Već jedanaestu godinu zaredom labinska Umjetnička škola Matka Brajše Rašana s gostima organizira Koncert učitelja povodom Valentinova, koji se ove godine održao 13. veljače u labinskom kinu. Događaj je to koji se svakako izdvaja od ostale ponude koncertnih sadržaja u Labinu, prvenstveno po tome što publika ima priliku slušati zrele akademske glazbenike koji svoje umijeće donose kroz pregršt različitih žanrova i oblika. Kako je zajednički nazivnik Valentinovo, jasno je da se repertoar sastojao gotovo isključivo od skladbi romantičnog karaktera, što je i cijeloj večeri dalo bouquet sentimentalnosti i gorko-slatke ljubavi.
Nakon kratkog uvoda, koji su pružili učitelji Damir Dekanić na violini i Marijan Lincmajer na vibrafonu, publici se premijerno predstavio neobični Mio Trio, koji se sastoji od dva vokala, ona Jadranke Celić Bernaz i Kristine Puh Leko, i netom spomenutog Lincmajera na vibrafonu. U suradnji s plesačima Vitalijem Klokom i Melitom Spahić Bezjak, ansambl je izveo pomalo zaboravljenu numeru Matka Jelavića s Melodija hrvatskog Jadrana – Ti, samo ti. Učiteljice su svoje vokalne dionice izvele suvereno, no posebno upečatljiva bila je modernistička plesna koreografija, koja je od saharinske pjesmice iznjedrila nepatvoreni umjetnički statement.
Uslijedila je praizvedba, i to ne jedina ove večeri – skladatelj i pijanist Davide Circota uz Saru Kalčić na flauti interpretirao je vlastitu Pjesmu bez riječi, skladbu koja je petrarkijanskim ugođajem svakako upotpunila večer. Circotin skladateljski jezik obiluje dijatonskom harmonijom s blagom primjesom impresionizma, njegujući duge, ispjevane fraze u duhu filmske glazbe Ennija Morriconea, a na čas čak evocirajući minimalizam i tintinnabule Arva Pärta. Edi Šiljak, učitelj violine, tumačio je skladbu za solo violinu koja se uistinu rijetko može čuti uživo – Ernstovu čudovišno tešku transkripciju Schubertovog Erlköniga. Šiljak je ponudio svoje zaneseno, energično viđenje Schubertove glazbe na Goetheov zapanjujući tekst te, unatoč pokojoj tehničkoj omaški (zbog čega se malo koji violinist uopće usudi izvoditi djelo uživo) auditoriju ponudio odživljenu interpretaciju vrijednu divljenja. Druga praizvedba ove večeri bila je ona učitelja Marijana Atanaskovića, skladatelja i poete. Njegov Adagio cantabile skladba je za klavir i naratora, odnosno recitatora, u kojoj je Kristina Puh Leko s posebnom pažnjom iznjedrila krhku i filigransku klavirsku dionicu, komplementirajući Atanaskovićev refleksivni i ljubavlju prožet pjesnički tekst, koji je autor deklamirao s posebnim patosom u svom baritonu, sve na veliko oduševljenje publike.
Potom je Melita Lasek Satterwhite, ravnateljica Umjetničke škole, najavila posebne goste ovog koncerta – učitelje iz Glazbene škole Karlovac. Violinist Vedran Mikić i pijanistica Marijana Pajić izveli su jedan od najpoznatijih brojeva iz opere Thaïs Julesa Masseneta, Meditaciju. Izvorno skladan za violinu i orkestar, ovaj operni entre'acte koncertni je favorit mnogih violinista, a Mikić i Pajić izveli su ga solidno. Učitelj Aldo Foško predstavio se slobodnom improvizacijom na klaviru, u kojoj su se isprepleli utjecaji jazza i glazbe 20. stoljeća. Bio je tu evidentan utjecaj nenadmašnog Keitha Jarretta, jednog od rijetkih pijanista koji je u potpunosti ovladao ovom zahtjevnom otvorenom formom improvizacije, no Foško je predstavio i svoje viđenje ovog fenomena.
Posljednji dio koncertne večeri predstavio je klavirski duo već spomenutih Jadranke Celić Bernaz i Kristine Puh Leko. One su vrlo dojmljivo izvele dijelove jedne od najpopularnijih skladbi za ovaj sastav, suite Dolly Gabriela Fauréa. Dašak latinoameričkog melosa donio je gitarist Petar Koroljević, uvjerljivo izvevši dijelove iz Suite u a-molu meksičkog skladatelja Manuela Poncea. Posljednja praizvedba pripala je labinskoj publici poznatom skladatelju i pijanistu, Hrvoju Puškariću. Njegovi Putopisi obiluju frenetičnim ritmovima, visokotlačnom tenzijom, i kontrastima tipičnima za ovog skladatelja, a novum je ovog puta bilo koketiranje s melodijama i izričajima bliskima popularnoj glazbi. Uvjerljivo izvedena, popraćena gouldovskim vapajima karakterističnim za Puškarića, skladba je naišla na veliko odobravanje publike.
U posljednjoj točki predstavio se trio klarinetista Tončija Trinajstića, pijanistice Melite Lasek Satterwhite i udaraljkaša Marijana Lincmajera, koji je izveo Brazileiru, stavak iz Milhaudovog Scaramouchea. Djelo izrazito virtuoznog karaktera našlo je dostojnog interpreta u Trinajstiću, koji ni u kojem trenutku nije propustio naglasiti clave tipične za sambu i dati joj odgovarajući karakter, istovremeno baratajući zahtjevnom Milhaudovom teksturom. Lasek Satterwhite i Lincmajer u svom su štihu donijeli pratnju koja je Trinajstiću omogućila da zasja.
U epilogu koncerta razdragana je ravnateljica svim gostima zaželjela sretno Valentinovo, a svi izvođači izašli su na finalni naklon, popraćeni iskrenim ovacijama iz publike. (Aldo Foško-Umjetnička škola Matka Brajše Rašana)15.02.2020./07:41:09