju na njenom licu ali to je kod njih kao kada slastičaru kažeš da ti u jednu kuglu smiješa dvije vrste sladoleda.

'Da te nešto pitam. Ipak ti imaš i lijepih godina (to je sada fini način da se izbjegne ono 'ti si već matori prdonja') uzimaš li nešto za smirenje. Znaš u tim godinama čovjek lako 'puca' po šavovima. Evo ja uzimam ove tablete i mogu ti reći da se super osjećam. Svakakve mi gluposti padaju na pamet'. Pomalo se je zagonetno i šeretski nasmijala. Pitate se jesam li ih kupio. Ne nisam. Kupio brate odmah dvije kutije. Volim ja praviti gluposti svake vrste.

Jutros me ova moja ponovo pokušala iznervozirati s pitanjem o ručku ali ja sam bio spreman. Maznuo sam ja onu jednu malu za živce i bio spreman. 'Ja bih za ručam knedle s kajsijama, ako može'. 'Ne može, jesi ti normalan da ti ja po ovoj vrućini mijesim i pravim knedle. Ajmo dalje'. 'Ali moja baka mi je uvijek ljeti pravila knedle'. 'A gdje je sada tvoja baka'? 'Pa umrla'. 'Eto vidiš, zato je i umrla što ti je po ovakvoj vručini ispunjavala želje. Ja nemam namjeru umrijeti'.

Sva sreća pa sam bio urokan. 'Može onda filovana paprika'? 'Hahaha, pa ti nisi normalan. Po ovoj vrućini da ti ja kuham papriku. Zajebi'. Malo sam požalio što se nisam žešće uroko pošto mi je živac pomalo skakao po visokim levelima tolerancije.

Grozničavo sam u glavi motao komplicirane recepte. Ništa mi komplicirano nije padalo na pamet. Odlučio sam se predati bez ispaljenog metka. 'Onda dva, tri jaja na oko, bez dodataka ako može'? 'Super, prodano, vidiš kako se ti i ja brzo dogovorimo'.

Nakon toga uzela je knjigu u ruke i bezbrižno se zavalila. Bila mi je sumnjiva. Tako iz čista mira zašutjeti. Bez dodatnog obrazlaganja što je za moje zdravlje najbolje. Bez razvijanja teorije o opasnosti kolesterola, dobrih i loših onih nekih pizdarija. Utjecaja šećera na moj organizam. Sve to, za razliku od ostalih dana, je izostalo. Sva sreća pa sam bio urokan inače bih ja malo potpalio vatru s dodatnim potpitanjima. Ovako. Ki me frega.

Taman kada sam pomislio da mi ove male tabletice više i neće trebati ona je odložila knjigu i ozbiljno me pogledala.

'Znaš ponosna sam na tebe. Čovjek uvijek sam treba procijeniti kada mu je potrebna stručna pomoć. Ti si je samoinicijativno zatražio i to je znak tvoje staračke zrelosti. Gradom hodaju kojekakve budale koje se srame zatražiti pomoć. A ti si pokazao karakter. Da sam ti ja to predložila ti bi se posvađao sa mnom i okrivio me da te hoću proglasiti ludim. Ok, kada bi dobio status luđaka i penzija bi ti bila veća što možda i ne bi bilo loše i tu bi temu mogli malo razraditi'.

Grozničavo sam tražio onu kutijicu s tableticama. Pod hitno sam morao pojačati dozu. Kako li je samo uspjela naći kutijicu. To je trebala biti moja tajna, a ona je trebala zaključiti da sam se malo skulirao. Ali očito je da su ona kučka iz apoteke i ova moja smislile urotu protiv mene i na lukav način odlučile da me 'smire'.

Halooo, tko je samoinicijativno uzeo tabletice. Pa te tabletice mi je uvalila ona polovnjača iz apoteke. Ja nikada sam ne bih uzimao tablete za živce. Pa u mojoj familiji nikada nije bilo živčanih. Dobro, je, tu i tamo.Zapravo bilo je ludih, ali živčanih nikada. Ali moji su to rješavali rakijom. Kada bi se ponapijali onda bi se potukli između sebe i drugi dan nikome ništa. Svi su se pravili ludi da se ne sjećaju. A uzimati tablete i postati ovisnik, to je u porodici bila nepoznanica. To što je većina njih umrla od posljedica alkohola, a bože moj, od nečega se umrijeti mora.

Gledam ovu moju i ne mogu vjerovati. Sve to bila je njena režija. I kapi za oči i tabletice. Dobro, kondomi su bili moja inicijativa, ali to nije problem. Još godinama će se oni pojavljivati na godišnjoj inventuri. Zadnju zalihu sam dao klincima iz naselja da ih pune vodom i od njih prave bombe.I tako im je već prije par godina prošao rok upotrebe.

Iz svih ovih godina braka ako sam nešto naučio to je da, čim te žena počne hvaliti odmah se hvataj novčanika ili bezglavo kidaj iz kuće. Obično je to batina s dva kraja. Kako god ju okreneš, jedan kraj će završiti po tvojim leđima. Ja sam dijete socijalizma i mnogo sam puta sudjelovao u akciji 'Ništa nas ne smije iznenaditi'. tako da sam oduvijek bio spreman (ne za dom), nego spreman na iznenađenja.

'Nego skoro sam zaboravila. Evo stiglo ti je rješenje za penziju'. Očito mi je ostavila šlag za kraj. Na brzinu sam eutanazirao veliku kuvertu. Velika kuverta, velika penzija, odmah mi je palo na pamet. Pogled na rješenje izmamio mi je osmjeh na lice. Pomislih, 'pas vam mater'. Koliko god mala bila, važno je koliko ću je dugo primati. Brzo sam popio još jednu malu tableticu. 'Pas vam mater'. Sada sam razvukao osmjeh od uha do uha. SVA SREĆA PA SAM BIO UROKAN.

Franjo Sabo - Sabotaža