Ljubav…….

Moj Rocky ne zna čitati, ne zna ni pisati, čak ne zna ni govoriti, ali mi svakog dana, sata, minute, sekunde, već par godina, piše, čita i govori najljepše, najiskrenije i najmilije riječi. Toliko lijepe, istinite, prijateljske, a sve to gledajući me ravno u oči, ni jednog trenutka ne skrećući pogled nekamo drugdje. To je između ostalog znak, da je iskren da me voli, poštuje, da bi dao sve za mene, da je pravi prijatelj, koji me nikada ne bi napustio, pomislio otići od mene.

Cijenim to jako, i uzvraćam mu istom mjerom. Poštujući ga, spremajući mu najbolje obroke hrane, šećući s njime u dugim i najljepšim šetnjama, pričajući mu potiho, (povišeni glasovi mu smetaju) najljepše priče. On ih pozorno sluša, i kad zastanem, njegove oči traže moje, kao da me pita, zašto si mi prestao pričati, kad ja to toliko volim? Tada obavezno, krenem opet s pričom.

Ponekad nas neki ljudi čudno gledaju, možda si misle što to ja mom prijatelju pričam, kad on ne razumije? Ja si tada pomislim, kako oni ne razumiju, a on baš sve.

Volim ga i poštujem, jer on nikome ne želi loše, ne zna se nikome narugati, nikad nikoga ne ogovara, ne miješa se u tuđe odluke i živote, ne čini niti misli, ikome zlo, jer on je jednostavno perfektan prijatelj.

Znam i to, da bi dao sve za mene. Kad se baš ne osjećam najbolje, tad se mazi, ne odvaja se od mene, želeći mi reći, -kako da ti pomognem ili, nemoj biti tužan-.

On me prihvaća baš onakvog kakav jesam, i kad sam dobro i radosno, ili loše i tužno, on prihvaća moje ja.

Znam da mogu uvijek računati na njega, da me nikad neće iznevjeriti. Jednom, ali samo jednom, podigao sam glas i naljutio se na njega, bez razloga, jer ne postoji, no jednostavno mi u tom trenutku nije bilo dobro. Pogriješio sam i više nikad to nisam ponovio, no on mi je i tad, kad sam bio ljut, kad sam vikao, pogledom i pokretima rekao da mi je sve oprošteno i da se on ne ljuti.

Nakon smo se toga zagrlili i krenuli zajedno u dugu šetnju, jer znam da on to voli.

I da se vratim, na početak. Iako ne priča, ne piše, ne govori, od njega i svih kao i on, možemo samo učiti. Učiti kako biti dobar, neiskvaren, iskren, voljeti, ne ljutiti se, biti vjeran i jedini pravi i veliki prijatelj. Znam da bi za mene život dao, no i ja bi to učinio za njega. Dugo sam vremena tražio još neku pravu, iskrenu, vjernu, neiskvarenu, najbolju, najvoljeniju ljudsku ruku, i na kraju našao njegovu šapu. Volim te Rocky, prijatelju moj. 

(Adriano Šćulac)