U ovom niže naškrabanom, da mi oprostite, bavio bih se ljubavno političkim temama. Tako mi jednostavno došlo, a razlog je što sam uočio da se već nekoliko godina neki političari jako međusobno vole, poštuju i zajedno „ljubuju“. Sjećam se kako je svojedobno Kajin, (to je onaj što ga više u Saboru nema, ali laprda u Vijeću Grada Buzeta, kao fol neki nezavisni), svojedobno izjavio da ga Radin, (to je onaj što niš` ne radi, ali puno zarađuje) podsjeća na Musolinija, ali se isto tako nakon par dana ispričao i rekao da on ustvari jako voli Radina, da voli sve Talijane, da je s Talijankom i spavao.
Da li je s njom radio još nešto osim spavanja, e to nam tada nije rekao. Zato je i Radinu bolje da baš ne prijateljuje puno s Damirom, jer što ako Kajin zaspi pokraj Furia, strah me na to i pomisliti. Osim njih na političkoj sceni vole se i ostali. Eto vole se Štromar, to je onaj iz „pokojnog“ HNS-a, i Plenković, pa se vole opet Radin i Plenković, pa Pupovac i Brkić. Ma jednostavno svi se vole.
Nije mi to čudno. Otkrio sam i da im je svima najveća i zajednička ljubav fotelja i funkcija, a zatim ljubav prema papiru, ma o kojim se god valutama radilo. Imaju još jednu zajedničku ljubav, a to je laž. Za njom su jednostavno ludi, iskorištavaju je i «vode ljubav» s njom svakodnevno.
Politika je kurva, govore mnogi. Osobno u to i vjerujem, ali tek kad nju u kurve i uđu. Sve se svodi na to, tko će koga (za)jebati. No, izgleda da nam je ljubav u politici itekako potrebna. Inače nastupa „kriza vlasti“. Stoga mali ja mislim, da se jedino iz ljubavi dva političara (naravno muškog i ženskog) mogu rađati budući sposobni političari.
Neće valjda sposoban političar biti onaj koji se rodio u braku tokara i prodavačice. Taj bi recimo bio sposoban, prodavati tokarske strojeve, za političara baš i ne znam, mada ima izuzetaka. Zato bih izglasao zakon po kojem bi budući političari mogli biti samo oni kojima je recimo tata, bivši ili sadašnji političar, a mama političarka.