Poštar(ica) ne zvoni ni jednom

Vjerujem da su mnogi od vas kad tad pogledali kultni film „Poštar uvijek zvoni dvaput“. Sjetio sam ga se neki dan, tamo negdje oko deset ujutro, kada sam shvatio da neki od poštara  ne zvone ni jednom. Da budem još točniji, radi se o poštarici. Već napisah oko deset ujutro, zvoni netko na parlafonu, javljam se, kad ono poštarica. Naravno da otvaram vrata ulaza u zgradu, jer kako možeš ostati neljubazan i ne od pomoći. Nije ni poštarima lako.

Uvjeti rada nikakvi, moje subjektivno mišljenje. Vidim razvoze poštu u vlastitim automobilima, berem u kvartu gdje živim, ili pješače i vuku za sobom one velike i teške torbe.

I ne bih se bio naljutio, no, poštarica je ušla u zgradu, podijelila u sandučiće stanarima poštu i otišla. Već znana procedura. Iznenadio sam se kad sam izašao i pogledao u sandučić, te u njemu našao dostavnicu (mislim da se tako zove) kojom se podiže preporučeno pismo. Koliko moraš biti šlampav, a da ne upotrijebim neku goru riječ. Pozvoniš mi, otvorim ti vrata, a ti ostaviš dostavnicu kojom moram u poštu podići neku pošiljku.

Da bi pozvonila na vrata, uvjerila se da li ima nekoga kod kuće, pa da uruči preporučeno pismo, ma jok ništa od toga. Mada je znala da sam kući, otvorio sam joj ulazna vrata.

Ništa od navedenoga, stojiš kao zadnja budala i misliš se koliko netko može biti neprofesionalan i bezobziran. Na kraju krajeva, dužnost im je pogledati da li ste kod kuće, ako jeste potpišete se, a poštari vam udjele poštu.

Tako sam morao čekati idući dan, jer tako na dostavnici piše, pa do pošte da bi podigao nešto što je poštarica imala kod sebe samo par metara od kućnih vrata. No, zašto  jednostavno i profesionalno, kad može komplicirano, bezobrazno, bezobzirno ili što već?

Nakon tog čina nazvao sam poštu, no ništa ni od toga, jer je lakše i veće su šanse da na telefon dobiješ Kolindu predsjednicu, nego nekoga u labinskoj centralnoj pošti.

Svaka čast poštarima, u većini. Napisah, posao im je težak, zahtjevan, naporan. Kiša, vjetar, vrućine i zime, oni uvijek na otvorenom. No, to joj ipak ne daje za pravo, da se bahati i ponaša neprofesionalno. Nadam se da joj je taj dan, jednostavno bio loš dan. Ne ljutim se. Zaboravio, i želim joj sve najbolje. Ljutnja je nestala ovim napisanim. Poštarice idući put, ipak pozvoni, ako ne dvaput, ono barem jednom. (27.03.2019/08:46)