Krivosuđe u zemlji Tuguziji

Ima jedna zemlja u Europi, kažu Tuguzija se zove. Pričaju za nju da je članica Europske Unije, te da je to postala prije nekih šest godina. Kažu također, da ima trenutno nešto manje od četiri milijuna stanovnika, i kako je nekada imala više, no, navodno mnogi odseliše. Osobno ne vjerujem  pričama, ali se tako priča. Pričaju i da ju je od agresora trebalo braniti skoro ili više od pola milijuna branitelja, te kako to nije točna brojka, jer navodno nije ni bilo toliko ratno sposobnih. Ja pak mislim da su je branili svi od sedam do devedesetisedam, te otuda te brojke.

Pričaju za Tuguziju da njome vlada neka Vlada, koja Zna Sve, te je znala da je uništi, poproda, rasproda, podijeli ili nekima mnogo toga pokloni. Također kažu, mada ja osobno ni u to ne vjerujem, da je u toj Tuguziji, lakše ovima koji Znaju Sve, kupiti poduzeće, nego onima koji Ne Znaju, kutiju cigareta. Ja velim da su ti koji Znaju Sve, jednostavno sposobni, i u tom zecu leži grm. U toj zemlji su ovi Sveznalice, izmislili i nešto što se krivosuđe zove. To bi valjda značilo da ti ako si prav sude, a ako si kriv, onda nisi kriv. Ali suđe ko suđe, bilo pravo ili krivo.

Došljacima se u zemlju Tuguziju, preporučuje da ne pričaju sa spomenicima. Jer ima slučajeva ili slučaj, kada spomeniku nešto kažeš, netko te čuje i počuje, te krivosuđe zaključi da se tom spomeniku više ne smiješ približiti, ako to ipak učiniš, ne gine ti zatvor. U zemlji Tuguziji se za priču iliti kako oni koji Znaju Sve, vele uvredu spomenika, mora nešto pa i malo odležati. Jer tko je to vidio pričati sa spomenicima, a ne drpiti nekih malo miljunčića, tuzemne ili inozemne valute, što je valjda dozvoljeno. Ipak je spomenik od skupog kamena, mramora ili nekog drugog vrijednog materijala, a novac je samo papir.

U Tuguziji, pričaju mi dalje oni koji znaju, problem je i pozdrav. Pozdravlja se s dobar dan, jutro ili večer, a ni slučajno pozdrav zdravo. Ako taj grijeh učiniš, bit ćeš ne kažnjen ali postaješ građanin desetog reda i anti Tuguzijista. Predsjednica te zemlje, nedavno je izjavila, kako da mi prostite, fašistički pozdrav, u kojem se spominje neka spremnost za neki dom, ipak ne bi trebao biti dozvoljen. Tako su joj veli ona, rekli njeni savjetnici. Doduše kasno, te je i ona kasno upalila. Onda je nakon par dana opet rekla, kako se takav pozdrav ipak u nekim slučajevima može koristiti. Tad je narod osjetio ogromno neznanje, te više ne zna da li da se koristi i kad, ili ne i nikad?

Ja sam pak, mišljenja da bi trebalo uvesti pravilo, da se pozdrav može koristiti kao kad smo nekada u nekoj drugoj državi, ali na istom prostoru kupovali neke stvari. Parnim datumima bi to mogli, neparnima nije bilo moguće. Pa neka predsjednica uvede to pravilo. Znači parnim datumom je za taj dom dozvoljeno, neparnima ni slučajno.

Općenito je ta zemlje Tuguzija neka čudna zemlja. Ako se zamjeriš spomeniku, onda te krivosuđe sudi, ako nekoga prebiješ skoro pa na smrt, onda je to valjda sasvim u redu? Ako dnevno mlatiš ženu vlastitu, mada može i druge, onda (p)ostaneš župan ili neki drugi buđa i visoka, da mi prostite na izrazu „ličnost“. Ne znam vam ja baš mnogo o zemlji Tuguziji. Malo o njoj i za nju pričam. Ponekad nešto napišem, kao recimo sada. Mada tko zna, možda me krivosuđe potraži? Prisjest će mi tada Tuguzija.

(08:36/27.02.2019.)