SMRDI, SMRDI, UŽASNO SMRDI

Moje godine i životno iskustvo mi daju za pravu da ponekad budem paranoičan. Što sam stariji, ta paranoja je izraženija. I gle vraga. Obično sam u pravu (iako ne nužno).

O spin doktorima i tekstovima koje oni pišu pisao sam u nekoliko navrata. Obično već sam naslov članka me navodi na pomisao da se radi o običnom spinu tako da ga niti ne otvaram. Znam da su to pisale osobe koje su plaćene da šire "istinu" po portalima bacajući dimne signale. Obično to nije opasno. Ti likovi su bezopasni sve dok taj "dimni signal" ne pokrene požar širih razmjera.

Posljednjih dvadesetak godina živimo u vremenu kada jedna vijest vrlo brzo bude pokrivena nekom novom. "Bombardiranje" po medijima traje dan, dva, a tada nova "vijest" pokrije "staru" i o njoj više nitko ne priča. Pokušajte se sjetiti koja je afera potresala našu zemlju samo prije tjedan dana?
Vi, kao niti ja, zasigurno nećete se sjetiti. Upravo o tome pričam. Sve to postaje pomalo smiješno. Hejteri odrađuju svoj posao sprdajući se s onima koji se (za trenutak) zabrinu. I sve prođe na "baš me briga".

Predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani u svom govoru pozdravlja: "Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija, živjeli talijanski esuli". Da je to izjavio Piero, koji svaki vikend iz Trsta dolazi na ručak u naš grad, a pobjegao je 1954. g. od Tita zato što ga je bilo strah da ga ne otkriju zato što se je borio za Mussolinija, ja ne bih ništa rekao. Razumio bih ga. Mali fašista će u njemu čučati do smrti. Ali Tajani je predsjednik Europskog parlamenta!!!

Naravno, reakcije naših političara bile su (očekivano) nikakve, rekao bi moj prijatelj "pičkaste". Rekli su nešto kao ono "nije baš morao tako to reći", "nije on to tako mislio" itd.
Ruku na srce. Nisam ništa niti očekivao od njih.

Sada se pitamo, krije li se išta iza ovih njegovih riječi?

Jedno (nagrađeno) predavanje našeg znanstvenika Istrijana Korada Korlevića jako je dobro objasnilo tko smo mi. Što smo mi. I gdje smo mi.

Kratko i jasno. Mi smo u ovom svijetu NITKO. Mi smo pretvoreni u uliguzice. I nas nema nigdje. I ne samo nas. Nigdje nema, niti će biti u bliskoj budućnosti niti jedne države bivše Jugoslavije. Mi smo već davno nestali, samo još toga nismo svjesni.

Mnogo puta sam citirao najvećeg svjetskog špijuna Stevana Dedijera koji mi je jednom prilikom rekao: "U svijetu se ništa ne dešava slučajno. Sve je pomno planirano i u pravom trenutku plasirano".
Tu njegovu tezu potvrdio je i prije nekoliko godina Vladimir Šeks kada je bio gost na Tv-u u noći Parlamentarnih izbora. "Tko god bio izabran, on neće upravljati Hrvatskom. Hrvatskom već odavno upravljaju neki drugi moćnici, a mi smo samo izvršioci". Sjećate li se toga?
Na sreću, emisija je išla u živo i nije bilo vremena za cenzuru. Inače, ta izjava nikada ne bi ugledala svijetlo dana kao što je nitko poslije nikada nije koristio.
A Šeks nije bilo tko iako ga se pokušava smjestiti u klub alkoholičara. Šeks je 28 godina u vrhu hrvatske politike. Šeks je pisao Ustav ove zemlje. Šeks zna što priča.

Naravno, mi sve prihvaćamo s dozom (jezivog) humora. Dok god imamo para za jutarnju kavu, kiflu i kutiju cigara, mi smo zadovoljni. Oni koji nemaju, a Bože moj, neka se snađu. Reći će vam oni koji imaju.

Stara izreka "zavadi pa vladaj" starija je i od Poncije Pilata.

Mnoge stvari se brzo zaboravljaju. Generacije koje su pamtile zlo odlaze, a ove mlade, njih to ne zanima. A upravo iščitavajući povijest možemo otkriti puno dodirnih točaka koje su se kroz povijest već događale, a događaju se i danas samo u nekom novom primjerenijem obliku.
Točnije rečeno. "Toplu vodu ne treba otkrivati, ona je već odavno otkrivena. Na tebi je da ju samo malo ohladiš ili zagriješ. Sve po potrebi".

Na žalost, sve se manje čitaju povijesne knjige. Ako je netko pročitao "Mein Kampf" Adolfa Hitlera koji ju je počeo pisati još davne 1924.g.(u zatvoru). Vidljivo je da je on sve ono što će uslijediti 15 godina kasnije potanko objasnio u toj knjizi. Naravno, njegovi oponenti su se izrugivali s njim nazivajući ga molerom (piturom) i desetnikom u I Svj. ratu. Ali isti taj Adolf je bio student Bečkog učilišta, obrazovan (za ono vrijeme), pronicljiv, lukav i pomalo psihički bolestan.

Na vlast u Njemačkoj je došao rekavši "ako se nitko drugi ne angažira za to, ja sam voljan prihvatiti tu svetu ulogu za njemački narod i arijevsku rasu". U datom trenutku, kada je Njemačka bila pred ekonomskim slomom, njima je upravo trebao takav čovjek (i dobili su ga). Sve nakon toga se zna. Fašizam je obilježio narednih deset godina i donio milijune mrtvih, osakaćenih, osiromašenih, koji su se nakon njega oporavljali desetljećima.

Danas, u 21. stoljeću, na sceni imamo stotine malih Hitlera koji vape da se povijest ponovi u bilo kojem kontekstu. Oni su bolesnici, a mi ih ne liječimo. Mi se smijemo i izrugujemo ih na neki satiričan način. Na žalost, mi ih samo hranimo. Hranimo njihov bolesni ego umjesto da ih kažnjavamo. Sklanjamo u ustanove koje su predviđene za psihičke bolesnike.
A onda jednoga dana, kada izroni na vrh jedan novi mali Hico, za sve nas bit će kasno.

Dimni signali su odaslani čovječanstvu. Dozvolimo li da se raspire, bit će to jedan novi veliki požar koji će zahvatiti i mene i vas i naše najmilije, koliko god mi vjerovali da se to nama neće dogoditi i da se to događa nekim drugim ljudima daleko od nas.

Pitajte one u Slavoniji, Baniji, Lici, Dalmaciji da li su vjerovali da se '91 može dogoditi ono što su kasnije proživjeli.

U Istri se posljednjih mjeseci događaju čudne stvari. Nisam paranoičan. Ja samo znam čitati neke (dimne) signale. Meni tu nešto SMRDI, SMRDI, UŽASNO SMRDI.

Franjo Sabo - Sabotaža