A ljubav, gdje je ljubav?

Šetnja i šetanje je zdravo. Tako kažu medicinari, i oni koji se razumiju u čovječji organizam a da i ne kažu, trebali bi znati to i sami. Razgibavamo tijelo, trošimo kalorije, poboljšava nam se kondicija i naravno skidamo suvišne kilograme, ako nam je to potrebno. Tako je s takozvanog medicinskog aspekta. Osim toga šetnja je i ekonomski isplativa. Ne trošimo benzin, ne troši se voda, struja, u šetnji se ne troši ni novac. Neki vole to činiti sami, drugi u društvu. Ako je čovjek sam, ima vremena za razmišljanje, pa tko zna možda nešto pametno i smisli. U društvu uvijek nešto novo saznaš, jer se tijekom tih šetnji i razgovara. Neki u šetnju vode svoje kućne ljubimce, najčešće pse, drugi šeću sami, treći u društvu.

Nakon dugog vremena (prekjučer) odem tako u kratku i laganu šetnju sa susjedom i nekako u pola tog hodanja pridružio nam se dobar znanac. Započeli smo razgovor o svemu i svačemu. Najviše sam se bojao razgovora o politici, jer je znanac ljubitelj  političke stranke koja proživljava, barem tako kažu sami za sebe, najbolje dane. Upravo ono čega sam se plašio, to se i desilo. Započeo je razgovor o politici. Franjo, da ga tako nazovem, jer je u malim sredinama poput Labina uvijek nezgodno pisati pravo ime ili prezime, naravno ako se ne radi o nekoj osobi iz javnog života, svatko svakoga zna, pa to nije zgodno.

Tako nam je Franjo počeo pričati kako on ustvari nije ideološki u toj stranci, nego je lak na žene, a u njoj su uvijek bile lijepe žene. Barem on tako tvrdi. Nismo se baš složili s njim, te nam je «argumentirano» počeo objašnjavati, da je to bila Ljerka Mintas Hodak, Vesna Škare Ožbolt (dokle nije promijenila stranku), i naravno da je istaknuo, kako mu je najljepša naša predsjednica, Kolinda Grabar Kitarović. Sve je to pričao nekako neuvjerljivo, pa smo zaključili da i nije tako veliki ljubitelj stranke, koliko nekih njenih članica.

Ipak nismo baš nešto puno o toj politici ni razglabali, jer je Franjo i vrhunski «znalac» svih ostalih događanja u našem gradu. Gospodin je to, dosta stariji od nas i tko ga dobro ne poznaje ne bi to nikad zaključio, ali taj zna sve «pikanterije» koje se dešavaju. Osobno ipak mislim da je tu i puno trača. Tako je Franjo započeo nakon «političkih» razgovora, priču o ljubavi i preljubima. Pa nam objašnjava tko i gdje, s kim i kada. Nije da baš nešto volim takve razgovore, pa smo susjed i ja nekako tu temu pokušali «skinuti s dnevnog reda». To nam je i uspjelo, te je konačno krenulo ono o čemu se najviše priča kod muškog roda a to je nogomet i automobili.

Franjo je prihvatio razgovor, te će u jednom trenutku «Ja sam  zaljubljen» i nekako se sav ozario. Bilo mi je drago pa i sam nadodam, kako sam i ja u najnoviji model Suzukija, kako mi izgleda super, da sam vidio jednog predivne plavo metalic  boje. «Ma kakav te automobil spopao» Franjo će «Zaljubljen sam do ušiju u jednu ženu»» Tu smo zastali pogledali se i nije nam više ništa bilo jasno. Zar on zaljubljen, u njegovim godinama i još u neku novu ženu.

Možeš to biti u automobil, dobro odijelo, cipele, lijepu kuću, kakvu ludu i brzu motorčinu, ali zaljubiti se u tim godinama u neku drugu ženu, nekako nam to baš i nije bilo razumljivo. Franjo je to shvatio, pa se počeo pravdati, mada nije trebao. Po treći se put «okrenula» priča, opet je Franjo živnuo i povratio mu se njegov mladalački duh i smisao za humor. No ipak nije mogao a da glavna tema naše šetnje ne bude ljubav. Održao nam je tako predavanje o preljubima, što je to i kako se dešava.

Ja o preljubima znam samo onu kad su Englez, Francuz i Sipe zatekli žene kako ih varaju. Englezova je rekla «John, nemoj praviti scene, pustimo neka to moj i tvoj odvjetnik na sudu riješe», Francuskinja je svom vjenčanom Georgu poručila «Što si se skamenio na vratima, dođi i pridruži nam se». Kod Sipeta je to išlo sve nekako drugačije, pa će mu Luce «Sipe, a ca si to ti»? Ovaj ljut i razjaren poput bika «A ki nego ja» Luce je ostala mirna «Ako si to ti, ka je alora taisti na mene»? Nastavio je Franjo i dalje o ljubavi, sve dokle se nismo razišli i on krenuo svojoj kući.  Vraćajući se domu, mislio sam na Franju. Kako čovjek ustvari ima pravo. Zašto ne bi pričao o ljubavi i zaljubljenosti? Zašto se ne bi zaljubio? Tko o tome uopće više danas priča? Svi smo u nekim poskupljenjima, politici, izborima, krizi, recesiji. Ljubavi ima sve manje, pa čak i u priči.