Kada se za glupostima okrećeš?

Kuda god se okreneš i pogledaš, narod se buni. Po barovima, nogometnim stadionima, radnim mjestima, istina tamo najmanje, jer nažalost trenutačno radnika iliti djelatnika ima malo, pa puno rade, a malo love primaju. Bune se ljudi na ulicama i ostalim mjestima. I uvijek je krivac, ili točnije krivci, isti, a to su opet po narodu, naravno političari. No da li je to tako jednostavno i istina? Zar nije možda istina da smo si mi sami najveći krivci. Jer tko je te političare birao? Mi naravno, barem većina.

Tko šuti, pognutih glava?, mi naravno. Pričamo na mjestima koja sam napomenuo, a na i u njima ne ispravljaju se nikakve greške. Tko je kada u kafiću nešto promijenio? U državi  gdje tek nekih tristotinjak tisuća ljudi nešto proizvodi, a ostatak živi na račun njih. U državi gdje pravosuđe skoro pa ne postoji, u državi, gdje je korupcija raširena do najmanje općine, mjesnog odbora ili stambene zgrade. U toj državi, nitko ili malo tko o tome priča, tamo gdje bi to trebalo. Sindikati šute, oporbe nema, vladajući drpaju, žare i pale, koliko god mogu, a mogu puno jer mi šutimo. Mediji šute ili o tome malo izvještavaju. U toj državi glavna je teme da li je Luka Modrić najbolji igrač Reala ili nije, da li je Ava Karabatić ugradila silikone ili ne, da li je Rozga zaljubljen i u koga, njega ili nju…..?

U našoj državi na svemu se štedi. Ispitivanja pokazuje da se štedi na hrani, izlascima, benzinu..., ali ne i na cigaretama. Njihova prodaja i potrošnja raste, kao da nismo dosta popušili. Najprodavanija novina je 24 sata (žutilo da većeg ne postoji), a najzanimljivije teme Severina i opet Rozga, tu i tamo Nives Celzijus ili Drpić. Da li je Severina s nekim mačo muškarcem ili mlakonjom, da li je i s kim trudna? Koliko silikona ima Maja Šuput?.Mediji, većina, zatupili su narod skroz. Naravno nisu oni krivi, već taj isti narod koji je „žedan“ tih i takvih „vijesti“. Kada nam budu važnije i bitne teme, kako otvarati nova radna mjesta, kad nam bude najzanimljivija emisija na televiziji ona u kojoj bi vrhunski ekonomisti pokušavali riješiti krizu, kad nam bude važno da svi primaju naknadu za svoj rad, kad nam bude važno da minimalac bude najmanje pet tisuća kuna, tek ćemo onda, možda polako postati prava država. Jer nije promocija neke zemlje u svijetu da li Modrić igra ili ne, da li Severina rađa ili ne, da li Karabtićka ima peticu ili šesticu. Promocija je kada radnik proizvodi za izvoz, kada ti je proizvod brend van države, kada radnik ima primanja od deset tisuća kuna. Promocija je kada si na dnu ljestvice najkorumpiranijih zemalja.

Bit će nam možda bolje kada “Zvijezde pjevaju“ ne bude najgledanija emisija na televiziji. Da li će se to i kada dogoditi tko zna.? Vjerujem da nismo toliko blesavi, da ćemo kad-tad progledati i shvatiti da su Celzijuska, Severina, Karbatićka, Bačićka i njene noge, koji pune novinske stupce, samo zatupljivanje masa. I neka to čine, ali u žutoj štampi, gdje im je i mjesto, a ne u udarnim terminima vijesti. No to je tako, jer mi te novine kupujemo, mi te emisije na televiziji tražimo.  Kad nam budu „vladali“ sposobni a ne podobni. Kad mladi školovani i sposobni ne budu nezaposleni ili bježali glavom bez obzira iz ove takozvane države, tek ćemo tada, moći na glas vikati da smo pametni. Ovako, ružno nam se piše. (17.04.2019/09:06)