Lijepa NAŠA slobodna

Ujutro me probudi kineski sat. Iskačem iz slovenskog kreveta, bacam japanke na noge i na brzinu se istuširam u njemačkoj tuš kabini. Otvaram talijanski frižider, i spremam doručak od mađarske salame, španjolskog sira i francuskog kruha. Sjedam u njemački auto, kupljen kreditom u eurima u jednoj austrijskoj banci. Zovem kolegu s posla preko mobitela korejske proizvodnje i švedske mreže. Dobivam ga iz prve, jer moramo na mađarsku benzinsku kako bi napunili rezervoar benzinom iz Bosne i Hecegovine, da ne bi slučajno zakasnili na posao kod Talijana.

Ako zakasnimo, odbija nam eure od plaće, jer nam je u eurima i računa, ali u kunama isplaćuje (ponekad). Na poslu proizvodimo neke sitnice od plastike koja nam stiže iz Danske a ugrađuju se u korejske automobile. Nakon napornog radnog dana, jedva čekam da se dokopam stana, koji je kupljen kreditom u švicarskim francima, podignutim u mađarskoj banci. Putem svraćamo u američki restoran brze hrane, svima vam poznat McDonald`s, bacamo s nogu nešto u usta i cestom u vlasništvu Francuza, vozimo se kući.

Padam mrtav umoran na kauč, kupljen u slovenskoj Lesnini, palim japanski televizor i gledam neku tursku seriju. Kad je završila, pogledam nešto od vijesti na kanalu njemačkog vlasnika, i čujem kako su kinezi zainteresirani za kupnju Uljanika. S tom viješću napameti, liježem u krevet,pokrivam se turskom dekom i mislim se, kako je lijepo imati Hrvatsku. Slobodnu i NAŠU.

(A.Š.) 08.05.2019/08:49