Ponekad navratim prijatelju, koji živi na drugoj strani grada. Ima predivne susjede, većinom starije i umirovljenike, i svi me jako dobro znaju. Prva susjeda, teta Ana, tako je svi zovu, jučer je za mog posjeta bila sva radosna i ushićena. Nije mogla sačekati ni da parkiram automobil, a već je istrčala pred zgradu i sva ozarena, počela mi pričati kako će konačno početi zatvarati lopove.
Mislio sam od prve, da joj je netko nešto maznuo iz podruma ili ne daj Bože iz stana, pa je upitah, što su joj ukrali?
Kaže mi tetka Ana, koja me inače Jadranko zove, jer se nikako nije s vremenom mogla naučiti na moje ime, koje je njoj čudno, jer nisam Tihomir, Tomislav, Krešimir….pa me stalno zvala Andrijano. Dosadilo mi to, pa sam je zamolio da me zove Jadranko, lakše joj je tako, kad su joj već imena ovog podneblja čudna.
Veli teta Ana, da njoj nisu ništa ukrali, već je gledala i slušala na televiziji kako će suditi Bandiću. Ona vjeruje da je kriv, te mi veli da će ga sigurno zatvoriti. I treba, veli mi, naravno ako mu se dokaže da je išta kazneno skrivio. Tad mi je sve postalo jasno.
Vjerujem, čak i znam, da poput tetke Ane, većina građana ove napaćene zemlje razmišlja isto. Vesele se, jer jadni misle da će konačno netko od tih silnih političara završiti iza brave. Vjeruju da i kod nas borba protiv korupcije i pljačke konačno dolazi ne svoje.
Nisu svjesni činjenice da je to sve samo jedan veliki cirkus, šou, zabava za mase. Ne znaju da im neće pasti ni dlaka s glave.
Mediji će i dalje tetki Ani, kao i ostalima servirati tu sapunicu, kao i sve prijašnje, Narodu će to biti kruha i igara, i na kraju će svi ti „Bandići“ trijumfalno izaći pred medije, i reći nam kako su oni sve u životu zakonski i pošteno, svojim mukotrpnim radom stekli, ili pak naslijedili.
Ako ih u najgorem slučaju i osude onda će par mjeseci za javno dobro guliti krumpir ili jabuke. Ipak smo mi Apsurdistan. Neka meni tete Ane još sto godina, kad bi barem naša država imala takvih jedno tri milijuna, ne bi bili taj Apsurdistan. (13.03.2019/09:30)